PRIREDIO: MILADIN VELjKOVIĆ
Dr Kostić je dao veliki broj intervjua i elektonskim medijima. Takav jedan razgovor imao je sa novinarkom Dubravkom Kenić, koji je 24. decembra 1991. emitovan na TV Sarajevo – Klub 91
Pitanje: Gospodine Kostiću, da li se osjećate krivim za rat?
Odgovor: Takva pitanja su mi već postavljali. Mogu reći da tragično doživljavam sve žrtve i razaranja i na jednoj i na drugoj strani, utoliko prije što nijesam kriv za rat na prostorima prethodne Jugoslavije. A ako bih osjećao neku krivicu, onda bih je mogao osjećati zato što sa jedinicama Jugoslovenske narodne armije nijesmo uspjeli efikasno zaštititi srpski narod u Zapadnoj Slavoniji, koji je tamo doživio novi genocid. Tamo je 28 srpskih sela dobilo nalog od hrvatskih vlasti da se stanovništvo iseli u roku od 48 časova. Svi oni koji su ostali tamo su poubijani. Domovi su spaljeni. Imovina je uništena. Željelo se jednostavno napraviti etnički čisti prostor. Već sam bio u prilici da kažem da me sve žrtve nedužnog stanovništva veoma bole. Jednako bi me boljelo da su tamo bili ugroženi Muslimani, Hrvati ili Makedonci, kao što su u ovom slučaju to bili Srbi. Ali, ako neko treba da nosi na duši tragičnu sudbinu srpskog naroda u Zapadnoj Slavoniji, onda su to oni koji su defetistički djelovali i odbijali mobilizaciju, a Jugoslovenska narodna armija nije imala dovoljno ljudstva da bi i taj narod mogli zaštititi.
Što se tiče krivice za rat, ne treba mnogo podsjećati kada je taj rat započeo i kako je započeo. Ipak ću podsjetiti na genezu i suštinu sukoba.
Srpski narod u Hrvatskoj, bio je u ranijem hrvatskom ustavu (Ustav iz 1974), zajedno sa Hrvatima, konstitutivni narod. Hrvatska demokratska zajednica, kao vladajuća politička stranka u Hrvatskoj, osvojila je vlast na čisto nacional-šovinističkom programu, opredijelila se da formira nacionalnu državu Hrvata i izbacila je iz novog Ustava srpski narod koji živi u Hrvatskoj. Odgovor srpskog naroda u administrativnim granicama Hrvatske bio je da takav odnos prema srpskom narodu neće prihvatiti. Onog momenta kada je hrvatska vlast pokušala da na srpskim teritorijama uspostavi svoje policijske stanice došlo je do oružanih sukoba i do oružanog ustanka srpskog naroda na tim teritorijama. Hrvatska propaganda, koja je zaista veoma uspješno vođena, pokušala je nametnuti utisak domaćem i međunarodnomjavnom mnjenju da se ne radi o sukobu sa lokalnim stanovništvom na nacionalnoj osnovi, već da je riječ o ubačenim terorističkim grupama iz Srbije; da se ne radi o zaštiti prava srpskog naroda koji vjekovima živi na tim prostorima, već da je riječ o namjeri Srbije da te teritorije pripoji sebi, na račun Hrvatske. Kada su izbili međunacionalni sukobi, Predsjedništvo nije Jugoslovensku narodnu armiju angažovalo da ratuje protiv Hrvatske, već je ona upotrijebljena kao tampon zona, da bi se spriječilo izbijanje širih međunacionalnih sukoba.
Građani treba da znaju da su paravojne formacije u Hrvatskoj za nekoliko mjeseci narasle do fantastičnih razmjera. Samo policijske snage su sa 17 hiljada mirnodopskog sastava narasle na preko 90 hiljada. Formirana je nacionalna garda. Naoružan je veliki broj građana, pripadnika i simpatizera Hrvatske demokratske zajednice, na osnovu stranačke pripadnosti. To je prvi put poslije 1933. godine (kada je Adolf Hitler naoružao pripadnike svoje nacističke stranke) da se u Evropi masovno naoružavaju civili po osnovu stranačke pripadnosti. Kasnije, naravno, događaji su išli tokom kojim su išli, pa naoružavanje građana po stranačkoj pripadnosti nije ostalo specifičnost Hrvatske demokratske zajednice, nego se to radilo i u drugim nacionalnim sredinama.
Početak sukoba dogodio se u uslovima kada su srpski ustanici bili neuporedivo malobrojniji. Hrvatska je u tom trenutku mogla sa svojim oružanim sastavima slomiti otpor srpskog naroda na tim područjima da se Jugoslovenska narodna armija nije stavila u zaštitu toga naroda.
Kada je Jugoslovenska narodna armija počela da smeta, hrvatske oružane formacije ušle su u otvoreni sukob i sa njom.
Svi koji pokušavaju malo objektivnije sagledati tu situaciju pouzdano dobro znaju da se Jugoslovenska narodna armija krajnje uzdržano ponašala. Predsjedništvo SFRJ, kao Vrhovna komanda, trpjelo je žestoke kritike zbog toga što se Jugoslovenska narodna armija ponaša kako se ni jedna druga armija ne bi ponašala! Pripadnici Jugoslovenske narodne armije imali su naređenje da ne pucaju i da prvi ne otvaraju vatru. Jugoslovenska narodna armija nije uništavala uporišta iz kojih je bila ugrožavana. Kasnije su ti sukobi eskalirali i Jugoslovenska narodna armija je na silu morala odgovoriti silom.
Ponavljam, ne osjećam se krivim za početak rata. Osjećam dramatiku ovoga što se zbiva. Osjećam težinu trenutka, pa i ličnu dramatiku što sam se našao u poziciji da u ovakvom vremenu obavljam funkciju potpredsjednika Predsjedništva SFRJ”. (TV Sarajevo-Klub 91, 24.12.1991.)Nastaviće se
Knjiga „Nijesam pogazio zakletvu” može se kupiti u podgoričkim knjižarama Matice srpske – Društvo članova u Crnoj Gori, Narodne knjige i u Gradskoj knjižari.