Dvotomni zbornik „Crna Gora i Francuska, Diplomatija u izbjeglištvu – dokumenti iz diplomatskog arhiva kralja Nikole i crnogorskih vlada u egzilu 1916 – 1920” objavljen u izdanju Istorijskog instituta Crne Gore, predstvljen je preksinoć u Rektoratu Univerziteta Crne Gore. Ovaj značajan istorijski i arhivski materijal obradio je i pripremio dr Radoslav Raspopović, direktor Istorijskog instituta. Publikovanjem zbornika Istorijski institut se pridružio obilježavanju stogodišnjice od početka Prvog svjetskog rata.
Naime, prije dvije godine posredovanjem ambasadorke Republike Francuske u Crnoj Gori, Veronik Brumo, u Ministarstvo kulture dospjelo je preko 700 dokumenata crnogorske vlade u egzilu i njenog suverena Nikole I Petrovića, tokom boravka u Francuskoj. Arhivska građa iz perioda 1916 – 1920. godine, iako još nije razjašnjeno kako, nalazila se u arhivu francuskog Ministarstva spoljnih poslova. Otkrivena je sasvim slučajno, prilikom preseljenja francuskog ministarstva u novu zgradu. Konačno, dokumenti crnogorske vlade u egzilu, preživjeli su dva nestanka – prvi, prilikom nestanka Kraljevine Crne Gore, i drugi, kada su Njemci značajan dio francuske diplomatske arhive uništili u Drugom svjetskom ratu, a sada su obrađeni i objavljeni u Crnoj Gori.
– Uručivanjem ove arhive doprinijelo se uspostavljanju kontinuiteta u pogledu istorijskih izvora koji je skoro jedan vijek bio prekinut, i ispunjavanju praznine u srcu vaše istorije njenim vraćanjem Državnom arhivu Crne Gore. Kompletiranjem dokumentacije kojom vi već raspolažete, ovaj materijal će istraživačima otvoriti nove perspektive o tom periodu istorije Crne Gore i doprinijeti razumijevanju prošlosti vaše zemlje. Kao što to ilustruje djelo o kojem govorimo, arhivski materijal obogaćuje istorijsku perspektivu Crne Gore. Pored toga što je dragocjen izvor za istoričare, on ima značajnu ulogu u očuvanju kolektivnog pamćenja u Crnoj Gori. Arhive žive samo ako se konsultuju, čitaju i analiziraju. Ovo djelo upravo svjedoči o tome i zahvaljujući njemu, arhive su dostupne širokoj publici, kojoj želim da uživa u čitanju – navela je ambasadorka Brumo na promociji..
O knjigama i njihovom značaju govorio je istoričar dr Đorđe Borozan.
– Ovaj dvotomni zbornik dokumenata sintetizuje arhivske materijale i daje sliku političkih reagovanja na osnovu kojih se može pratiti proces neuspjelog angažovanja crnogorske vlade i njenog suverena, do sazivanja Konferencije mira, kao i tokom njenog trajanja, pa i nakon nje – kaže dr Borozan.
Posebno je pohvalio Raspopovićev pristup ovim dokumentima, koji je „manirom najboljeg istoričara uradio zbornik što je najprije dat izvorni tekst, pa zatim prevod, i na kraju komentar tamo gdje je potreban”.
dr Raspopović, priređivač ovih zbornika, naveo je da dokumenta svjedoče šta je radila crnogorska vlada da zaštiti crnogorski državni status, posebno tokom 1918, a naročito tokom Mirovne konferencije u Parizu. Odnosno, cilj objavljivanja zbornika je, navodi Raspopović, pokazati stvarni stepen političke moći crnogorskih zvaničnika u zastupanju državnog koncepta o statusu Crne Gore, koji su često mijenjani, uz primjetnu dozu nekonzistentnosti, kao i to koliko su bili u skladu s političkim projekcijama velikih sila.
- Iz sadržaja dokumenata koje objavljujemo, pokazuje da i pored naglašene želje izbjeglog političkog vrha, crnogorska državnost 1916 – 1919 – 1920. realno nije bilo moguće obnoviti. To nije mogao ni crnogorski establišment u egzilu, sa ostarjelim kraljem Nikolom, ni članovi njegove porodice ili ministri iz vlada koje je sve teže bilo sastaviti. Za takvu ideju nije bilo ni država saveznica posebno u Evropi. Naročito ih nije bilo od trenutka kada je projekt jugoslovenskog ujedinjenja, koji je uključivao i Crnu Goru, definitivno usaglašen sa ciljevima savezničke politike – rekao je dr Raspopović.Ž.J.
Jugoslovensko rješenje 1918. najprihvatljivije
- Crna Gora je nestajala s nadom u obnovu, u povratak kralja u zemlju, u izbore, u pravo na samoopredjeljenje. Nadu u to gajila je na obećanjima moćnih aktera i političkih ličnosti, koje su već tada svoj stvarni politički angažman gradile na drugom, već usvojenom konceptu da Crne Gore, kao posebne države, izvjesno, više neće biti. Ovakav stav nikada nije javno saopšten, izuzev, možda, poznatom praznom stolicom na Konferenciji u Parizu, ispred koje je pisalo: Crna Gora. No, i tada, svima je bilo jasno da je jugoslovensko rješenje najprihvatljivije, a što se tiče suštine buduće jugoslovenske države, osjećao se nedostatak volje i potrebe, da se u njoj bilo što mijenja – rekao je, između ostalog, dr Raspopović o dokumentima iz ličnog arhiva kralja Nikole sada objavljenim u dvotomnom zborniku.