Dnevna štampa Marketing Redakcija Kontakt
Akter „Snimka” vraćen u MUP * Traže ostavku Vlade i fer referendum * Lažna dojava ispraznila Deltu * Za sedam godina pozajmili tri milijarde eura * Akter „Snimka” vraćen u MUP * Drugi krug * Derište
ISSN 1800-6299
  Izdanje: 09-04-2017

Porudzbenica
Rubrike
Pogledajte

Strip Dana

Strip

Riječ Dana
Jelena Dubak, generalni sekertar Crvenog krsta CG:
Romi i Egipćani danas žive u kvalitetnijim uslovima.

Vic Dana :)

Zarobe Njemci crnogorskog partizana u ratu i počnu da ga muče ne bi li im odao tajne šifre. Mučili ga oni tako nedjelju dana najtežim mukama, ali Crnogorac ni riječi da kaže. Pomisle oni da on stvarno ne zna te šifre i puste ga.
Kada se Crnogorac vratio među partizane, pitaju ga drugovi kako su ga ispitivali i šta su mu tražili, a on im odgovori:
- Oca im poganog, ispituju sve, mnogo traže. Ljudi, moj vam je savjet da učite sve te šifre - ja nijednu nisam znao, zamalo me strijeljaše zbog toga.

- Baš vam je pametna beba - obraća se čovjek u parku mladoj majci.
- Naravno, išla je samnom devet mjeseci u gimnaziju.







Arhiva
Dan:
Mjesec:
God:

Razno
Uclani se

Feljton - datum: 2017-04-05 ALEKSANDAR ČUDAKOV: A.P. ČEHOV – POSLEDNJE GODINE ŽIVOTA (5) Ženidba pisca I u poslednjim godinama svog života, uporedo sa stvaranjem književnih bisera, Čehov je pomagao bolesnim i unesrećenim, iako je bio svjestan da žrtvuje sebe. Aktivno je učestvovao u svim humanitarnim akcijama, čak je i finansijski pomagao izgradnju škola i bolnica, a lično je sakupljao priloge i svojim novcem pomagao gladnim i siromašnim
Dan - novi portal
Pri­re­dio i pre­veo: VO­JIN PE­RU­NI­ČIĆ


