Piše: dr Vukić Ilinčić
Sa ovim naslovom su Večernje novosti pisale o Milu Radunoviću, povodom prenosa njegovih posmrtnih ostataka u Progonoviće:
„Komandant dvadesetog pešadijskog puka bio je pešadijski pukovnik Milo Radunović, nosilac Karađorđeve zvezde s mačevima.
Bio je to izvanredno hrabar čovek i sjajan patriota, a pravi otac prema svojim vojnicima.
Njegova zapovest ne samo za vojnike nego i za oficire bila je svetinja. Pa ipak, našlo se ljudi koji su se usudili da izdaju ovog plemenitog čoveka, izvrsnog starešinu i hrabrog ratnika.
Jedan između izdajica bio je narednik Berber, koji je bio folksdojčer odnekud iz Bačke.
Kako se seća pukovnik u penziji i rezervi Rade Đ. Knežević, 20. pešadijski puk je tokom desetog aprila vodio teške i ogorčene borbe sa Nemcima u Sokobanjskoj klisuri. Borbe su vođene s promenljivom srećom, ali, uglavnom, naši su uspeli da održe svoje položaje. Kad je pala noć, komandant puka Radunović je naredio da se detaljno izvidi klisura, kako bi puk čim svane mogao preći u napad na neprijatelja što je nadirao velikim i jakim snagama.
Za odlazak u izvidnicu dobrovoljno se prijavio folksdojčer Berber. Milo Radunović, iako je znao da je narednik Berber folksdojčer, poslao ga je u izvidnicu ne mogavši ni da pretpostavi da time u stvari sebe osuđuje na smrt.
A tako se upravo dogodilo.
Kad je s vojnicima stigao pred ulaz u klisuru, folksdojčer je rekao vojnicima da ga pričekaju a da će on, tobož, sam izviditi klisuru. Potom se izdajica izgubio u mraku.
Čim se odvojio od vojnika koji su ga pratili, narednik Berber je potrčao i uskoro se susreo sa nemačkom patrolom.
– Hajl Hitler! – odmah je povikao izdajnik i odbacio oružje od sebe.
Nemački vojnici bili su iznenađeni, ali narednik prebeg im je odmah rekao da nosi sa sobom važne podatke i da treba što pre da ga odvedu u štab.
U štabu nemačke jedinice koja je napredovala prema Sokobanji narednika Berbera saslušali su s najvećom pažnjom. A on im je, na osnovu karte koju je kao vođ podoficirske patrole imao uza se, objasnio do u detalje raspored i položaje 20. pešadijskog puka.
Narednik Berber posebno je precizno objasnio Nemcima položaj pukovske osmatračnice gde se nalazio pešadijski pukovnik Milo Radunović sa svojim štabom.
Sutra ujutru, u ranu zoru, neprijatelj je otvorio jaku artiljerijsku vatru na naše položaje. Ta vatra je bila toliko precizna da je već druga granata pogodila pukovsku osmatračnicu.
Tom prilikom smrtno je ranjen komandant puka pukovnik Milo Radunović, koji se kao veliki junak pokazao i na Kajmakčalanu 1918. godine. Poginulo je još nekoliko vojnika – vezista.
Videći da mu više nema života, pukovnik Radunović je zamolio da mu prinesu pukovsku zastavu, da bi se s njom oprostio.
Kad su mu prineli pukovsku zastavu, pukovnik se malo podigao sa svog ležaja i dok su ga suze oblivale uzeo je ivicu bojnog barjaka u ruke i poljubio ga.
Potom, kao preporođen, pukovnik Milo Radunović je sklopio oči i tiho prošaputao: – Nastavite borbu, vojnici, sve do konačne pobede nad neprijateljem!“
(NASTAVIĆE SE)