- Priredio: MILADIN VELjKOVIĆ
Na izmaku 1961. godine, gost Beograda bio je Igor Fjodorovič Stravinski (1882–1971), ruski emigrant, naturalizovani Francuz, jedan od najznačajnijih muzičara 20. vijeka, kompozitor niza opera i baleta („Žar ptica”, „Petruška”) i niza simfonija i kompozicija za klavir i violinu.
Dočekan je sa izuzetnom pažnjom. Cio umjetnički Beograd opčinio je svojom pojavom, od aerodrom da hotela. Veliki umjetnik je taj svoj doživljaj Beograda ovako zabilježio u svojim memoarima: „30. oktobra – 7. novembra. Beograd. Skupljaju pasoše i deklaracije o valuti prije nego što nam daju odobrenje da napustimo avion. Vruća, vjetrovita noć, ulice pune ljudi. Naše sobe u `Metropolu` gledaju na Savu, tamo gdje ona zavija u susret Dunavu. U prvom redu, sobe jedva da su raskošne, a osim toga, telefoni su isključeni, svijetla nas neprestano ostavljaju na cjedilu, kvake s vrata i pisaćih slova ispadaju na najmanji trzaj, a sobaricama treba dva sata i više da dođu. Voda je još ozbiljniji problem, jer je uvijek vrela, a teče samo nekoliko nepredvidljivih trenutaka na dan. Skupljamo je u kadi, kao sakupljači kiše, i gradimo žljebove pokušavajući da pustimo vodu u nužnik, prilikom čega nam nastradaju prsti i pokvase se odijela.
Osim nas, u hotelu ima Francuza, Italijana i američkih filmskih kompanija, čije lučonoše – Amerikanci Greogri Pek, Mel Ferer, Žana Kren, Akim Tamirov, Džon Barimur mlađi – gotovo nikada ne izlaze iz bara, vjerovatno zbog jezičkih poteškoća, kao i zbog nedostatka neophodne zabave...”
Dolazak Stravinskog bio je za Beograd veliki kulturni događaj – opera iz Santa Fea iz Novog Meksika izvela je u Narodnom pozorištu scenski oratorijum „Kralja Edipa” i melodiju „Persefona”, a Stravinski je dirigovao. Kompozitor i muzički pisac Konstantin Babić u svojoj knjizi, između ostalog, osvrće se i na ovo gostovanje: „Za vrijeme svog boravka u Beogradu, Stravinski je imao niz susreta s našim muzičkim poslenicima i ličnostima iz kulturnog života. Bili su to veoma prijatni trenuci koji će mnogima ostati u neizbrisivoj uspomeni. Stravinski je u svakoj prilici ispoljavao svoju rusku srdačnost i vrcavi humor.
Kada mu je Ljubica Marić, prva dama Udruženja kompozitora, ustreptalo saopštila da ona u svojim muzičkim dilemama uvijek traži `rješenje` od Igora Stravinskog, on joj bez mnogo razmišljanja reče kako i on to čini, samo što savjet traži od nekog malo boljeg kompozitora. A Živojin Zdravković, u to vrijeme mladi i mnogo hvaljeni dirigent, prilikom susreta na Muzičkoj akademiji, s ponosom je saopštio Stravinskom kako je izveo „Posvećenje proljeća”, očekujući pritom neku pohvalu ili bar učtivu ljubaznost. Međutim Stravinski je odgovorio veoma kratko, i gotovo nezainteresovano. `I ja sam, takođe`.
A, kao pravi Rus, volio je dobru kapljicu, i tu je imao dostojnije partnere u domaćinima, koji su, po tom pitanju, imali apsolutnu prednost, jer su bili na `svom terenu`...”
Vrhunski beogradski muzičari dolazili su na poklonjenje velikom magu – bili su tu Emil Hajek, Predrag Milošević, Stana Đurić Klajn, Ljubica Marić, Milan Ristić, Milenko Živković, Mihajlo Vukdragović, Vojislav Kostić... Kostić je u svojoj memoarskoj knjizi „Riječ, dvije o sebi”, ovako opisao taj boravak Stravinskog u Beogradu, pošto ga je pratio kao domaćin, a i obožavalac: „Bio sam delegiran od mojih profesora da mu se, kao najmlađi, nađem pri ruci. Stravinski je prihvatio (dosta nevoljno) obilazak Udruženja kompozitora, Muzičke akademije, Narodnog pozorišta, američke ambasade, susrete sa mladim i starim stvaraocima i novinarima. Ali, najradije je sjedio u hotelu (`Metropol`), a posebno u restoranu. Kao pravi Rus, volio je da zalije. Imao sam utisak (nepogrješiv) da je uglavnom bio nezainteresovan i odsutan. Nikom nije pamtio ime, a nije se ni trudio da dozna sa kim to razgovara. Odgovarao je kratko, uglavnom cinično i zajedljivo. Što bi naš narod rekao – zakeralo...
Opraštajući se na aerodromu od poveće grupe muzičara, poštovalaca i kolega, prokomentarisao je svoj boravak u Beogradu: `Zaželio sam se hladne vode, ovdje nam je vruća voda došla preko glave!`...”
Priredio:
MILADIN VELjKOVIĆ
(Nastaviće se)