-Preveo sa ruskog i priredio: VOJIN PERUNIČIĆ

Blaženo počivši otac Serafim živio je podvižničkim životom više od 50 godina u Sarovskom manastiru. Tokom svog života on je mnoge posavjetovao, prosvijetlio, utješio, liječio riječima, svojim djelom, primjerom i molitvama, tako da su i poslije njegove smrti brojni očevici, slušaoci, učenici i svi oni koji su za vrijeme njegovog života dobili od njega bilo kakvu duhovnu korist, prenosili od usta do usta njegova čudotvorna djela i poučne savjete. Njegova djela i pouke ni danas ne prestaju da djeluju na sve iskrene poštovaoce uspomena na starog monaha, koji žele da oponašaju njegov život i nastave njegovo učenje.

Gubernijski grad Kursk je poznat po mjestu rođenja oca Serafima. Žitelji grada, na osnovu predanja, i danas znaju mjesto gdje je rođen Božiji ugodnik i onima koji dolaze, pokazuju kao posebno mjesto, koje je dostojno pažnje i poštovanja. Kuća rođenja oca Serafima nalazila se u Sergijevskoj ulici, u neposrednoj blizini hrama prepodobnog Sergija. To je bila privatna kuća roditelja oca Serafima. Kasnije, tokom revidovanja novog plana grada, po naređenju carice Katarine II, porodica oca Serafima je bila premještena u drugi kraj grada, blizu sadašnje Moskovske kapije, u kojem je imao svoju kuću Aleksej, stariji brat oca Serafima.

Isidor i Agafija su bili roditelji oca Serafima, oni su se prezivali Mošnjin. Oni su pripadali uglednom trgovačkom staležu grada. Otac starog mudraca je imao svoje fabrike crijepa blizu Kurska, bio je preduzetnik za izgradnju kamenih zgrada, kao i kuća i crkava od kamena. Važio je za poštenog čovjeka i bio na lijepom glasu, volio je da gradi Božije hramove i raspolagao je sa dobrim materijalnim sredstvima. Pred kraj svog života on se prihvatio izgradnje novog hrama po nacrtu arhitekte Rastrelija u čast Prepodobnog Sergija, Radonješkog čudotvorca, od novca mještana parohije, prvenstveno od sredstava trgovca Karpa Jefremoviča Perviševa, koji je 1833. godine postao katedrala. Temelji hrama su početi 1752. godine. Kad je donji dio crkve sa oltarom u čast Prepodobnog Sergija bio skoro gotov, graditelj je iznenada umro, a to se dogodilo 1762. godine. Pošto je pred smrt predao svoje bogatstvo u ruke svoje žene, on joj je ostavio u amanet da izgradnju hrama dovede do kraja.

Agafija je bila još čuvenija od svog muža po pobožnosti i dobročinstvu prema rodbini. Još za života, a i nakon smrti svoga muža, ona je pomagala sirotinji, posebno siročadima, ne izbjegavajući ih čak ni u slučajevima kad bi je zamolili da pomogne udaju siromašne djevojke i organizaciju njihovog domaćinstva, za šta je, naravno, bilo potrebno dosta sredstava. U skladu sa željom muža i svojih osjećanja ona je tokom više godina nastavila izgradnju Sergijeve crkve, lično prateći radove na izgradnji i 1778. godine privela kraju radove na hramu. Ovaj hram je ukrašen modelarskim radovima i spolja i iznutra. Ikonostas u njemu, koji je izrezbaren od jednog komada drveta, zauzima cijeli istočni dio do same kupole. Radovi na njemu su pripremani i rađeni u trajanju od 10 godina. Gradnja hrama je toliko dobra i trajna da i do današnjeg dana oštećenja nijesu uopšte primijetna. Pozlata koja je postavljena na hram tokom izgradnje nije ni do danas ponovo stavljana i nije izgubila svoju svježinu i boju. Takva djela i dobročinstva su uvrstila porodicu Mošnjin među ugledne ljude grada Kurska.

Otac Serafim se rodio 1759. godine u noći između 19. i 20. jula. Dali su mu ime Prohor, u čast svetog Prohora, jednog od sedamdeset apostola i sedam đakona stare crkve, koji je bio rođen u istom mjesecu, ali 28. jula. On nije bio jedinac u porodici, on je imao starijeg brata Alekseja. Prohor je naslijedio sve dobre osobine roditelja i njihovu veliku blagočestivost. On je ostao bez oca sa nepune tri godine života. Majka mu je bila jedini vaspitač u djetinjstvu. Mali sin je učio na primjerima životnog iskustva svoje majke i, naravno, njeno dobročinstvo i ljubav prema Božijim hramovima i molitvama ostavili su u srcu oca Serafima sjeme te brige o sirotinji i siročadima, prema toj ljubavi i ljepoti Božijih hramova i privrženosti prema molitvama, kakvim se odlikovao otac Serafim još dok je bio dijete.

NASTAVIĆE SE

---