Porudzbenica
Riječ
Dana |
Osama Kogali, šef Unicefa za Crnu Goru:
– U Crnoj Gori u siromaštvu živi svako deseto dijete.
|
Vic
Dana :) |
Jutros mi je žena skuvala kafu i namignula kad mi ju je davala. Još se nisam nikad toliko bojao kafe .
Kakva je razlika između razbojnika i žene?
- Razbojnik želi pare ili život, a žena i jedno i drugo.
Koju televiziju koriste eskimi?
LED!
Dođe plavuša u bus. Policajac se digne. Plavuša:
- Pravi ste menadžer.
Policajac:
- Hvala na Kontinentu.
Pričaju dvije flaše piva, kad će jedna:
• E, ajmo večeras kod mene, imam praznu gajbu.
Mama, dečko me je zaprosio, ali ne znam šta da radim... Nije me čestito ni upoznao... !?
- Udaj se, udaj ! Ne čekaj da te upozna ! :)
Iz vijesti:
- U Zemunu je juče rođena beba koja je već od ranije poznata policiji!
|
|
|
|
|
Feljton
FILMSKO PREISPITIVANJE: BAKONJA FRA BRNE, FEDOR HANŽEKOVIĆ (4)
Otuđenost ljudi od
njihove prirode
Scenario: Fedor Hanžeković, prema istoimenom romanu Sima Matavulja; Režija: Fedor Hanžeković; Fotografija: Oktavijan Miletić; Scenografija: Vladimir Tadej; Muzika: Boris Papandopulo; Montaža: Blaženka Jenčik; Uloge: Milan Ajvaz, Miša Mirković, Mira Stupica, Milena Vrsajkov Dapčević, Vasa Kosić, Josip Petričić, Dejan Dubajić, Karlo Bulić; Proizvodnja: Jadran film, 1951. godine
-Piše: Dr Radoslav T. Stanišić,filmski i TV reditelj
Ivino lice postaje hladno i zatvoreno. Kad uđe u crkvu vidimo rešetku koja simbolično znači kraj slobode njegovih i naših iluzija, jer su godine provedene u manastiru učinile da se otuđio od svoje prirode i da se on potpuno promijenio.
Fabula je u osnovi ostala neokrnjena, ali je u filmu dobila svoje socijalno tumačenje. Hanžeković nije smatrao da time iznevjerava duh romana jer je bio ubijeđen da Matavulj želi ovom pričom da pokaže bijedu osiromašenog sela, otuđenost ljudi od njihove prirode i punu zavisnost od društvenih okolnosti u kojima žive. Reditelj je bio svjestan da svoja shvatanja o ljudskoj prirodi i njenoj promenljivosti do izvjesne mjere mora da aktuelizuje jer, ma koliko insistirao na autentičnosti ambijenta, nije želio da pravi istorijski film niti da precizno rekonstruiše sve ono što se događalo krajem osamdesetih godina prošlog vijeka. Mogućnosti za svoj doživljaj i stil tražio je u ljudima, analizi njihovih postupaka, nastojeći da zađe iza faktografije i otkrije i psihološke razloge koji dovode do ovakvih pojava.
Koncentrišući se na ambijent manastira – scene van njega nemaju tu željenu ubjedljivost a neke su, kao one u kući Kušmeljića, pomalo drastične, uprošćene i prenaglašene. U njima ima dosta i stereotipnosti tako da više smetaju cjelini nego što sa njom čine stilsko jedinstvo. Ono što je kod Matavulja blagi podsmijeh, ironija u kojoj ima i izvjesnog saosjećanja i razumijevanja, ovdje je ponekad otvorena satira i grubost koja nema svoje pravo opravdanje. U psihološkoj relaciji takvih likova ima predubeđenja i jednostranosti,a to je došlo do izražaja čak i u maskama i u pokretima. Sve su to nekakvi, gotovo čudaci na ivici života, prepuni sebičnosti i gramzivosti, koja ne bi trebalo biti imanentna njihovom redu i zvanju – zapušteni, kosmati, bradati, i kao da su na dnu života, izgledaju kao da ih je život pretjerano ponizio. Ma kako ih tumačili stereotipnost u opisu je vidljiva, a pristrasnost pretjerana. Takvi opisi su više reprodukcija određenih shvatanja nego izraz prirode i situacije u kojoj se taj osiromašeni svijet nalazi. Ako nije napravio biografski film, reditelj nam je ipak dao film u kome ima mnogo životnih portreta da dobijamo širu predstavu o ljudskim sudbinama. Kako se ne može sve svesti samo na biološke potrebe egzistencije – dobili smo i rediteljsku repliku o društvenim odnosima i situacijama u kojima čovjek ne može da djeluje kao slobodno biće, svjesno svojih potreba, htjenja i vizija. Hanžekovićeve ambicije su bile velike i sveobuhvatne tako da je prirodno što u jednom filmu nijesu mogle do kraja da budu realizovane. Pojedini fragmenti su izgubili svoju funkcionalnost ili prave proporcije, ponegdje je izgubljen i tempo i neutralizovana dramatičnost, ali je jezgro filma ipak toliko vitalno da natkriljuje sve ovo i pokazuje se kao izraz punog umjetničkog doživljaja. Reditelj je želio da se kroz takva studiozna istraživanja ljudske prirode potvrdi u filmskom izrazu. Tamo gdje je nadahnutiji, kadrovi su bogatiji i složeniji.
U njima je moguće naći i dovoljno dramske snage, motivisanosti, slojevitosti i metaforičnosti. Ono što je našao u zidinama ovog Matavuljevog manastira i u dušama tih fratara poslužilo je kao motivacija za njegov filmski jezik koji ima niz specifičnosti u odnosu na druge naše reditelje koji su pokušavali da u isto vrijeme naprave svoje prve filmove. Svoju privrženost klasičnim vrijedinostima filmskog jezika i montaži Fedor Hanžeković nije krio. Našao je uz to izvanredne saradnike u snimatelju Oktavijanu Miletiću, scenografu Vladimiru Tadeju i kompozitoru Borisu Papamdopulu. Svaki kadar se čini kao da je njihova zajednička studija.
(Nastaviće se)
Komentari
Komentari se objavljuju sa zadrškom.
Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijedjanje i klevetanje. Nedozvoljen sadržaj neće biti objavljen. Prijavite neprikladan komentar našem
MODERATORU.
Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite našem
Ombudsmanu.
Uslovi korišćenja
Svako neovlašćeno korišćenje sadržaja štampanog i on-line izdanja Dana kažnjivo je i vlasnik prava shodno Zakonu o autorskim i srodnim pravima ima pravo na zaštitu od istog, kao i na naknadu štete prouzrokovane takvim radnjama.
Zabranjeno je svako objavljivanje, modifikovanje, kopiranje, štampanje, reprodukovanje, distribuiranje ili na drugi način javno prikazivanje podataka, tekstova, fotografija i informacija iz naših izdanja, bez pisane saglasnosti Jumedia Mont doo.
MARKETING
loading...
|
Karikatura DAN-a
Pogledaj sve karikature >>>
|