Piše: dr Radoslav T. Stanišić Filmski i TV reditelj
bangorski@t-com.me
U „Avala filmu” bila je okupljena veća grupa scenarista i reditelja kratkih i dokumentarnih filmova. U osnovnom konceptu ova značajna produkcija se nije mnogo razlikovala od one u „Zvezda filmu”.
Čak je izvjestan broj filmskih reditelja i ostalih saradnika učestvovao u realizaciji pojedinih filmova u oba filmska preduzeća.
Proizvodni plan je obuhvatao petnaest filmova godišnje.
Radoš Novaković rođen je 1915. g. u Prokuplju. Na Muzičkoj akademiji u Beogradu završio je studije Pozorišnog odsjeka. Podjednako se u ranoj mladosti interesovao za pozorište i film. Istovremeno je počeo da piše i filmske kritike. Značajno mjesto zauzimao je u Filmskoj sekciji pri Vrhovnom štabu Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije. Učestvovao je vrlo aktivno u organizovanju filmske produkcije u oslobođenoj zemlji.
Prije nego što se opredijelio za igrani film napravio je nekoliko dokumentarnih filmova. Od oslobođenja se intenzivno bavio filmskom teorijom i kritikom, prevođenjem inostrane literature, uređivao je filmske časopise i napisao i jednu istoriju flma. Jedan je od osnivača i prvi direktor Eksperimentalnog teatra Ateljea 212.
Poslednjih godina posvetio se pedagoškom radu kao profesor filmske režije Fakulteta dramskih umetnosti u Beogradu. Smrt ga je zadesila 1979. na mjestu rektora Univerziteta umetnosti u Beogradu. Najznačajni poduhvat 1948. godine bilo je svakako ekranizacija popularnog romana „Nečista krv” Borislava Stankovića, u adaptaciji Aleksandra Vuča, a u režiji Radoša Novakovića. Do njihove saradnje došlo je nimalo slučajno, jer su obojica pripadali istom krugu stvaralaca, koji su imali gotovo identične poglede na razvoj nešeg filma i situaciju u kojoj se trenutno kinematografija nalazila. Željeli su, na izvjestan način, da se donekle distanciraju od tekućih predrasuda i već usvojenih konvencija, naglašavajući više umjetnički smisao i estetizam filmskog stvaralaštva. Svaki od filmova iz prvih naših poratnih ostvarenja dio su vremena i pogleda na mogućnosti stvaranja. Oni su ujedno traganje za pravim formama i načinom da se dosegne umjetnost filma. U njima se prepliću naše iluzije, ali i ono što je tada bilo stvarno i što je na izjvestan način ohrabrivalo, ali im se istovremeno iskazivalo kao protivrječnost.
Ima tu i znakova slučajnosti, stihije, kolebanja, nužnosti, efemernosti, nerealnih htijenja ali i smisla kojim je nadahnut razvoj u tom pionirskom dobu. Među rediteljima i filmovima tog poznatog kruga posebno se izdvajaju Radoš Novaković i njegova „Sofka”. Iako mlad i bez ozbiljnijeg filmskog iskustva, Novaković je već tada predstavljao zrelu stvaralačku ličnost, koja se podjednako iscrpljivala u stvaranju kinematografije teoretskim raspravama o samom izrazu, i u projektima koji bi trebalo da na sasvim određen način afirmišu zahtjeve koje postavljamo u odnosu na filmsku umjetnost. Ovaj reditelj je neprekidno naglašavao složenost i specifičnost medija i isticao sve one estetske razlike koje dijele film od teatra, literature i drugih umjetničkih izraza. Veličao je filmski kadar kao osnovni element izraza i objašnjavao njegovo djelovanje u iskazivanju stvarnosti i trajanju u vremenu.
Zalagao se za realizam i neprekidno prisustvo stvarnosti u filmu i sinteze koje će bitno uticati na kvalitet umjetničkog stvaranja.
(NASTAVIĆE SE)
Komentari
Komentari se objavljuju sa zadrškom.
Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijedjanje i klevetanje. Nedozvoljen sadržaj neće biti objavljen.
Prijavite neprikladan komentar našem
MODERATORU.
Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite našem
Ombudsmanu.