Dolina Lima predstavlja okosnicu oko koje su nastali, razvijali se i širili srpski srednjovjekovni kulturni i duhovni centri i srpska država sa svojim obilježjima. Tome je u dobroj mjeri doprinio i prirodni položaj tog kraja, iz kojeg se lako dospijevalo do Jadranskog primorja na zapadu, Crnomorskog basena na istoku, Podunavlja na sjeveru i Sredozemlja na jugu. Oko ove okosnice, skoro koncentrično su se međusobno povezivale i druge oblasti koje su ulazile u sastav srpske srednjovjekovne države. O značaju Polimlja u konsolidaciji srpskog etničkog jezgra i razvoja srpske države, posebno u vrijeme Nemanjića i epoha koje su potom uslijedile, svjedoče brojni kulturno-istorijski spomenici koji su ravnomjerno razasuti po dolini Lima i njegovim pribrežnim stranama, od njegovog izvora iz Plavskog jezera, pa do njegovog ušća u Drinu kod Međeđe, nedaleko od Višegrada.
U srednjem vijeku dolinu Lima činile su župe kao organizacione jedinice srednjovjekovne srpske države i to: Plavska župa, koja je bila u sastavu Dečanskog vlastelinstva, župa Zlarijeka, ili kako je neki nazivaju Komska župa, koja zauzima atare današnje opštine Andrijevica; župa Budimlja, gdje je osnovana jedna od osam srpskih episkopija 1219. godine, Budimljanska episkopija, po nalogu i mišljenju Svetog Save, kada je izdejstvovao samostalnost srpske crkve; zatim župa Brskovo, Ljuboviđa, Crna stijena, Prijepoljska župa i župa Dabar. Na ovom prostoru razvili su se i brojni gradovi od Gusinja do Višegrada: Gradac kod Dosuđa, Jerinin grad iznad sela Trepče (danas Martinoviće), Gradac u ataru sela Brezojevice, suprotno njemu Čeligrad, Grad u Plavu, Gradac u Lijevoj Rijeci, Gradac na rijeci Zlorečici u ataru današnjeg sela Božići, utvrđenje Jerinja glava, Gradac u selu Kuti. Gradac se nalazi i na planini Zeletin, gdje i danas postoje ogromne zidne pregrade, Gradac u selu Vinicka. Toponim Gradinsko polje vezan je za srednjovjekovne gradove. Gradine se nalaze u selu Dapsiće, Gradišnica u selu Petnjik, Gradišnica između sela Zabrđe i Vranještice. U selu Buče postoji toponim Gradac, Zagrad, gdje postoje ostaci crkve, grad Bihor, srednjovjekovni grad Brskovo na Limu, Vodice, Mileševac, Kovin, Oštrik, Jagrad, Sjeverin, Mileševski grad sa podgrađem, Jerinin grad u klisuri rijeke Mileševke, jugoistočno od Prijepolja. Mileševski grad je štitio put na ulazu u klisuru i manastir Mileševu. Ruševine grada Kovina, nazvane Jerinin grad, nalaze se u ataru sela Džurova, sjeverno od Prijepolja na strmoj stijeni koja se diže na lijevoj obali Lima, na ušću Džurovske rijeke u Lim.
Na području župe Zla rijeka (Komska župa) bio je manastir u selu Konjuhe, čiji su temelji otkriveni i konzervirani. U Lijevoj Rijeci nalazila se crkva Svetog Spasa i crkva Arhangela Mihaila. U selu Nožice nalazi se obnovljena Vasova crkva. Crkva u centru Lijeve Rijeke naziva se „Bijela Raketića crkva“. Crkve se nalaze u Barama Kraljskim i Bukovoj Poljani, posvećena velikomučeniku Lazaru, Gnjilom Potoku, iznad Kralja. Na području Budimljanske župe, osim manastira Đurđevi stupovi, Šudikove, Svetog Luke u Kaludri, nalazi se i manastirski kompleks u Uroševici. Lokalitet Uroševica leži neposredno pod stjenovitom liticom iznad desne obale Lima na izlazu iz Tivranske klisure, oko pet kilometara sjeverno od Berana. O sakralnom kompleksu u Uroševici ostalo je malo tragova u sačuvanoj izvornoj građi. Jedini pouzdani podaci potiču od turskih popisa. Prvi pisani dokumenti o Uroševici zabilježeni su u turskom defteru oko 1530. godine. Popisan je manastir Svetog Arhanđela u kome je tada živio jedan kaluđer. Manastir je posjedovao samo jednu vodenicu i bio veoma slabog imovnog stanja, budući da su njegova davanja iznosila samo trideset akči. Sjećanje na Uroševicu sačuvano je i u narodnim predanjima. Tako postoji legenda da je ovaj manastir podigao u tihom i skrovitom mjestu kralj Stefan Uroš Treći. Kralj Uroš Treći je poznatiji kao Stefan Dečanski, koji je u Budimlji boravio prije stupanja na presto, odnosno u razdoblju od 1316. do 1321. godine. Među srednjovjekovnim karavanskim stanicama u Polimlju poznog srednjeg vijeka pominje se i crkva Grlica. Nalazila se nedaleko od crkve Svetog Petra na Limu, na desnoj strani, u srpskoj despotovini. Iz dubrovačkih izvora o crkvi Grlici saznajemo da se tu dopremala iz Dubrovnika različita roba – crkva se pominje 19. marta 1423. godine. Crkva Svete Trojice se nalazila i u Majstorovini kod Ravne Rijeke, gdje je u šutu pronađen preromanički Stubić, dio oltarske pregrade, ukrašen na prednjoj strani reljefnim prepletom od dvije tročlana vijugave trake (9. do 11. vijeka). Ovaj nalaz pokazuje da je na mjestu Svete Trojice, ili u njenoj neposrednoj blizini, postojala starija crkva sa odlikama primorske crkvene arhitekture. U Zatonu je postojala crkva Svetog Jovana, koja je arheološki istražena s osnovom u obliku trikonhosa, koja se obnavlja prema projektu profesora Jovana Neškovića. Južno od Brodareva, na ušću rijeke Bistrice u Lim, nalazi se crkva Bogorodice Bistričke, nazvana Voljevac. Crkvu je selima obdario Stefan Nemanja, a priloge potvrdio i uvećao Stefan Prvovjenčani. Vladislav je potvrdio prvobitno dodijeljena sela: Bistricu oko crkve, obje Nevizrake, selo Plano i Molstir. Na desnoj strani Lima, jugoistočno od Brodareva, nalazila se crkva Mili, gdje je bila karavanska stanica. Pominje se 1413. godine.
Mnoge crkve i manastiri u dolini Lima bili su u srednjem vijeku, pa i kasnije, do razure, centri pismenosti, prepisivanja i štampanja knjiga (Nikoljac, Mileševa, Šudikova...). Okupljanja oko crkava i manastira doprinosila su uređenju međuljudskih odnosa i stvaranju regula koje su obavezivale i zajednicu i pojedinca u njoj. Zbog toga su ova znamenja u dolini Lima imala ne samo kulturni, nego i društveni i prosvjetni značaj. Zahvaljujući zapisima na knjigama i crkvenim spisima, koji su pojedinačno pretekli, uprkos razurama i nedaćama, oni govore o nama, našem stradanju i životu.
- KRAJ -
Piše: BRANISLAV OTAŠEVIĆ