-Piše BUDO SIMONOVIĆ


Od tragedije na mostu Pjenavac 1962. godine prošlo je gotovo pola vijeka, a da je niko, osim rodbine stradalih i sve rjeđih svjedoka, posebno među povrijeđenima, goto više nije ni spominjao. Slijegala se prašina zaborava i nikome više nije padalo na pamet da se postara i tu podigne neki spomen, biljeg i opomenu, makar ploču s imenima stradalih.
Sve je uvijano u oblande tajnosti, jer je u pitanju bila Vojska kao nedodirljiva i neprikosnovena institucija. Takav odnos je ostao i kasnije kad se raspala ona velika Jugoslavija i kad od Jugoslovenske narodne armije nije ostalo ni traga.
Tako sve do prije deset godina kad je potpisnik ovih redaka na Pjenavcu okupio tada još žive svjedoke i stradalnike s tog okrvavljenog gradilišta, Rovčane Svetozara Petričića, Rajka Medenicu, Luku Šćepanovića i Božinu Vlahovića, koji su u svojim sjećanjima vaskrsnuli ovu priču iz zaborava.
Graditelji puta, Jadranske magistrale kroz kanjon Morače, svojevremeno su pokrenuli inicijativu, dogovorili se da se odreknu i dijela svojih zlehudih, krvavih nadnica, da prikupe sredstva i svojim stradalim drugovima podignu skromni spomenik, obilježili, udarili i temelj za buduće spomen-obilježje u srcu kanjona. I to je, međutim, osujećeno „odozgo“. Trebalo je da to bude spomenik stradalnicima sa Pjenavca, ali i tolikim drugim koji su prolili krv, u liticama kanjona Morače u želji da, ne samo Rovcima i Morači, ne samo cijelom sjeveru Crne Gore, otvore prozor u svijet. A zna se, recimo, da je samo pri proboju tih sedam kilometara puta kroz najljući dio Platija, živote izgubilo sedamnaest graditelja.
Tako je, konačno, tek prošle godine, poslije 57 godina, zahvaljujući agilnosti Udruženja Rovčana „Gojak“ i požrtvovanju potomaka stradalih i preživjelih graditelja, uz saglasnost Ministarstva za saobraćaj i drugih nadležnih državnih organa, kod mosta Pjenavac podignut skromni spomenik na kojem su ovjekovječena imena stradalnika. Jedan od najzadovoljnijih zbog toga, jedan od prvih koji se poklonio njihovim sjenima, bio je upravo Božina Vlahović.
Rekao je tada da je to bila njegova velika, životna želja, da bi s velikom ranom na srcu krenuo s ovog svijeta da nije dočekao da vidi taj spomenik, da nije odužen taj veliki dug prema graditeljima – mučenicima koji su živote ugradili u tu rovako-moračku kapiju u svijet.
KRAJ

Stradali na Pjenavcu
Prilikom rušenja skele na mostu Pjenavac, poginulo je 25 graditelja, pripanika Jugoslovenske narodne armije, odnosno V. P. 8170: Milika Krkeljić, potpukovnik, komandant jedinice, njegov zamjenik, potpukovnik Jerolim Rimac, zatim Vlastimir Đorđević, kapetan, glavni inžinjer, njegov zamjenik, kapetan Josip Štimac, Štefan Antolin, Danilo Bulatović, Ratko Bulatović, Božina Boro Vlahović, Vojin Vlahović, Ilija Vlahović, Hajro Destanović, Jovan Dragojević, Velimir Đerković, Milutin Đukić, Zećo Kovačević, Radojica Medenica, Jagoš Mišović, Ramiz Mahmutović, Jonuz Mahmutović, Milivoje Petričić, Milorad Popović, Ilija Rakočević, Miljan Rakočević, Momčilo Rakočević i Šućro Šukurica.