-PIŠE: NEDJELjKO SAMARDžIĆ

Mišljenje da je tuđe ničije, dalo im je za pravo da krenu u pljačku, ubijanje, paljenje domova i skrnavljenje sakralnih objekata, čiji će sramni rezultati baciti ljagu na čitavu austrijsku vojsku.

Na svom putu prema Šišićima, Fišerova kolona trebalo je da zauzme Nalježiće, Pelinsku rudinu, zatim crkve Sv. Nikole, Sv. Đorđa, Sv. Ilije i Sv. Trojicu koja je bila najznačajniji vjerski objekat u tome dijelu Grblja – centralno mjesto okupljanja pet sela knežine Tujkovića. Ono nejači, staraca, žena i djece, koji nijesu uspjeli da se sklone na vrijeme, potražili su zaštitu pod okriljem svetinja. Ni pretpostavljali nijesu da će jedinice razularene vojske, mahom hrišćani, udariti na vjerske objekte, koje su, svojevremno i Turci poštovali.

Pukovnik Fišer je napredovao predviđenim tempom. Bilo je jačih otpora ustanika, posebno sa obronaka Koronse i oko Crkve sv. Ilije. Vojska je bila prinuđena da razvije borbene redove i postavi topove na Pelinskoj rudini, strateškoj koti pred ulazak u Šišiće. Nakon jednosatne borbe, ustanici su se povukli prema Šišićima.

Desni puk pod komandom generala Dormusa nije imao nikakvih problema do silaska sa Brda u župsku dolinu. Samoinicijativno mijenja plan, razvija jedinice po širini, u vidu „lastinog repa”, stvarajući bočne zaštite. Strategijski plan se pokazao kao dobar; spriječio je sjedinjavanje ustanika iz pravca Lastve Grbaljske, omogućio Vagneru lakše napredovanje preko Vrblja i zatvorio jugoistočni prolaz glavnini ustaničkih snaga u Šišićima. Zaustavio se ispred Prijerada i sačekao dalji razvoj situacije. Pošto je lijevo i desno krilo u širokom luku očistilo teren do blizu Šišića, najlakši zadatak preostao je namjesniku Vagneru!? Da sa jedinicama prošeta grbaljskom ravnicom, nadgleda napredovanje potčinjenih vojskovođa, i dozvoli vojsci pretragu i „čišćenje” malobrojnih kuća u tadašnjoj Župi. Najveću korist od zapovijednikovog marša imale su dvije pionirske čete koje su sa sigurnošću radile na obnavljanju porušene telegrafske linije na relaciji Kotor–Budva.

U 12.15 časova silna je vojska stajala nadomak Šišića. Spremna da svim raspoloživim sredstvima stupi u odlučujući boj. Od tako strašnog neprijatelja, u veoma delikatnoj situaciji, odstupio bi i daleko jači protivnik. Stanovnici Šišića, potpomognuti borcima spaljenih sela, od Duba do Prijerada i Bratešića, nijesu tako mislili. Oko 450 pušaka odlučilo je da se suprotstavi topovima i ostragušama, da stanu na megdan petnaesetostruko jačem neprijatelju. Naposletku, uvijek im je na raspolaganju opcija koju trenutno imaju – beznađe ili smrt.

I počelo je tako što je prvo Fišer otvorio vatru iz topovskih baterija po svim živim i mrtvim ciljevima. Prethodnica, lijevo krilo elitnih Dormusovih jedinica, zauzela je položaje ispod Simiškog i Koložunskog potoka. Jugoistočni krak njegove vojske protezao se iza Prijerada, u pravcu Lukavičkog potoka. Vagner nije dejstvovao, nalazio se u pripravnosti sa topovima postavljenim na livadama ispod Kovačevca, spreman da priskoči lijevom ili desnom krilu u pomoć.

Ustanici su se borili žestoko! Na život i smrt! Ginuli, padali, ponovo ustajali i nijesu odstupali. Ni za pedalj! Brane se domovi i nejač. U plamenu su vjekovna ognjišta, suza radosnica i uzdanica, zaštitnica i hranilica. Vojska nema hrabrosti da priđe bliže, na dohvat noža ili puščanog metka. Artiljerija je sve što u ovom trenutku djeluje. Užarene topovske cijevi siju smrt po kućama, štalama, crkvama, baštama i zaklonima branilaca. Nema predaje! Ne pomišlja se na bijeli barjak! Do poslednjeg! Neće namjesnik Vagner doživjeti da vidi hrabre grbaljske sinove na koljenima. Najbolji genetski potencijal koji je (re)evolucija mogla da iznjedri, dostojanstveno stoji na braniku domovine i prkosi neprijatelju. Živi oganj peče oči! Salve topovskih granata raskidaju ljudsko meso. Crni dim je prekrio grbaljsku kotlinu.

Puna tri sata trajao je krvavi obračun zmije otrovnice i miša u klopci. Šanse za preživljavanje svedene su na najmanju moguću mjeru. Putevi prema istoku, zapadu i jugu blokirani su. Neustrašivi branioci Grblja, kad im proboj prema Bratešićima nije uspio, povlače se u brda, naravno, ka onima gdje su uvijek nalazili utočište, prema lomnoj Crnoj Gori.


(NASTAVIĆE SE)

---