Dnevna štampa Marketing Redakcija Kontakt
Umalo tuča, skrajnuti Kašćelan i Martinović * Za „prljavštine” o Milu nudio 20 kg heroina * Aco prodao Šarićeve dugove * Svetove sestre grade zgradu * Pudždemon u vlasti ako pobijedi na izborima * Nastavićemo sa izradom projektila * Iza kulisa
ISSN 1800-6299
  Izdanje: 30-10-2017

Porudzbenica
Rubrike
Pogledajte

Strip Dana

Strip

Riječ Dana
ALEKSANDRA VUKOVIĆ, POSLANIK DPS-a:
Možemo stvoriti društvo u kome lapsus neće biti vijest dana. A ko u usmenom obraćanju javnosti nije napravio grešku nije živio.

Vic Dana :)

Sa 2 godine, uspjeh je da su ti pelene suve.
Sa 10 godina, uspjeh je da imaš prijatelje svojih godina.
Sa 18 godina, uspjeh je da imaš vozačku dozvolu.
Sa 20 godina, uspjeh je da imaš žensku i dobar seks.
Sa 30 godina, uspjeh je da imaš puno para.
Sa 50 godina, uspjeh je da imaš puno para.
Sa 60 godina, uspjeh je da imaš žensku i dobar seks.
Sa 70 godina, uspjeh je da imaš vozačku dozvolu.
Sa 75 godina, uspjeh je da imaš prijatelje svojih godina.
Sa 80 godina, uspjeh je da su ti pelene suve.

Bili Crnogorac i Bosanac u Njemačkoj. Krenuli njih dvojica na željezničku stanicu, kad vidješe da je voz krenuo, počnu trčati da ga sustignu. Crnogorac, kako je lijen, potrči malo i odustane, a Bosanac se zatrči, stigne voz, uđe u njega, mahne rukom i ode. Crnogorac se počne valjati od smijeha, kad ga jedan Švabo pita: Što se ti smiješ, kad nisi stigao na voz, a prijatelj ti ode? Crnogorac: Kako se neću smijati čovječe, pa ovaj je pošao da me isprati.







Arhiva
Dan:
Mjesec:
God:

Razno
Uclani se

Feljton NAJMRAČNIJA I NAJSRAMNIJA STRANICA SRPSKE ISTORIJE
Zbor u Orašcu 14. februara 1804. godine, kad je podignut Prvi srpski ustanak (Sretenjski ustanak) Hrabar, human i skroman vojskovođa Povodom 200 godina od mučkog i kukavičkog ubistva vožda Karađorđa – oslobodioca Srbije
Dan - novi portal
- Pi­še: Bo­ri­vo­je ĆET­KO­VIĆ