Nje­go­vo ras­po­lo­že­nje se ni­je po­pra­vlja­lo, a sum­nja lje­ka­ra se po­ve­ća­va­la u nje­go­vo zdra­vlje. Me­đu lje­ka­ri­ma je bi­lo ne­sla­ga­nja da li je stvar­no bi­la po­tre­ba da Če­hov ži­vi na Kri­mu.
Ali, mno­go je va­žno bi­lo to što je Če­hov sma­trao da su uslo­vi ži­vo­ta i sa­ma sre­di­na na Jal­ti lo­še uti­ca­li na nje­gov knji­žev­ni rad. On je bio pri­si­ljen da pro­go­vo­ri o to­me, da u zad­nje vri­je­me ne­ma in­spi­ra­ci­ja, da mu ne ide do­bro sa pi­sa­njem i da se sve to de­ša­va zbog ta­kvog ži­vo­ta na Jal­ti. „Ja po­ne­što pi­šem, po­ku­ša­vam da ra­dim, ali sva ne­sre­ća je u to­me što je ovo Jal­ta, ov­dje ni­je mo­gu­će ra­di­ti i tu ne­ma šta da­lje da se pri­ča. Da­le­ko sam od svi­je­ta, ne­mam ni­ka­kvih in­te­re­so­va­nja i uglav­nom je lo­še i hlad­no vri­je­me“. ( 17. no­vem­bar 1901) „O, ko­li­ko imam za­mi­šlje­nih te­ma, ja­vlja mi se že­lja za pi­sa­njem, ali osje­ćam da mi ne­što ne­do­sta­je i sme­ta – mo­žda je u pi­ta­nju zdra­vlje ili ne­ki dru­gi raz­log. Ni­je­sam smio da ži­vim na Jal­ti, ali šta ja sad tu mo­gu. Ov­dje mi je kao u Ma­loj Azi­ji“. (23. jun 1903). Nje­mu već po­či­nje da iz­gle­da, što mu se ra­ni­je ni­je ni­kad de­ša­va­lo, da na ži­vot ne gle­da „kao što je do sad“ i on to od­mah po­ve­zu­je sa Jal­tom: „Po­čeo sam da po­bo­li­je­vam i već po­ma­lo sta­rim. Ov­dje na Jal­ti se do­sa­đu­jem i već osje­ćam ka­ko ži­vot pro­la­zi po­red me­ne i ja to čak i ne pri­mje­ću­jem, što bih mo­rao da vi­dim kao pi­sac“ (10.no­vem­bar 1903).
Bi­la je još jed­na okol­nost ko­ja ga je na­tje­ra­la da Jal­tu osje­ća kao „tam­ni­cu“.
U sep­tem­bru 1898.go­di­ne, na pro­bi „Ga­le­ba“ u Lo­vač­kom klu­bu u Mo­skvi, Če­hov je upo­znao glu­mi­cu Ol­gu Le­o­nar­dov­nu Kni­per. Po­sli­je dru­ge pro­be dra­me A.K. Tol­sto­ja „Car Fjo­dor Iva­no­vič“ , u ko­joj je Kni­per igra­la Iri­nu, on pi­še Su­vo­ri­nu u ne­u­o­bi­ča­je­no uz­vi­še­nom to­nu o njoj, što ni­je bi­lo nje­mu svoj­stve­no. Nje­mu se sve svi­đa­lo kod nje: „Glas, pri­rod­nost, iskre­nost, do­bra du­ša, gra­ci­o­znost... Ako osta­nem u Mo­skvi, ja ću se za­lju­bi­ti u tu Iri­nu“. On ni­je ostao u Mo­skvi, ali se ra­do sje­ćao Iri­ne – Kni­per i ču­di­lo ga je da ne­ma kri­tič­kih pri­ka­za u štam­pi na nje­nu glu­mu.
Če­gov se vra­tio u Mo­skvu po­sli­je po­la go­di­ne i ni­je pro­šlo ni ne­dje­lju da­na po do­la­sku, oti­šao je u po­sje­tu Kip­ne­ro­voj. On joj je na­pi­sao pr­vo pi­smo 16. ju­na 1899. go­di­ne. To je bi­lo jed­no od tih 433 pi­sma i te­le­gra­ma ko­ja će on po­sla­ti u na­red­nih pet go­di­na.
U ju­lu 1900. go­di­ne Ol­ga Le­o­nar­dov­na je bi­la u go­sti­ma kod po­ro­di­ce Če­hov na Jal­ti. Taj mje­sec je bio mje­sec od­lu­ke za nji­ho­ve od­no­se.
Me­đu­tim, vjen­ča­nje se do­go­di­lo tek u ma­ju 1901. go­di­ne. „Ako daš ri­ječ, – pi­sao je Če­hov pred vjen­ča­nje bu­du­ćoj že­ni, –da nijed­na oso­ba u Mo­skvi ne­će sa­zna­ti za na­šu svad­bu do mo­men­ta dok se ona ne oba­vi, on­da će­mo se vjen­ča­ti istog da­na kad do­đem. Ne znam zbog če­ga, ali se stra­šno pla­šim vjen­ča­nja i če­sti­ta­nja, i šam­panj­ca, ko­jeg mo­ram dr­ža­ti u ru­ci i uz to se još vje­štač­ki osmje­hi­va­ti.
Ta­ko su i ura­di­li. Na ce­re­mo­ni­ji vjen­ča­nja su pri­su­stvo­va­li sa­mo naj­po­treb­ni­ji svje­do­ci.
