Priredila: M. MILOSAVLjEVIĆ
Učinilo mi se da je Nikolaj Aleksandrovič kao i sve njegove ćerke ovog puta bio ne baš utučen, ali djelovao je nekako turobno. Članovi porodice Romanovih i ovog puta su se rasporedili za bogosluženje kao i 20. maja po starom kalendaru. Jedino što je ovog puta fotelja Aleksandre Fjodorovne bila pored fotelje Alekseja Nikolajeviča, dalje od luka. Iza Alekseja Nikolajeviča stali su Tatjana Nikolajevna, ona mu je posle pogurala fotelju kad su nakon službe cjelivali krst), Olga Nikolajevna i čini mi se (nisam zapamtio koja tačno) Marija Nikolajevna.
Anastasija Nikolajevna je stajala pored Nikolaja Aleksandroviča koji je, kao i ranije, stajao pored desnog dijela luka. Iza luka su stajali doktor Botkin, sobarica i trojica sluga: jedan visok, drugi nizak i punačak (učinilo mi se da se krstio cijelom šakom kao što čine katolici), a treći je bio dječak. U sali je, pored daljeg prozora u uglu, stajao i Jurovski. Više nikog nije bilo na bogosluženju.
Sto s ikonama, raspoređenim kako je uobičajeno, stajao je na svom mjestu, u prostoriji iza luka. Ispred stola, bliže prednjem uglu bila je postavljena, kako mi se čini, ikona Spas Nerukotvorni, bez rize. Na stolu su se, kao i prethodnog puta, nalazile razne manje ikone, ikona Znamenja Presvete Bogorodice, ikona Bogorodice „Dostojno jest”, a desno, veća od svih ostalih, naslikana uljanim bojama, ikona Svetog Jovana Tobolskog. (...) Zauzevši svoja mjesta, đakon i ja smo počeli da izvodimo objednicu. Predviđeno je da se u određenom dijelu objednice pročita molitva „Sa svetima upokoj”. Đakon je ovog puta umjesto da čita, iz nekog razloga zapjevao molitvu. Zapjevao sam i ja pomalo zbunjen ovakvim odstupanjem od pravila. Tek što smo zapjevali, čuo sam kako se članovi porodice Romanovi iza naših leđa spuštaju na koljena i odjednom sam jasno osjetio tu ogromnu duhovnu utjehu koju pruža zajednička molitva. To sam još jače osjetio kad sam na kraju bogosluženja pročitao molitvu Bogomateri, gdje se visokopoetičnim, dirljivim riječima izražava molba stradalnika da ga podrži usred tuge, da mu dâ snage da dostojno nosi krst koji mu je Bog poslao.
Posle bogosluženja svi su cjelivali krst. Nikolaju Aleksandroviču i Aleksandri Fjodorovnoj đakon je pritom dao po prosforu. (Saglasnost Jurovskog je na vrijeme dobijena.) Kad sam izlazio, prošao sam veoma blizu velikih kneginja. Začuo sam jedva čujno ’hvala’. Mislim da mi se to nije samo učinilo.”
Četrnaestog jula 1918, tri dana prije ubistva, carskoj porodici je praktično za života održano opelo. Nameću se dva pitanja. Zašto je đakon prekršio pravilo o služenju objednice? A glavno pitanje je zašto otac Jovan nije reagovao na to. Da nisu on i đakon već znali razlog kršenja pravila? U tom pogledu nemoguće je ne složiti se sa G.B. Zajcevim: „Zašto protojerej nije đakonu postavio pitanje o kršenju pravila? Zašto je đakon opojao žive? Storožev je morao da ga upozori, ali nije to učinio?”
(Nastaviće se)
NARUDžBENICA
Naslov feljtona: Jekaterinburški zločin iz 1918. godine, novo istraživanje Narudžbenica: Knjigu „Golgota carske porodice” Petra Muljtatulija možete kupiti kod izdavača „Evro-Book”, na tel. 011/34-46-619, ili poručiti putem sajta www.evro-book.com
Komentari
Komentari se objavljuju sa zadrškom.
Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijedjanje i klevetanje. Nedozvoljen sadržaj neće biti objavljen.
Prijavite neprikladan komentar našem
MODERATORU.
Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite našem
Ombudsmanu.