Isto­ri­ča­ri su sa­gla­sni: Ka­ra­đor­đe je iz­ra­zi­ti tip šu­ma­dij­skog se­lja­ka, ro­đen u po­ro­di­ci si­ro­ma­šnih ro­di­te­lja u se­lu Vi­šev­cu 1762. go­di­ne u Šu­ma­di­ji. On i nje­go­vi usta­ni­ci su pre­ci srp­skih se­lja­ka ko­ji će u Pr­vom svjet­skom ra­tu pro­ni­je­ti sla­vu Sr­bi­je ši­rom svi­je­ta. „Gunj i opa­nak” oslo­bo­di­li su Sr­bi­ju, pri­znao je to i Ni­ko­la Pa­šić.
Svo­jom po­ja­vom, po­na­ša­njem i lič­no­šću iz­dva­jao se od dru­gih. U či­ta­voj Sr­bi­ji, za­pi­sao je Si­ma Mi­lu­ti­no­vić „ni­je se mo­gao na­ći ra­stom od Ka­ra­đor­đa vi­ši i sna­gom ja­či `manj ako to ni­je bio Ze­ka Bu­lju­ba­ša go­li­jeh sinova`. Po­ni­kao iz na­ro­da iz nje­ga se ni­je iz­dva­jao, ni ka­da je imao naj­ve­ću moć i sla­vu. No­sio je obič­no se­ljač­ko odi­je­lo, a vo­ždov­sko (do­la­mu, je­lek, ko­po­ran, kal­pak sa per­ja­ni­com i či­zme) sa­mo po­ne­kad u voj­nim po­ho­di­ma i na sve­ča­no­sti­ma. U ču­ve­noj Mi­šar­skoj bi­ci bio je ob­u­čen u obič­nom se­ljač­kom odi­je­lu – u šan­cu sa osta­lim voj­ni­ci­ma. Za­bi­lje­že­no je: ka­da su tur­ski pre­go­va­ra­či, po­sle pre­tr­plje­nog ve­li­kog po­ra­za do­šli u srp­ski lo­gor i za­tra­ži­li pre­da­ju za­ro­blje­ni­ka i ti­je­la po­gi­nu­lih, do­če­ka­li su ih srp­ske voj­vo­de „zla­tom i sre­brom oki­će­ni”. A ka­da su Tur­ci za­tra­ži­li da vi­de srp­skog vo­žda ni­je­su vje­ro­va­li ka­da im je Ka­ra­đor­đe, ob­u­čen u gunj i ko­šu­lju od­go­vo­rio da je on Cr­ni Đor­đe – „ne­ko­me i beo, a ne­ko­me baš crn”. Od­la­ze­ći iz srp­skog lo­go­ra zbu­nje­ni Tur­ci su za­mo­li­li voj­vo­de „da po­zdra­ve od nji­ho­ve stra­ne Beg Đor­đi­ja!”
Ka­ra­đor­đe je bio po­bo­žan čo­vjek – sve­šte­ni­ke i ka­lu­đe­re je ci­je­nio pre­ma nji­ho­vom ugle­du u na­ro­du. Ci­je­nio je pro­tu Ma­te­ja, a i ču­ve­nog bu­ko­vič­kog pro­tu Ata­na­si­ja, ko­ji je na skup­šti­ni u Ora­šcu 1804. go­di­ne za­kleo usta­ni­ke. Po­što­vao je i odr­ža­vao vjer­ske obi­ča­je i da­vao je po­klo­ne cr­kva­ma. U To­po­li je po­di­gao svo­ju cr­kvu 1811, i na­re­dio je da se ob­no­ve cr­kve ko­je su Tur­ci po­ru­ši­li ili pre­tvo­ri­li u dža­mi­je.
Hu­ma­nost pre­ma
za­ro­blje­nim Tur­ki­nja­ma
Isto­ri­ča­ri­ma je do­bro po­zna­to ve­li­ko čo­vje­ko­lju­blje srp­skog vo­žda pre­ma za­ro­blje­nim tur­skim že­na­ma i dje­ci. Ka­da je za­u­zet Be­o­grad Ka­ra­đor­đe je po­ka­zao pre­ma nji­ma kraj­nju čo­vječ­nost. Na­re­dio je da se smje­ste u dža­mi­je i po­sta­vio stra­žu da ih ču­va. Po­sta­rao se da ured­no do­bi­ja­ju i hra­nu. Slič­nu pa­žnju i oba­zri­vost po­ka­zao je pre­ma tur­skim že­na­ma i dje­voj­ka­ma i pri­li­kom za­u­ze­ća Uži­ca 1807. go­di­ne, kao i za­u­ze­ća Sje­ni­ce 1809. go­di­ne.
A ka­da su usta­ni­ci za­u­ze­li Be­o­grad Ka­ra­đor­đe je pod pri­jet­njom smrt­ne ka­zne iz­dao za­po­vi­jest da „ni­ko ni­šta ne di­ra, ni­ti u šta što je tu­đe, ni­ti u tur­sku imo­vi­nu u gra­du” , a po­seb­no je na­gla­ša­vao da se ne bi ne­ko usu­dio da pljač­ka. „Dvo­ji­ca”, za­bi­lje­žio je Vu­ki­će­vić, „ko­ji su ovu za­po­vest, vi­še pu­ta po­no­vlje­nu, pre­ko­ra­či­li, od­mah su stre­lja­ni, raš­če­re­če­ni i če­re­ci nji­ho­va te­la obe­še­ni o grad­ske ka­pi­je za ugled dru­gi­ma.
