-Piše: SVETISLAV ŠESTOVIĆ


Slično je bilo i na sektoru Kolašinske brigade i kod njih je došlo do borbe u susretu. Brigada je pošla u napad u 7 časova, isto prema Bojnoj njivi i Uloševini, sa ciljem da prodre prema Lepencu. Neprijateljske položaje je branio 409. puk 205. brigade, ali prvi sukob Kolašinske brigade bio je sa Šestim pukom koji je bio krenuo u napad. Brigada je silovitim jurišom odbacila ovaj puk prema Uloševini i Lepencu, potom je otpočela žestoka borba sa neprijateljskom glavninom na ovome sektoru koja je trajala cijeli dan. Bila je to krvava bitka koja je praćena nizom juriša i kontrajuriša. Svi pokušaji neprijatelja da ovlada Razvršjem bili su odbijeni, ali ni crnogorske jedinice nijesu uspjele potisnuti neprijatelja. Uslijedila su i dva juriša Prvog i Trećeg regrutskog bataljona sa ciljem da ovladaju Bojnom njivom. Pošto ovi juriši nisu dali željene rezultate, u pomoć su im poslate iz rezerve tri čete Drobnjačkog bataljona. Oni su poslije drugog juriša uspjeli da zauzmu rovove na Bojnoj njivi, ali dalje nisu mogli. Kolašinska brigada je oko podne prešla u energičan napad na cijelom frontu, tada je komandant 205. brigade general Rajnel stao na čelo svoje poslednje rezerve i izvršio snažan protivnapad, spasivši svoje trupe od potpunog poraza.

Iz rejona Prošćenja 209. brdska brigada pokušava ovladati njenim položajima, ali je, dočekana jurišem Bjelopoljske brigade, odbijena i vraćena na početne položaje. Bjelopoljska brigada na svom dijelu fronta vodila je energičnu i upornu borbu, posebno na sektoru Gradac i Siga, dočekujući neprijateljske jedinice koje su nadirale od pravca Cera i Lepenca i spriječila prodor neprijatelja preko Tare. Ona je toga dana imala više poginulih i ranjenih vojnika i oficira. Toga dana, između ostalih, poginuo je i brigadni barjaktar Milivoje L. Bošković.

Hladna i maglovita noć doprinijela je da borba prestane i zavlada grobna tišina. Obje strane su ostale na svojim položajima, crnogorske jedinice na Razvršju, a austrougarske na Bojnoj njivi. Jedinice Sandžačke vojske su, na čitavom dijelu fronta, zaustavile neprijatelja i spriječile prodor preko Tare i Mojkovca ka Kolašinu i Mateševu kako bi ugrozio odstupnicu srpske vojske.

Ukupni gubici crnogorskih jedinica u mojkovačkoj bici 6. i 7. januara 1916. godine bili su 164 poginula i 281 ranjeni. Na neprijateljskoj strani bilo je 112 poginulih i 350 ranjenih. O žestini Mojkovačke bitke govori činjenica da je tom prilikom 6. i 7. januara poginulo i devet barjaktara: Milivoje Bošković, Joko Poleksić, Rade Giljan, Pero Dožić, Pavle Simonović, Nikola Lakićević, Radoš Vujisić, Miladin Perović i Maksim Vujisić.

Bjelopoljska brigada je ostala na mojkovačkim položajima do 18. januara, kada je u 19 časova dobila naredbu za povlačenje prema Podgorici i dalje preko Skadra za srpskom vojskom. Prema strateškoj situaciji u kojoj se tada našla crnogorska vojska, to je bilo jedino pravilno rješenje. Međutim, kao što je poznato, do povlačenja crnogorske vojske prema Skadru i dalje nije došlo. Kralj Nikola sa najbližim saradnicima i predsjednik vlade Lazar Mijušković napustili su i vojsku i zemlju i otišli preko Italije u Francusku, u Lion, zatim u Bordo, a potom u Neji kod Pariza. Vojsci je 21. januara 1916. godine popodne naređeno da više ne postoji i da se raziđe kućama. To saopštenje je Bjelopoljsku brigadu zateklo na prilazima Podgorici. U takvoj situaciji, izbora nije bilo,već da se vrate u svoja sela i varoši, gdje se neprijateljska vojska već bila stacionirala više od mjesec dana i počinila mnoštvo teških zločina.


(Nastaviće se)

---

Ranjeni borci
U feljtonu donosimo i imena ranjenih boraca Prošćensko-baričkog bataljona, kao i pouzdano utvrđene datume i mjesta ranjavanja. Ranjeni su: Milovan Joksimović, oficir-komandir, Čelebić, 7.8.1914; Gruban Konjević, desetar, Čelebić, 7.8.1914; Lazar Konjević, redov, Čelebić, 7.8.1914; Vukajlo Opančina, redov, Čelebić, 7.8.1914; Marijan J. Opančina, redov; Simo M. Miković, redov, 7.8.1914; Arso Leković, desetar; Milovan Leković, vodnik, Drina, 3.9.1914; Ivan Bošković, redov, Čelebić. 7.8.1914; Milan Bajčeta, redov, Drina, 25.10.1914; Savo Kuveljić, redov, Drina, 20.10.1914; Mirko Kljajević, redov, Čelebić, 2.8.1914; Vladimir Bubanja, redov, Čelebić, 2.8.1914. g.