Mitropolit Petar II Petrovića Njegoša koga je Sveti Petar Cetinjski odredio za nasljednika i pred upokojenje mu ostavio savjet „moli se Bogu i drži se Rusije”, držao se stričevog savjeta i bio u stalnom kontaktu sa ruskom crkvom, odnosno sa Svetim sinodom u Petrovgradu. Smatrao je da je njega i njegov povjereni mu narod „usud osudio na iskušenje, na žrtvu za Pravoslavlje i čast imena”. Njegošev prvi boravak u Rusiji 1833. godine bio je vrlo značajan. U ruskoj prestonici, u prisustvu imperatora Nikolaja I Romanova, rukopoložen je za vladiku. Posvećenje na tako visokom nivou bilo je vrlo važno za afirmaciju vladičine političke ličnosti, kao i za nastavak procesa učvršćivanja zemaljske vlasti. Njegoš će u Rusiji biti proizveden i za arhiepiskopa 1834. i mitropolita 1844. godine.
Rezultat dobrih kontakata sa državnim institucijama u Petrogradu bio je dolazak u Crnu Goru Ivana Vukotića i Mateja Vučićevića u cilju sprovođenja reformi. Umjesto dotadašnjeg Praviteljstva, formirali su Senat. Vukotić je bio i prvi prezident, a Vučićević viceprezident Senata. Njihov uticaj je bio veliki i na proces formiranja lokalnih organa vlasti, gvardije, perjanika i plemenskih kapetana, tako da se može kazati da je već na početku vladavine Petra II uz pomoć Rusije formirana vrlo razgranata institucionalna struktura državnog poretka. Cetinjski manastir u pravom smislu postaje sjedište ne samo duhovne, već i zakonodavne, sudske i izvršne vlasti, što je jedinstven slučaj u čitavoj pravoslavnoj vaseljeni.
Boravak Petra II u Rusiji imao je i kulturni značaj. U ruskoj prestonici darivane su mu knjige i ikone i data znatna materijalna pomoć za kulturne potrebe zemlje. Zahvaljujući tome, 1834. na Cetinju je otvorena prva redovna trorazredna osnovna škola. Osnovao je i knjigopečatnju, štampariju, u kojoj je 1835. štampan prvi kalendar crnogorski Grlica (1835–1839), a potom i Srpski bukvar radi učenja mladeži „cerkovnom i graždanskom čitanju”. I drugi boravak Njegošev u Rusiji (1837) bio je takođe uspješan. I pored toga što je započet u nepovoljnim okolnostima, on je uspio da podneseni zahtjevi budu riješeni i da za Crnu Goru obezbjedi desetogodišnju novčanu pomoć. To je bilo do tada najveća i svakako jedna od najznačajnijih finansijskih potpora Rusije daljem duhovnom i državnom razvoju Crne Gore.
(Nastaviće se)
PIŠE: Jovan B.
Markuš
Komentari
Komentari se objavljuju sa zadrškom.
Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijedjanje i klevetanje. Nedozvoljen sadržaj neće biti objavljen.
Prijavite neprikladan komentar našem
MODERATORU.
Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite našem
Ombudsmanu.