-PIŠE: DR RADOMIR PRELEVIĆ

Autor nije propustio da se ne dotakne i pojedinih legendi, pojedinih zanimljivosti, pojedinih zapisa što sve blagotvorno djeluje na čitaoca. Tu su i stara kazivanja od kojih je najuzbudljivije kazivanje o Dužanima i Dečanima. Na kraju rukopisa, autor je, kao „šlag na torti“ napisao i hroniku Manastira Duge u kojoj je dao najdetaljniji prikaz ovog zdanja od njegove gradnje u 13. vijeku u Kučima i prenošenja u Dugu pa sve do današnjih dana, čime se autor odužio, kako selu, tako i Svetinji u njemu.(...) „Hronika Duge” autora Voja Vujotića daje potpuno zaokruženu cjelinu svih vidova života sela Duge za sva vremena, od prvih pomena do današnjih dana. Knjiga omogućuje sistematsko praćenje razvitka sela od prapredaka do savremenika. To je dug period (16 pasova) što treba shvatiti kao dragocjenu i trajnu genezu stanovnika sela Duge i iseljenika u dijaspori – genezu bratstva Vujotića. Selo i dijaspora su u knjizi potpuno dočarani, etnografski i istorijski. Hronika ovog bratonožićkog bratstva je sveobuhvatna, jasno napisana, laka za čitanje, zanimljiva. U njoj će svaki bratstvenik naći svoje pretke i svoje savremenike predstavljene onako kako ih je autor dočarao ili doživio. (...)

Knjiga će biti dragulj svake kuće bratstva Vujotića, kako u Dugi, tako i u dijaspori, prijatelja i poštovalaca bratstva Vujotića. Crnogorska akademija nauka i umjetnosti u svom planu za 2005. godinu, predvidjela je „okrugli sto“ o zavičajnim hronikama u Crnoj Gori. Siguran sam da će i ova Vujotićeva knjiga biti veoma zapažena i o njoj će dolje potpisani kao njen recenzent sa zadovoljstvom reći svoje slovo.“

I zaista, u Crnogorskoj akademiji nauka i umjetnosti, 13. novembra 2005. godine, održan je okrugli sto na kome su držane besjede na temu „Zavičajna istorija u Crnoj Gori“, a mi donosimo izvod iz besjede akademika dr Dušana J. Martinovića koji se odnosi na „Hroniku Duge“, autora Vojislava A. Vujotića (iz knjige Crnogorske akademije nauka i umjetnosti: „Zavičajna istorija u Crnoj Gori“, knjiga 83, Podgorica 2007, str. 42/43):

„I naposljetku, nešto ukratko o knjizi ‘HRONIKA DUGE’ autora Vojislava A. Vujotića (rođen 15. marta 1934), dipl. ekonomiste, pisca humoriste, po vokaciji novinara i publiciste, koji je na sakupljanju građe za ovu hroniku radio bezmalo četiri decenije i objelodanio ju je 2005. godine. Svoju voluminoznu hroniku autor je situirao u 18 većih i manjih poglavlja (o Dugi uopšte; Uslovi života i zanimanja; Život, običaji, slučajevi; Rodoslov bratstva Vujotić; Dužani preci i savremenici; Vujotići-Savovići u Srbiji; Vujotići-Stefanovići na Kosovu, Vujotići-Radojevići na Kosovu; Dužani u balkanskim ratovima; Dužani u Prvom svjetskom ratu; Dužani u ratovima 1941–1992. godine; Nešto o Dužanima; Dužačke varnice; Umjesto groboslova; Malo šale – malo zbilje; Između legende i zbilje; Manastir Duga; Usputni zapisi). Na stranicama 142–144 autor je predstavio rodoslov svoga bratstva za čitavih 16 pasova. Po pročitanju rukopisa dao sam autoru neke sugestije, a u recenziji koju sam pisao na rukopis ove knjige, koja je objavljena kao predgovor, između ostalog, kazao sam: ‘da bratstvenici mogu biti zahvalni njenom autoru jer ih je knjigom ovjekovječio, kako u prošlosti, tako i u sadašnjosti. Knjiga će biti dragulj svake kuće bratstva Vujotića, kako u Dugi, tako i u dijaspori...’“

A profesor Vaso Đurović je u svojoj recenziji pod naslovom „Časnik bratstva“, o knjizi „Hronika Duge“ zapisao i ovo: „Kada sam završio sa čitanjem ovog rukopisa palo mi je u oči da se radi o zaista vrijednom štivu koje bi mlađim generacijama bratstva Vujotića moglo služiti kao svojevrsni Časnik svojega bratstva. Vodi u prošlost osvetljavajući budućnost. Kamo sreće da se u svakome bratstvu i plemenu nađe po jedan ovakav autor. Vojo Vujotić tragao je za korijenima. Težak posao. Dokumenata vrlo malo. Oštećeni i nepotpuni. Morao se oslanjati na predanja i legende. Kao pomoć, našao je poneku narodnu pjesmu. Otrgao je tako od zaborava dosta toga. Radio je na rukopisu, kako je kazao, već 40 godina. Iako namijenjena prvenstveno bratstvu Vujotića zainteresovaće i čitaoce iz njihovog okruženja, Pipere (odakle su Vujotići došli), kao i Bratonožiće gdje su se doselili.“


(NASTAVIĆE SE)

---