Raz­me­šte­noj tur­skoj ne­ja­či i že­na­ma po dža­mi­ja­ma, Ka­ra­đor­đe je na­re­dio da se da­je hra­na i dru­go, što je po­treb­no, a i sam im je de­lio hleb i me­so”.
Ka­ra­đor­đe ni­je bio po­hle­pan čo­vjek. Od­bio je da pri­mi go­di­šnju pla­tu (24.000 gro­ša) ko­ju mu je Skup­šti­na od­re­di­la 1811. go­di­ne, jer do­tad ni­je pri­mao ni­ka­kvu pla­tu u nov­cu. Voj­vo­da­ma i star­je­ši­na­ma ko­je su na­va­lji­va­le na nje­ga da pri­mi pla­tu od­go­vo­rio je: „Fa­la vam bra­ćo, ko­je­ku­da, ako Bog da, te saf na­rod Srb­ski od Tu­ra­ka oslo­bo­di­mo ja ću tim do­sta na­gra­đen bi­ti, pa da idem ku­ći, da i ja mo­je po­slo­ve ra­dim!”
Ka­ra­đor­đe ni­je bio osve­to­lju­biv čo­vjek. Ka­da su, po­zna­to je, Mi­len­ko Stoj­ko­vić i Pe­tar Do­br­njac bi­li pro­tje­ra­ni iz ze­mlje, Ka­ra­đor­đe je na­re­dio Jo­va­nu Ste­fa­no­vi­ću, no­vom voj­vo­di Po­reč­ja... „ne­moj­te de­cu ili ko­ga iz ku­će nje­go­ve uvre­di­ti... a u ku­će nji­ne ne di­raj­te”.
Ci­je­nio uče­ne lju­de
Vo­đa srp­skih usta­ni­ka bio je ne­pi­smen, ali je mno­go uva­ža­vao uče­ne lju­de. Sve lju­de ko­ji su mu po­ma­ga­li u or­ga­ni­zo­va­nju vla­sti, bez ob­zi­ra da li su Sr­bi­jan­ci ili pre­ča­ni, oku­pljao je oko se­be. Isto­ri­ča­ri i pu­bli­ci­sti na­vo­de da su tro­ji­ca pre­ča­na: Do­si­tej, Bo­ža Gru­jo­vić i Ivan Ju­go­vić za­u­zi­ma­li ta­ko vi­so­ke po­lo­ža­je i va­žna mje­sta, či­je su uslu­ge do­bro­do­šle Ka­ra­đor­đu... Do­si­te­ja Ob­ra­do­vi­ća je neo­bič­no ci­je­nio i po­što­vao, i kad je ovaj „vo­ždo­vim bla­go­vo­le­ni­jem” osno­vao 1808. go­di­ne Ve­li­ku Ško­lu u Be­o­gra­du, Ka­ra­đor­đe je toj ško­li i nje­nim na­stav­ni­ci­ma po­klo­nio pu­nu pa­žnju, pru­žio sva po­treb­na ma­te­ri­jal­na sred­stva za nje­no odr­ža­va­nje i svo­ga si­na Alek­su upi­sao u nju sa dru­gim pi­tom­ci­ma. Sa kar­lo­vač­kim mi­tro­po­li­tom Ste­va­nom Stra­ti­mi­ro­vi­ćem bio je u stal­noj pre­pi­sci.
Učvr­šće­nju cen­tral­ne vla­sti u oslo­bo­đe­noj ze­mlji opi­ru se po­je­di­ne voj­vo­de i star­je­ši­ne – sa bo­gat­stvom ste­kli su i moć u svo­jim na­hi­ja­ma. Sa sa­mo­volj­nim voj­vo­da­ma Ka­ra­đor­đe se ob­ra­ču­na­vao bez mi­lo­sti – nji­hov se­pa­ra­ti­zam vo­dio je raz­bi­ja­nju usta­ni­ka. Strog i pri­je­ke na­ra­vi, ali pra­vi­čan, ni­je opra­štao rđa­va dje­la ni­ko­me pa ni svo­ji­ma naj­bli­ži­ma – li­kvi­di­rao je i svog ro­đe­nog bra­ta Ma­rin­ka.
Isto­ri­ča­ri ko­ji vi­de Ka­ra­đor­đa sa one nje­go­ve rđa­ve stra­ne po­mi­nju tu nje­go­vu pri­je­ku i svo­je­gla­vu na­rav, nje­go­ve dik­ta­tor­ske oso­bi­ne, ipak, ne mo­gu po­re­ći či­nje­ni­cu da je on krup­na pi­ta­nja spolj­ne i unu­tra­šnje po­li­ti­ke rje­ša­vao na skup­šti­na­ma na­rod­nih star­je­ši­na i voj­vo­da.
Za vri­je­me ustan­ka odr­ža­no je 15 ova­kvih skup­šti­na, ko­ji­ma je pri­su­stvo­va­lo od 60 do 80 naj­vi­đe­ni­jih lju­di iz na­ro­da: kne­zo­vi, voj­vo­de, sve­šte­ni­ci i dru­gi do­ka­za­ni bor­ci ko­ji su se is­ta­kli u to­ku ustan­ka.
Za raz­li­ku od Ka­ra­đor­đa, Mi­lo­šu Obre­no­vi­ću je je­di­no bi­lo sta­lo da po­sta­ne pot­pu­ni go­so­po­dar nad srp­skim na­ro­dom... i „na­sled­ni knez u Sr­bi­ji” (S. Mar­ko­vić), dok oslo­bo­đe­nje srp­skog na­ro­da van Sr­bi­je ni­je vi­še na­ci­o­nal­ni cilj ko­me se te­ži.
(Na­sta­vi­će se)

