Piše:dr Radoslav T. Stanišić, filmski i TV reditelj
Istorija dokumentarnog filma, ako ga posmatramo kao bilježenje neposredne stvarnosti, može se povezati sa nastankom filma. Ali, za prvog i pravog rodonačelnika dokumentarnog filma smatra se Robert Flearti. Još od rane mladosti zaljubljen u divljinu, s obzirom da je odrastao u blizini američko-kanadske granice, Flearti je odmah poslije studija otišao na daleki sjever Kanade zbog istraživačkih radova. Neko od prijatelja usput mu je predložio da ponese kameru. Tokom svog višegodišnjeg boravka Flearti je zabilježio pregršt materijala o prirodi i ljudima. Godine 1916. u Torontu je počeo da organizuje privatne projekcije na kojima je prikazivao svoje snimke. Oduševljenje sa kojim su primljeni materijali sa sjevera inspirisalo ga je da pošalje filmove u Ameriku. Kao dječak želio je da pastane rudarski inženjer i studirao je mineralogiju u Mičigenu. Često se bavio pionirskim istraživanjima rudnog blaga Amerike, a od 1910. godine postaje i samostalni istraživač. Na jedno od svojih mnogobrojnih putovanja, 1913. godine, u Hadson Bej ponio je filmsku kameru.
Sve više se bavi snimanjem filmova a manje istraživanjima, a posebno filmskom kamerom prati život Eskima. Tako nastaje njegov film „Nanuk sa Sjevera”. Otada se potpuno posvjećuje dokumentarnom filmu i smatra se utemeljivačem ovog žanara u filimskom izrazu. U Engleskoj je sarađivao sa Džonom Grirsonom, a snimao je u svim krajevima svijeta. Dvadesete godine 20. vijeka bile su za svijet filma doba mnogih previranja, sumnji, preobraženja, ispitivanja novih mogućnosti medija, estetiziranja, traganja za čistim formama i potrebama za originalnošću i autentičnošću izraza.
Ma koliko istaknuti stvaraoci, teoretičari i avangardisti imali oprečne želje ili shvatanja, svi su ipak težili iluzijama u kojima će naći umjetničku istinu i izvornost ekspresije. Izvan svih tih premišljanja, istraživanja i pokušaja da se iznađu novi putevi stvaralaštva, nalazio se Robert Flaerti. Ovaj mladi inženjer, strasni istraživač prirode, amater oskudnog filmskog obrazovanja, u početku potpuno lišen profesionalnih ambicija, nije se ni interesovao za manifeste pojedinih grupa, stilove koje su lansirali poznati centri, ili shvatanja na kojima su insistirali tada uticajni i popularni filmski reditelji. U vrijeme kada je Grifit stvarao filmski izraz, a evropski avangardisti se zalagali za drugačije forme i njihova značenja, Flaerti je učestvovao u nekoliko ekspedicija koje su po sjeveru Kanade istraživale rudna bogatstva. Prije bi se moglo reći da je bio istraživač, kopač ruda pa i zlata, lovac, nego filmski stvaralac. Priroda ga je do te mjere privlačilia da je smatrao nužnim da nešto od svojih utisaka i oduševljenja prenese i na filmsku traku. Ali prije nego što je to uradio, jedno neoprezno trešenje cigarete izazvalo je požar u kome su svi filmovi izgoreli (više od 9200 m). Flearti je morao da potroši godine i godine da ponovo sakupi dovoljno novca da ponovo ode na sjever i snima. U tome mu je pomogla francuska krznarija „Braća Reviljon” i, kada je konačno sakupio dovoljno novca, odlučio se za film čuvenom inuitskom lovcu Nanuku. Divna i dirljiva scena, u kojoj kompletna porodica; žena, troje djece i na kraju kuče izlaze iz unutrašnjasti malog kanua kojim vješto upravlja Nanuk. Kanu ovdje simbolizuje opstanak, ljubav i zajedništvo.
(NASTAVIĆE SE)
Komentari
Komentari se objavljuju sa zadrškom.
Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijedjanje i klevetanje. Nedozvoljen sadržaj neće biti objavljen.
Prijavite neprikladan komentar našem
MODERATORU.
Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite našem
Ombudsmanu.