Omladinske radne akcije su tretirane kao „veliki obrazovni centar”. To znači da su stotine hiljada mladih ljudi na gradilištima završavali raznorazne kurseve i tečajeve. U prvim akcijama poslije rata, omladina je mahom osposobljavana za zanimanja potrebna tadašnjoj privredi. Na pruzi Šamac – Sarajevo držani su minerski, betonski, zidarski, armirački kursevi za rukovodioce građevinskih mašina itd. Tada je kurseve prošlo oko 14.000 omladinaca. Od 1958. do 1963. godine, na izgradnji autoputa, 48.639 brigadista, prije svega sa sela, steklo je stručnu kvalifikaciju. To znači da je svaki peti-šesti graditelj autoputa u ovom periodu završio neki kurs. Ako je suditi prema podacima o završenim kursevima na autoputu, poslije 1958. godine, seoska omladina je korisno iskoristila ukazanu priliku. Dok u prvim godinama poslije rata na radnim akcijama i nema traktorskih kurseva, oni poslije 1958. godine čine oko polovine svih kurseva. Pojava traktorskih kurseva dobro ilustruje promjene nastale u društvu poslije rata, koje su jednim dijelom bile povezane i sa modernizacijom poljoprivrede. Ratarsko-traktorski kurs završilo je 1958/63. 26.147 omladinaca, viši ratarsko-traktorki kurs 6.639, kvalifikovani zidar postalo je 6.055 omladinaca, a na autoputu su školovani i novi konobari, kuvari, elektrovarioci, trgovački pomoćnici itd. Ima, međutim, podataka o tome da svršenim kursistima, posebno onim sa traktorskih kurseva, nije bilo lako da nađu posao, iako je društvu takvih radnika trebalo sve više. Jedan od razloga bilo je i nepovjerenje radnih organizacija koje su izgleda oklijevale da zaposle ove kursiste. Stepen interesovanja za traktorske kurseve, ilustruje i činjenica da su u pojedinim brigadama 1960. godine omladinci prijetili da će napustiti radnu akciju, ukoliko im ne bude omogućeno pohađanje ovog kursa. Za ovih šest godina na autoputu su držani i amaterski kursevi i njih je uglavnom pohađala gradska omladina, pa su tako kursevi postali neka vrsta pokazatelja socijalnih razlika graditelja autoputa. Tako je oko dvjesta hiljada mladih ljudi u periodu od 1958. do 1963. završilo kurseve za vozače mopeda, motocikla, automobila, radioamaterski kurs, modelarski kurs itd. Izgleda da su na prelazu pedesetih i šezdesetih godina, među amaterskim kursevima jugoslovensku akcijašku omladinu najviše privlačili mopedski, motociklistički i fotoamaterski kursevi.

Život u logorima radnih akcija nije prolazio i bez incidentnih situacija. Vika, vrijeđanje i nipodaštavanje, pojave koje su registrovane 1958. na autoputu, mogu se smatrati za blaže vrste kršenja discipline u naselju. Inače, kazne za nedisciplinu bile su opomena, ukor, strogi ukor i isključenje. Na izgradnji autoputa 1960. godine bilo je znatno ozbiljnijih incidenata. Tada su registrovane dvije tuče omladinaca. Sukob dvadeset i pet omladinaca iz sarajevske i tuzlanske brigade, završio se premlaćivanjem jednog i izbacivanjem iz brigada pet omladinaca. U drugom slučaju je nevesinjska brigada „kidisala” na krapinsku brigadu, pošto je pijani omladinac iz krapinske brigade nožem ubo tri omladinca. Inače, opijanje je, po svemu sudeći, bila česta pojava na akcijama, bar te 1960. godine. Registrovani su čak, slučajevi seljaka koji akcijašima donose balone sa rakijom. U jednom slučaju je komandant naselja oduzeo jednom seljaku balon, sipao u njega mastilo, slikao ga i naprijed napisao „Ovako prolaze svi šverceri”. Opijanje omladine je, naravno, bilo praćeno pojavom skrivanja pijanih drugova od strane ostatka brigade.

Izgradnju socijalističke Jugoslavije sistemom omladinskih radnih akcija, pratilo je i učešće brigada i omladinaca iz inostranstva. Na pruzi Brčko – Banovići bilo je oko 1.800 omladinaca iz dvadesetak zemalja. Posebno prisni odnosi i insistiranje na prijateljstvu gajeni su sa albanskom brigadom. U njoj je bilo 14 nepismenih omladinaca, pa su za njih organizovani analfabetski tečajevi. Imali su i hor koji je naučio jugoslovensku himnu, a pohađali su i časove srpskog jezika i učili ćirilicu. Iz ovog vremena sačuvano je i potresno pismo albanske majke svom sinu na izgradnji pruge. Pozitivan utisak na svoje domaćine, ostavila je i rumunska brigada. Ona je naučila nekoliko jugoslovenskih pjesama i sastavila jedno kolo po ugledu na Kozaračko, samo na rumunskom jeziku. Spadala je u jednu od rijetkih brigada sa zadovoljavajućom disciplinom.

Priredio:

MILADIN VELjKOVIĆ

(Kraj)

---