An­to­no­va maj­ka i se­stra su bi­le ja­ko uz­ne­mi­re­ne nje­go­vom že­nid­bom i mo­gu­ćim kom­pli­ko­va­nim pro­mje­na­ma u nje­go­vom ži­vo­tu. Če­hov je po­ku­ša­vao da ih umi­ri i tih da­na je sa­mo mi­slio na to i bri­nuo se o nji­ma. Na dan vjen­ča­nja on je po­slao te­le­gram maj­ci i na­pi­sao joj: „Sve će da osta­ne po sta­rom“. Na­kon ne­ko­li­ko da­na na­pi­sao je pi­smo se­stri i po­ku­šao da joj sve ob­ja­sni: „Mi­slim da ovaj moj po­stu­pak ne­će pro­mi­je­ni­ti moj ži­vot sko­ro ni­ma­lo, ni­ti mo­je sta­nje, ni si­tu­a­ci­ju u ko­joj sam do sa­da ži­vio. Maj­ka, vje­ro­vat­no, raz­mi­šlja bog zna o če­mu, ali joj re­ci da se ne­će ni­šta pro­mi­je­ni­ti i sve će osta­ti kao što je do sa­da bi­lo“ (2. jun 1901. go­di­ne).
I stvar­no, sko­ro ni­šta se ni­je pro­mi­je­ni­lo, čak i ma­nje, ne­go je i sam pret­po­sta­vljao i že­lio. Kni­per je ži­vje­la u Mo­skvi, glu­mi­la u svom po­zo­ri­štu, Če­hov je sa maj­kom bio na Jal­ti, a se­stra je ri­jet­ko kad do­la­zi­la. Že­nu je imao, ali ni­je imao po­ro­di­cu.
Oni su bi­li vi­še raz­dvo­je­ni, ne­go za­jed­no od da­na vjen­ča­nja do ove zi­me. Nje­mu je po­seb­no te­ško pa­dao taj odvo­je­ni ži­vot po­sli­je že­nid­be. Pr­vi put je Če­ho­vov po­čeo da ja­di­ku­je i čak po­čeo da mo­li, po­slav­ši po­ru­ku pi­smom svo­joj že­ni: „Mo­lim te do­đi ne­ko­li­ko da­na na Jal­tu. Me­ni bi od­go­va­ra­la bar jed­na sed­mi­ca. Ja bih te sa­če­kao u Se­va­sto­po­lju. U Se­va­sto­po­lju bi se ma­lo za­dr­ža­li. Šta mi­sliš o to­me? Nek te Bog ču­va!“
Mol­be su bi­va­le sve upor­ni­je, što je ra­ni­je za Če­ho­va bi­lo ne­za­mi­sli­vo. „Da­kle, za­pam­ti mo­ja dje­voj­či­ce, u de­cem­bru ti mo­raš bi­ti na Jal­ti. Oba­ve­zno! Tvoj do­la­zak za me­ne bi bio pra­vo do­bro dje­lo“(22. no­vem­bar 1901. go­di­ne). „Da­kle, do­đi na Jal­tu, a ne u Se­va­sto­polj. Mi­la mo­ja, is­pu­ni mi že­lju. Ja te mo­lim“ (24. no­vem­bar 1901. go­di­ne). „Mi­li moj, ne­moj da si ta­ko mra­čan, to te­bi ne pri­li­či, –od­go­vo­ri­la mu je Kni­per, – ti si čo­vjek ve­li­kog sr­ca“.
On je zvao nju vi­še pu­ta da do­đe za Bo­žić na ne­ko­li­ko da­na, ili bar je­dan dan. „Sad je ja­nu­ar i kod nas po­či­nje ru­žno vri­je­me, po­či­nju vje­tro­vi da du­va­ju, svugdje je bla­to, mno­go je hlad­no, a on­da do­la­zi fe­bru­ar i ma­gle. Čo­vjek ko­ji je ože­njen, a u tom tre­nut­ku že­na ni­je po­red nje­ga, tre­ba ga sa­ža­li­ti u tim mje­se­ci­ma. Vo­lio bih da do­đeš kra­jem ja­nu­a­ra, ka­ko si i obe­ća­la“ (3. ja­nu­ar 1902. go­di­ne).
Ona se spre­ma­la da do­đe. Kad se zdra­vlje Če­ho­va po­gor­ša­lo, pi­sa­la je: „Sprem­na sam da osta­vim sve i da do­le­tim“, ali ni­je do­šla ni u de­cem­bru, ni u ja­nu­a­ru.
(Na­sta­vi­će se)

Komentari

Komentari se objavljuju sa zadrškom.

Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijedjanje i klevetanje. Nedozvoljen sadržaj neće biti objavljen.

Prijavite neprikladan komentar našem MODERATORU.

Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite našem Ombudsmanu.

Dan - novi portal
Predaja pomena on-line

Najčitanije danas

INFO

Cjenovnik i pravila o medijskom predstavljanju u toku kampanje za izbore za odbornike u SO Herceg Novi koji će biti održani 9. maja 2021.godine.

Pravila lokalni
Jumedia Mont d.o.o.

Cjenovnik - Radio D

Pravila o medijskom predstavljanju

Pravila lokalni
M.D.COMPANY d.o.o.

Cjenovnik - Radio D+

INFO

Zaštitnika prava čitalaca Dan-a

OMBUDSMAN

kontakt:

ombudsman@dan.co.me

fax:

+382 20 481 505

Pogledajte POSLOVNIK

Pratite rad OMBUDSMANA

Pogledajte IZVJEŠTAJE

Karikatura DAN-a
Karikatura
Pogledaj sve karikature >>>

Najčitanije - 7 dana


 

Prognoza dana

 



 

Developed by Beli&Boris - (c) 2005 "Dan"