-PRIREDIO: MILADIN VELjKOVIĆ
U trenutku kada su se Srbi u Habzburškoj monarhiji suočili sa opasnošću da ostanu bez nacionalnih institucija, novinar Teodor Pavlović (1804–1854), u Pešti će 1838. godine pokrenuti „Serbske narodne novine”, čime će, kako je zapazio Skerlić, postati „stvaralac šire čitalačke publike kod Srba”. Kakvu su ulogu te novine uistinu imale, najbolje nam potvđuje poznati istoričar dr Petar V. Krestić svojom knjigom „Prečani i Šumadinci”, tačnije „Teodor Pavlović i Serbske narodne novine o Kneževini Srbiji (1838–1848)”, čiju skraćenu verziju, s njegovom odobrenjem – ovdje objavljujemo.
Pomenutu knjigu Petra V. Krestića, koji spada u red najpoznatijih srpskih istoričara srednje generacije, objavili su Istorijski institut SANU iz Beograda i Matica srpska iz Novog Sada. Objavio je i monografije Srpsko privredno društvo „Privrednik” (1897–1918), Izabrani tekstovi Teodora Pavlovića, Milan Glibonjski, Baranja 1918–1923, sećanja (sa V. Krestićem), Prvi srpsko-turski rat 1876. godine u dopisima Šarla Betana, Milan Đ. Milićević, Dnevnik, I (1. I 1869–22. IX 1872), Vladari Srbije (sa Đ. Bubalom), Mladinska knjiga, Beograd 2013; kao i više od šezdesetak različitih naučnih radova.
Rođen je 1963. godine. Studije istorije završio je na Filozofskom fakultetu u Beogradu, na kome je magistrirao i doktorirao. Jedno vrijeme bio je i predavač na tom fakultetu. Kao naučni savjetnik zaposlen je u Istorijskom institutu SANU. Sin je znamenitog akademika SANU Vasilija Đ. Krestića.
Najveći dio prostora u „Serbskim narodnim novinama”, koji je bio posvećen Srbiji, ispunjavali su napisi o političkim odnosima u samoj Kneževini i o njenoj spoljnopolitičkoj djelatnosti. Kako su ove vijesti bile u međusobno bliskoj vezi, često su se preplitale, pa ih je veoma teško razdvojiti. Ovo ukazuje na ogroman uticaj spoljnopolitičke aktivnosti Srbije na politička zbivanja unutar Kneževine.
Prvih godina izlaženja, od njihovog pokretanja, 1838. godine, pa do donošenja liberalnijeg zakona o cenzuri, 1840. godine, `Novine` su bile značajno skučenog sadržaja. Strogo se pridržavajući propisanih odredbi o odobrenju za pokretanje „Novina”, Pavlović je prenosio samo vijesti koje su prošle cenzuru, a najčešće su prethodno već bile objavljene u listovima Wiener Zeitung Oesterreichischer Beobachter i Hirnok, koji su imali odobrenje nadležnih organa vlasti.
Na osnovu pisanja u „Serbskim narodnim novinama” u prvom periodu njihovog izlaženja, nije moguće jasno uočiti netrpeljivost koju je Teodor Pavlović iskazivao prema dinastiji Obrenović. Ona je postala veoma primjetna, naročito prema knezu Milošu, tek u kasnijim godištima „Novina”. U prvim izvještajima o Srbiji, neutralnim i telegrafski kratkim, „Novine” su obavještavale o djelatnosti srpske vlade i Porte na izradi Ustava za Srbiju. Javljajući o redovnom stanju u zemlji, i time opovrgavajući vijesti o postojanju buna i nesporazuma između kneza i naroda, dopisnici „Novina” su čak izricali pohvale knezu Milošu i isticali njegovu brigu za što brže postavljanje temelja zakonodavstvu i pravne sigurnosti Srbije.
Ovaj period izlaženja „Novina” karakterišu sistematski napadi na diplomatskog predstavnika Engleske u Srbiji, konzula Lojda Džordža Hodžesa. Kao osoba koja je bila od velikog uticaja na starog kneza, i koja je, ako ništa više, onda bar zdušno podržala knez Miloševu zakulisnu aktivnost, uperenu protiv donošenja, a kasnije i zaživljavanja Ustava, sigurno da engleski konzul nije mogao da stekne simpatije naroda u Srbiji. Svakako da simpatije nije mogao pobrati od pristalica ustavobranitelja, među kojima se ubrajao i Pavlović. „Novine” su donosile čitavu seriju napisa protiv Hodžesa i politike engleske vlade prema Srbiji. U jednom od njih, iz decembra 1838. godine, autor izražava čuđenje što glavni otpor donošenju ustavnih zakona za Srbiju pruža upravo Engleska, zemlja bogate zakonodavne tradicije, a potporu Ustavu daje Rusija, iako ona, kako kaže, predstavlja državu „koja se [...] kao urnek [...] samovlastija do veka predstavlja”. Dosta uspješno, on je pokazao da je suština nastalog problema borba dviju sila oko uticaja na Portu, i, samim tim, za sticanje prevlasti na balkanskom prostoru. Pritom je iskoristio priliku da nedvosmisleno izrazi svoje simpatije prema Rusiji, sili zaštitnici Srbije. Ovako pohvalno pisanje o Rusiji i saglasnost sa njenom spoljnom politikom veoma je značajno za sagledavanje evolucije političkih opredjeljenja Teodora Pavlovića, stoga što predstavlja jedinstven slučaj, koji se neće ponoviti tokom svih narednih godina izlaženja „Novina”.
(NASTAVIĆE SE)