-PRIREDIO: MILADIN VELjKOVIĆ

I u vreme najtežih uslova, na gradilištima je njegovan kulturni rad. Kulturni rad u brigadama odvijao se na više nivoa (predavanja, kulturno-umjetničke smotre, štampa). Veliki broj predavanja zapravo je imao politički karakter, veličao je novi sistem i dobrim dijelom govorio o selu i poljoprivredi, što je i logično ako se ima u vidu preovlađujuće seoski sastav brigada. Iz izvještaja sa obilaska brigada na Novom Beogradu 1949. vide se naslovi nekih predavanja: „Uloga i zadaci Narodne omladine u socijalističkom preobražaju sela”, „Šta je radno seljaštvo dobilo u novoj Jugoslaviji”. Ponekad su predavanja održavana u krajnje zanimljivim uslovima. Obilazak nekih brigada dao je sledeću sliku: u istoj prostoriji (trpezarija) držano je predavanje, dva tečaja, 12 omladinaca čistilo je grašak, jedna brigada je večerala, a za to vrijeme su napolju brigade „pjevale, larmale itd. tako da je predavač morao nekoliko puta da prekida predavanje”. Omladinci su držali i kulturno-umjetničke smotre, ali je postojalo i dosta primjedbi na način njihovog izvođenja, od kojih su neke uniformisanost omladinaca (jednoobraznost u oblačenju), prljava obuća i odijelo. Na radne akcije stizala je i štampa, ali vjerovatno ne u mjeri koja bi zadovoljila organizatore ovih akcija. Tako na Novom Beogradu 1949. godine, danima nije bilo „Borbe”, a i kada je dolazila, to je bilo samo nekoliko primjeraka. Na gradilišta su tokom Petogodišnjeg plana stizali listovi „Omladina” i „Pionirske novine”, časopisi „Narodna omladina”, „Naša domovina”, „Mladi zadrugar”, „Pionirski rukovodilac”, „Poletarac”, „Pioniri”, kao i nekoliko brošura (na primjer „Za rad pionira u toku ljeta”. Uticaj štampe na omladince u nekim slučajevima smanjivali su i problemi sa jezikom, pa tako u Dreničkoj brgadi koja je 1949. radila na Novom Beogradu oko 90 odsto brigadira nije znalo srpski jezik, a na maternjem šiptarskom jeziku nijesu dobijali omladinski list. Funkcionisanje ove brigade samo se može zamisliti, tim prije što su sve zapovijesti izdavane na srpskom. U mnogim brigadama na Novom Beogradu čitani su samo pojedini članci iz „Borbe” i to grupno, čemu je uz nedostatak novina svakako uzrok i nepismenost. Omladina je bila angažovana i na smotrama i festivalima. Za Beograd postoje podaci da je u pojedinim mjesecima 1949. godine, više od polovine omladine bilo uključeno u pripremanje festivala. Na festivalu su učestvovala tri velika logorska i jedan akcijski hor od 480 ljudi, a ovoj festivalskoj priredbi, prema zvaničnim procjenama, prisustvovalo je 20.000 ljudi. Na autoputu su 1960. godine održana četiri festivala graditelja. Kako je tada građen autoput kroz Srbiju i Makedoniju, to su festivali održavani paralelno u obije republike. Samo na gradilištima Novog Beograda postojalo je 342 hora, filmskih grupa, dramskih i literarnih sekcija, a u njima 30.189 članova. Jedan od vidova kulturnog rada na gradilištima bilo je i postojanje biblioteka. Na pruzi Šamac–Sarajevo 1947. godine postojalo je oko 117.000 knjiga u brigadnim bibliotekama, što znači da je jedna knjiga dolazila na dva brigadira. Još gore stanje bilo je u Železniku, gdje jedna knjiga nije dolazila ni na tri omladinca. Sigurno je da ova literatura nije imala mnogo uticaja na obrazovanje brigadira, tim prije što je među njima bilo i nepismenih, pa je značaj prisustva ovih knjiga bio još i manji. Te godine na pruzi su praktikovani i drugi vidovi kulturnog rada među omladinom, kao što su logorske vatre, literarni i likovni kružoci, kružoci za proučavanje nota, zidne novine. Da se na radnim akcijama ipak, nije mnogo čitalo, govori i računica po kojoj je na Novom Beogradu 1948. godine svaki omladinac pročitao 1,1 knjigu u prosijeku. Doduše, imajući u vidu uslove rada i napor koji je na gradilištima trebalo uložiti, kao i učešće velikog broja omladinaca u kulturnim, sportskim i političkim manifestacijama, možda se više od jedne pročitane knjige nije ni moglo očekivati. Te godine na Novom Beogradu je oko 2.500 omladinaca vodilo lični dnevnik, tj. otprilike svaki dvadeseti. Jedan od najvažnijih kulturnih značaja radnih akcija ležao je u pokušaju da se preko njih opismeni nepismena omladina. Na radnim akcijama 1946/52 zvanično je opismenjeno oko 70.000 mladih ljudi. To govori o velikom naporu koji je učinjen da se među mladim graditeljima Jugoslavije iskorijeni nepismenost.


(NASTAVIĆE SE)

---