Koncert koji je postavio barem ljestvicu više, kada je u pitanju crnogorska muzička scena, održali su u velikoj sali Kulturno – informativnog centra „Budo Tomović” gitaristi dr Srđan Bulatović i Darko Nikčević. Potpomognuti kolegama, perkusionistom Dragoljubom Đuričićem, violinistom mr Vilijem Ferdinandijem, flautistom Borisom Nikčevićem i kontrabasistom Slavenom Turuskovićem, podgoričkoj publici koncertno su predstavili novi album „Ritmiko”. Kako su i počeli, živim ritmovima naslovne kompozicije albuma, tako su i završili, trećim bisom, ponovo sa „Ritmikom”. Eenergija publike i muzičara, koja je kružila, stvorila je odličnu sinergiju emocija i muzike, obostranog vidnog raspoloženja i vrhunskog užitka. Tačnije sve ono što čini jedan kvalitetan i uspješan koncert. Sve bi se moglo podvesti i pod naziv jedne od kompozicija „Slavic perpetuum mobile”, odnosno, „trajno” ritmičko poigravanje našom muzičkom baštinom, u najširem obimu, koje je publici pružilo nezaboravno veče.
Gitarista Srđan Bulatović nije krio zadovoljstvo nakon koncerta zbog pozitivnih reakcija publike, kao i saradnjom sa kolegama. Dodatno je bio zadovoljan jer su taj dan napokon u rukama imali CD u izdanju RTCG, a čije izdavanje su pomogli Ministarstvo kulture i PAM. Na konstataciju da su se ovaj put žanrovski razigrali, Bulatović dodaje:
- Tako je, pa zato smo album i naslovili „Ritmiko”. Kompozicije jesu razigrane, preteženo bazirane na nepravilnim ritmovima i bržeg su tempa. Želimo da kroz kompozicije življeg karakatera publici pružimo energije, a ne da im je uzmemo, što naravno ne znači da su sporije kompozicije bez energije – kaže Bulatović. Dodaje da planiraju koncerte u svim crnogorskim gradovima, u Beogradu i tokom jula u Briselu. Kako kaže, koncerata bi bilo i više, kao i poziva, ali pošto sve sami odrađuju, jednostavno ne stižću da se svima odazovu.
Zanimljivu partiju odsvirao je violinista mr Vili Ferdinandi, koji se rado odazvao pozivu da svira sa gitarskim duetom Nikčević – Bulatović. Kako kaže, klasična muzika je njegova prva ljubav i njegov poziv, zatim slijedi džez, a ovaj projekat sagledava kao zanimljiv izazov. Jer, ovo je specifična muzika, koju, kako kaže, stvaraju i izvode dva vrsna muzičara, pismena, školovana, dobri pedagozi i gitarist.
- Za mene je ovo nešto novo, ali, nakon toliko godina bavljenja muzikom gdje se uvijek sve zna gdje i kako, odgovara mi da ponekad uđem u slobodnije stilove, kao džez ili ovu vrstu muzike koju oni njeguju. Naravno, kao profesionalcu, ništa mi nije strano kad je muzika u pitanju – dodaje Ferdinandi.
Iako violinista, godi mu spoj bubnjeva, kontrabasa, akustičnih gitara i flaute.
- Sve su to u principu akustični instrumenti, i to je ono što mi prija. Sve kompozicije su notirane, i to nama kao profesionalcima klasičarima odgovara, da imamo zapis po kome ćemo svirati. Naravno, uz taj zapis postoji mogućnost slobodnijeg izražavanja, što je polazna tačka da se osjećam dobro – kaže Ferdinandi.
Zadovoljstvo učešćem u ovom projektu ne krije ni Dragoljub Đuričić, perkusionista.
- Navikli smo se tokom ovih koncerata, i sada to već ide opušteno. Zna se kako se svira, ima dosta i neke improvizacije što je za divno čudo s obzirom da je to muzika koja je dosta fiksna, i bliža je klasici, nego džezu i bilo čemu drugom. Ovo je zapravo klasična muzika iscrpljena iz tradicionalne crnogorske muzike. Meni je zabavno svirati s njima, inspirativno, igram se nekih ritmova na neki neobičan način... Napravio sam sad i neke posebne palice da ih ne bih davio sa zvukom. Sa zvukom flaute, violine i kontrabasa ovo je dobilo novu dimenziju, i možemo svirati bilo gdje u svijetu a da se ne postidimo – zaključuje Đuričić
Ž.J.
Vrlo smo komplikovani
- Bulatović i Nikčević imaju nevjerovatnu suptilnost muzičku, jer klasična gitara iziskuje nevjerovatan rad i trud da se postigne taj izraz nježnosti, suptilnosti, lirskog, a ja sam tu došao, kao neki, kako bih rekao, Arlekin. Malo sam dodao nekog punog ritma, jako neobičnog, koji me inspiriše. Uvijek sam se čudio zašto smo mi Crnogorci proglašeni da nismo muzikalni u svojoj tradicionalnoj muzici, a kada dođete da analizirate onda je to komplikovano, i jedino su albanska, makedonska i bugarska muzika na Balkanu komplikovanije – dodaje Đuričić.