-PIŠE: Milosav B. Gagović, penzionisani pukovnik JNA
Ne manja enigma u pogledu pristupanja muslimansko-hrvatskoj vlasti i njegovo angažovanje u toj vlasti je književnik Marko Vešović. Ne znam šta je bilo s njim. Njegov rođak potpukovnik dr Miodrag Vešović došao je kod mene sa molbom da za Marka obezbijedim tri mjesta u čuvenom ,,Kikašu”, koji leti na liniji Beograd–Sarajevo i obratno.
Nazovem direktora aerodroma ,,Butmir” i kažem mu da obezbijedi tri sjedišta na ime Marka Vešovića – on, supruga i kćerka, kako mi je Miodrag rekao. Prije polijetanja ,,Kikaša”, direktor me obavještava: ,,Nema Marka”. Miodrag kaže nije uspio da se spremi i moli da mu obezbijedim mjesta za sjutradan. Ja tako i uradim. Sjutradan, ponovo me direktor obavještava: ,,Nema Marka”. Pitam Miodraga zašto nema Marka ni danas. Izvini, kaže mi Miodrag, nijesu mu htjele supruga i kćerka da idu, pa je i on odustao. Malo mi čudno da jednom Vešoviću supruga komanduje, ali dešava se i to. Međutim, u ovo sadašnje vrijeme Marko tvrdi da nije htio da se priključi agresorima na Sarajevo. Srpskim četnicima i jugoslovenskoj vojsci. Mada je mirne duše mogao produžiti za Crnu Goru, kao što su mnogi to i uradili. Tako ti Marko zahvaljujući supruzi postade heroj. Znajući za sve ovo, slatko sam se nasmijao slušajući ga jednom prilikom kad govori o dr Radovanu Karadžiću kako se plaši supruge i sve radi kako mu ona kaže. Zna Marko za jadac, pa polazi od sebe kad govori o drugima. Bio je Marko i na onome skupu ,,antifašističkom” 6. aprila pred republičkim zdanjem na Marin dvoru. Tada su prisutni ,,antifašisti” psovali majku pripadnicima JNA i uzvikivali ,,ubice” i ,,četnici”, a aplaudirali govornicima Nijazu Durakoviću, Josipu Pejakoviću, Draganu Vikiću i predstavniku rudara, garave radničke klase.
Ti govornici ni riječi ne rekoše o pokolju, koji dan ranije, nevinog srpskog življa u selu Malovan kod Prozora od strane povampirenih fašista hrvatsko-muslimanskih. Niti o pokolju Srba od strane HVO u selu Sijekovac. Vjerujem da je to znao i Marko. Ako ništa, znao je ko je izjavljivao da ,,nema suživota sa Srbima”, ili: ,,Za suverenu BiH spreman sam žrtvovati mir”. Znao je i ko je po masi pucao toga dana. Gledao je Marko i kako pripadnici oružanih snaga kojima i on pripada igraju fudbal sa odsječenim glavama srpskih mladića. Nešto slično kao što to rade i ovih dana na sirijskom vojištu. Doduše, ono tamo nijesu srpske glave, pa je cio svijet na nogama, pa vjerujem da je i Marko. Zna Marko mnogo toga o čemu treba javnost upoznati. Reci, Marko, koju riječ u ime mrtvih, ako ne živih, zarad istine. Reci u ime vašeg kolege profesora Momčila Pejovića, koga su u njegovom stanu zaklali ti vaši saborci. Lijepo bi bilo kad bi Marko pokazao ćud Vešovića i napisao potpunu istinu o zbivanjima u Sarajevu, o ubijanju i zlostavljanju Srba koji nijesu napustili svoje stanove, već ostali u njima računajući da nikome nijesu ništa loše učinili. Napiši i o onome kad si tamo njima i sam zasmrdio na bijeli luk i slaninu. Zna Marko da Alija Izetbegović kao aktuelni predsjednik Predsjedništva BiH u zvaničnoj posjeti Turskoj, prije nego je počeo rat, nije položio vijenac na spomen-obilježje ocu građanske Turske Ataturku. Prije njega to nije uradio ni iranski čelni čovjek ajatolah. Zna Marko ko je i od koga bježao iz Sarajeva te 1992. godine. Zna Marko od koga je i on htio da pobjegne, ali sticajem okolnosti ostao je tamo, pa se sad junači i osuđuje one koji su morali pobjeći. Mnogo toga zna Marko, samo ako ima hrabrosti da to sve napiše.
