Sudija podgoričkog Višeg suda Ana Vuković čitanjem pisanih dokaza nastavila je suđenje bivšim direktorima CKB-a i menadžmentu, koji se terete da su odobravanjem šest kredita bez sredstava obezbjeđenja pričinili štetu CKB-u oko sedam miliona eura. Odbrana je tvrdila da najveći dio dokaza fali, dok je tužilaštvo zauzelo stav da upravo ti dokazi su oni zbog kojih je došlo do optuženja.
U nizu dokaza juče je proveden zahtjev za odobravanje kredita kojim se firma Akapulko, vlasništvo Gojka Krstovića, 10. januara 2005. obratila CKB-u za izdavanje garanicije u iznosu od 500.000 eura za plaćanje ino-dobavljaču. Krstovićeva firma se bavila distribucijom južnog voća, a u tom pomenutom periodu je kupila banane od firme Komako iz Torina u iznosu od 300.000 eura.
Branilac Milke Ljumović i Bose Tatar, generalnog direktora CKB-a i njenog zamjenika, advokat Goran Rodić prigovorio je ovom dokazu, ocjenjujući da se radi o kreditu i garanciji, ali da u spisima predmeta tih dokaza nema ili bar to odbrani nije dostavljeno.
Zamjenik specijalnog tužioca Marija Raspopović je dodala da ako nema u spisima, onda tih dokaza stvarno nema.
Advokat Vladan Bojić, branilac Jelice Petričević, dodao je da u spisima nema ni mjenice ni mjeničnog ovlašćenja koje je Akapulko dalo, a koja je predviđena u ugovoru o davanju garancije, te da je očigledno da je ta garancija očigledno postojala, kako je to primijetio Rodić.
Advokat Branislav Lutovac kazao je da u spisima nema ni akta kojim je tužilaštvo izuzelo sve dokaze, već samo pismeni zahtjev. Tužilac Raspopović je napomenula da su se prije uzimanja dokumentacije službenici istražnog tima tužilaštva obratili CKB-u sa zahtjevom, u kojem su detaljno naveli koji su im akti potrebni.
– U spisima, takođe, nedostaje mjenica i mjenično ovlašćenje Akapulka, a takođe nedostaje i ugovor o hipoteci, pa to odbrana nije istakla, a upravo se optužnica zasniva na nedostatku sredstava obezbjeđenja – kazao je Vojislav Grujić, zamjenik specijalnog tužioca.
Punomoćnik CKB-a, advokat Zdravko Radošić, dodao je da u spisima nedostaje i zahtjev za pokriće da je plaćena garancija, i to zbog propusta banke, a advokat Bojić dodao da je prilikom kontrole poslovanja CKB-a zainteresovani kupac OTP morao to tada da primijeti da nedostaje, a ne nakon desetak godina.
VJ.D.
Nema ugovora o prenosu potraživanja
U dokumentu koji je pročitan na suđenju Akapulko se 1. avgusta 2005. obratio CKB-u da ne plaća garanciju Komako, sve do okončanja sudskog spora u Torinu. Gojko Krstović je priložio rješenje – izvještaj Sanitarne inspekcije, u kojem je navedeno da banane koje je Akapulko za 300.000 eura kupio od italijanske firme Komako nijesu za ljudsku upotrebu, te da treba da se unište ili da se vrate.
CKB je 22. decembra 2010. obavijestila Akapulko da je ukupan dug 412.848,43 eura, a prava potraživanja su prenijeta na pravno lice OTP faktoring, a advokat Lutovac je dodao da ovome treba da prethodi ugovor o prenosu potraživanja između OTP i OTP faktoring, ali da toga nema u spisima.
Dosije Oušn gold
Na suđenju je pročitan dosije firme Oušn gold, suvlasništvo Veselina Barovića, koja se 2007. godine obratila CKB-u za dodjelu kredita u iznosu od 702.000 eura.
Ljumovićeva je objasnila sudu da se radi o tri kredita dodijeljena Oušn goldu.
– Poslovni odnos između CKB-a i Oušn golda počinje 2005. Prvi kredit je odobren 13. maja, zatim drugi 27. jula i treći kredit 5. septembra 2005, u ukupnom iznosu oko 665.000 eura. Na kraju 2005. godine ukupan dug sa kamatama je bio 792.651 eura. Potom je urađen prvi reprogram duga, koji je 2006. iznosio 888.400 eura, po osnovu tri kredita iz 2005. sa kamatama. U međuvremenu je Oušn gold platio 255.600 eura i dug ostaje 702.588, eura, i to je taj drugi reprogram duga iz 2007. godine – navela je Ljumovićeva.