Piše: dr Vukić ILINČIĆ
U maju 1915. godine došlo je do preokreta na istočnom frontu. To će se odraziti i na Srbiju i na Crnu Goru. „Oslobađanjem velikog broja vojnika na Istoku neprijatelj je mogao natenane da planira balkansku kampanju protiv Srbije i Crne Gore”.
Pored toga, materijalno stanje se još više pogoršalo, naročito je u Crnoj Gori bilo ispod svakog egzistencijalnog minimuma. Srbija i Crna Gora su bile suočene sa velikim nevoljama i zaboravljene od svojih saveznika.
Za odlučujuću ofanzivu protiv Srbije Centralne sile su dobile saveznika u Bugarskoj, sa kojom su zaključile konvenciju 6. septembra 1915. godine. Za buduću kampanju, pored bugarskih snaga, određene su bile XI njemačka i III austrougarska armija.
Centralne sile bile su odlučne da što prije slome otpor Srbije i Crne Gore kako bi sa Turskom uspostavile direktnu komunikaciju.
Ulaskom Bugarske u rat na strani Centralnih sila, sudbina Srbije i Crne Gore bila je definitivno zapečaćena. Za komandanta nove balkanske ofanzive određen je general August fon Makenzen. „Poćorekova iskustva su mu nedvosmisleno ukazivala na promašenost ideje napada na Srbiju sa bosanske strane, duž toka Drine”.
Makenzen je odlučio da glavni udar na Srbiju bude izveden sa sjevera, dolinom Morave. Time je crnogorsko ratište, za određeno vrijeme, poprimilo karakter pomoćnog sektora.
Makenzenova ofanziva počela je 5. oktobra 1915. godine. Štab Sandžačke vojske, sa komandantom Jankom Vukotićem i načelnikom štaba Petrom Martinovićem, početkom ove kampanje bio je baziran u Čajniču. Sandžačku vojsku činile su ove jedinice:
1. Prva sandžačka divizija (komandant, brigadir Milo Matanović), sastava: a) Dečanska brigada (komandant, komandir Radovan Radović); Bjelopoljska brigada (komandant, kapetan Grujica Grdinić) i v) Izviđački odred (dva i po bataljona) pod komandom kapetana Krsta Popovića. Prva sandžačka divizija branila je sektor od ušća Lima u Drinu do sela Bučja.
2. Druga sandžačka divizija (komandant, brigadir Pavle Vujisić), sastava: a) Lovćenska brigada (komandant Jovan Mićunović); b) Pljevaljska brigada (komandant Blažo Vrbica) i v) Gornjovasojevićka brigada (komandant Uroš Đukić). Druga sandžačka divizija branila je sektor od Bučja do Oglješevskog potoka.
3. Drinska divizija (komandant, brigadir Luka Gojnić), sastava: a) Durmitorska brigada (komandant Vule Knežević ), b) Kučko-bratonožićka brigada (komandant Nastadin Ivanović) i v) Riječka brigada. Drinska divizija je branila sektor od sela Bastaja do Bioč planine.
4.Kolašinska brigada (komandant, brigadir Miloš Medenica); brigada je brojala osam i po bataljona. Kolašinska brigada je bila u rezervi.
Sandžačka vojska imala je 39 bataljona i ukupno brojno stanje od 26.388 boraca, sa 54 topa i 39 mitraljeza.
Kod ovih jedinica brojno stanje je variralo i konstantno se smanjivalo. Jedinice iz novooslobođenih krajeva (Sandžak, Metohija ) bile su bez sistematske obuke, sa lošom opremom i bez bratstveničko-plemenskih veza. Ali su, ipak, ove jedinice, zahvaljujući patriotskim osjećanjima ljudi, postizale zavidne rezultate. Front na Drini, od početka Makenzenove ofanzive pa do kraja oktobra, praktično je mirovao.
Prava borbena aktivnost na sektoru Sandžačke vojske otpočela je 22. oktobra 1915. godine i trajaće sve do 21. januara 1916. godine.
(Nastaviće se)