Mišljenja sam da su najveći zagovornici ratnih sukoba u BiH bili došljaci iz Sandžaka, Crne Gore, sa Kosova i iz Makedonije. Odmah poslije njih, televizija Anta Markovića zvana JUTEL, na čelu sa Goranom Milićem, kao i pridvorice srpsko-crnogorske. Domaći starosjedeoci Muslimani nikad ne bi pokušali ugroziti svoje susjede, već bi rješenje tražili mirnim putem, bez obzira na insistiranje grupe oko Izetbegovića, radikalnih islamista. Starosjedeoci Muslimani na Baš-čaršiji prije rata nijesu dozvoljavali Muslimanima iz Sandžaka da se nasele u tom dijelu Sarajeva. Nije naodmet ni da koju riječ kaže Marko zašto je njegov kolega knjževnik, sada počivši, gospodin Iso Kalač pobjegao iz Sarajeva. Bio sam u prilici da se sa njim sretnem u meljinskoj bolnici u Herceg Novom kao bivši građani Sarajeva. Divanili smo o mnogo čemu, posebno o lažnom bratstvu i jedinstvu. Teško je podnosio mnogo toga, pa i progon iz Sarajeva. Još teže mu je bilo što će njegovi sunarodnici, zavedeni i slijepi kod očiju, počiniti zločin nad drugima, što će im se kao bumerang vratiti istom mjerom. O nekim je i poimenično govorio, doduše u četiri oka, pa neka tako i ostane, pošto on nije među nama. Mnogo toga ima što Marko zna i šta se dešavalo. Zna Marko kad su 17. marta 1992. godine tadašnji lideri SDA, SDS-a i HDZ-a, Izetbegović, Karadžić i Boban, na petoj rundi pregovora pod pokroviteljstvom Evropske zajednice u Sarajevu potpisali dokument o principima budućeg ustavnog uređenja po kome bi BiH bila država koju bi sačinjavale tri konstitutivne jedinice zasnovane na nacionalnim principima. Zna i ko je pogazio taj dogovor. Zna Marko da je teža bila unutrašnja blokada Sarajeva od one spoljne. Zbog te unutrašnje blokade, nijedan Sarajlija nije mogao izaći van ako nije imao koju hiljadu dojč maraka. Ona spoljna je bila čisto vojnička i ometala je prolazak naoružanim formacijama i uzvraćala na njihova dejstva. A i granatiranje okoline Sarajeva naseljene Srbima iz samog Sarajeva nije bilo mnogo slabije od onoga spoljnjeg, samo što su efekti bili različiti, zbog gustine naseljenosti i infrastrukture teritorije.
Vjerujem i da Marko osjeća potrebu da se protiv nasilno nametnute politike narodu BiH od strane tadašnjeg rukovodstva na čelu sa Alijom Izetbegovićem u današnje vrijeme treba boriti činjenicama i istinom. Da svi umni i dobronamjerni ljudi treba da objelodane istinu kako bi obmane i laži smjestili tamo gdje im je mjesto. Bio bi politički zločin ako to ne bi uradili i sa ove vremenske distance dali pravu sliku o svemu onome što se događalo, bez imalo pristrasnosti. Očekujem od jednog Vešovića da to i uradi, ako ne radi sebe, a ono radi mrtvih i istine.(NASTAVIĆE SE)