Komentari

Komentari se objavljuju sa zadrškom.

Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijedjanje i klevetanje. Nedozvoljen sadržaj neće biti objavljen.

Prijavite neprikladan komentar našem MODERATORU.

Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite našem Ombudsmanu.

Uslovi korišćenja

Svako neovlašćeno korišćenje sadržaja štampanog i on-line izdanja Dana kažnjivo je i vlasnik prava shodno Zakonu o autorskim i srodnim pravima ima pravo na zaštitu od istog, kao i na naknadu štete prouzrokovane takvim radnjama. Zabranjeno je svako objavljivanje, modifikovanje, kopiranje, štampanje, reprodukovanje, distribuiranje ili na drugi način javno prikazivanje podataka, tekstova, fotografija i informacija iz naših izdanja, bez pisane saglasnosti Jumedia Mont doo.

MARKETING
loading...
Dan - novi portal
Predaja pomena on-line

Najčitanije danas

INFO

Cjenovnik i pravila o medijskom predstavljanju u toku kampanje za izbore za odbornike u SO Herceg Novi koji će biti održani 9. maja 2021.godine.

Pravila lokalni
Jumedia Mont d.o.o.

Cjenovnik - Radio D

Pravila o medijskom predstavljanju

Pravila lokalni
M.D.COMPANY d.o.o.

Cjenovnik - Radio D+

INFO

Zaštitnika prava čitalaca Dan-a

OMBUDSMAN

kontakt:

ombudsman@dan.co.me

fax:

+382 20 481 505

Pogledajte POSLOVNIK

Pratite rad OMBUDSMANA

Pogledajte IZVJEŠTAJE

Karikatura DAN-a
Karikatura
Pogledaj sve karikature >>>

Najčitanije - 7 dana


 

Prognoza dana

 



 

Developed by Beli&Boris - (c) 2005 "Dan"