Naprotiv Dašićevom pisanju, prota Miloš Velimirović u knjizi „Pleme vasojevičko” (rukopis iz 1901.) Andrijevica piše: „Sedmi vojvoda vasojevićki bio je Vuksan sin vojvode Lakića... te je ovaj i pokupio četu Polimljana sa kojom ga je njegov otac vojvoda Lakić... i predstavio vrhovnom voždu kao mladog vojvodu i ovaj ga je u tome zvanju potvrdio i zadržao kod sebe gdje je i u boju učestvovao protiv Numan-paše...
Vuksanova četa... učestvovala je u boju na Suvodolu, od koje je bilo ranjenijeh i poginulijeh. Od poginulijeh u boju bio je najznatniji Nikola Sojica iz sela Vinicke (treba: Sajica, M.B.) i od ranjenijeh Arso Dedović, no ovaj je ranjen u povratku od Bioraca.
Ovu četu sačinjavali su Vasojevići, Srbljaci, Šekularci...
... Na Suvodolu vasojevićkoj četi dao je Karađorđe šest barjaka i to jedan barjak Jeremiji Barjaktaroviću iz Petnjika... treći Iliji Grujiću iz Šekulara...”
Ovdje dr Dašić primjenjuje dva „aršina” za pisanje i zaključak Velimirovića, odnosno vidi se nedvosmisleno da su na Suvodolu dobili Karađorđev barjak Jeremija Barjaktarović i Ilija Grujić, pored ostalih. Doduše, Velimirović griješi kada ističe Jeremiju jer nije Jeremija već Milosav i nije Barjaktarović, već Popović, ali bitna je činjenica da je Barjaktarović. Predanje u Petnjiku i Kaludri, koje je i danas veoma živo, Dašić i ne pominje, već samo predanje u Šekularu. Zašto Dašić nije doveo pisanje Velimirovića u istu istorijsku ravan i sa istom težinom obje činjenice: o barjaku Ilije Grujića i Jeremije Barjaktarovića? Dobiti barjak na Suvodolu nema istu težinu i značaj kao dobiti barjak na zboru na Sitnoj Luci. Značaj barjaka po mjestu i vremenu! Činjenica je da niko od onih koji su dobili Karađorđev barjak nije promijenio prezime, već samo Popović iz Petnjika, i tu činjenicu dr Dašić je trebalo da analizira.
Prema tome, akademik Dašić nije uvažio niti predanje, niti pisane izvore u odnosu na barjak Popovića-Barjaktarovića, a smatram i da je pogrešno interpretirao pisanje Velimirovića.
Nije sporno da prezime Barjaktarović potiče od riječi barjak, odnosno barjaktar, primjenjujući gramatička pravila sintakse u upotrebi prisvojnog pridjeva: barjaktarov mač, ili barjaktarev mač. Nije sporno da se ovdje radi o sinonimu. Međutim, prezime ima uporište u tradiciji i u pisanim izvorima. Na groblju u Petnjiku i Kaludri svuda na nadgrobnom znamenju stoji Barjaktarović, izuzev na jednom u Petnjiku, o čemu sam u listu „Penzioner” polemisao sa mojim rođakom Radomirom, profesorom srpskog jezika i književnikom. Od pisanih izvora najmeritornija je matična knjiga rođenih. Dva doktora nauka iz Petnjika: Danilo i Mirko Barjaktarović, upisani su u matičnu knjigu pod Barjaktarović. Danilo je profesor srpskog jezika i književnosti, Mirko profesor – etnolog. Vuk Karadžić u knjizi „Vukovi zapisi” u odjeljku „Podrijetlo” kaže: „Barjaktarović...”
(Nastaviće se)
Piše: Miodrag BARJAKTAROVIĆ, publicista i književnik
Komentari
Komentari se objavljuju sa zadrškom.
Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijedjanje i klevetanje. Nedozvoljen sadržaj neće biti objavljen.
Prijavite neprikladan komentar našem
MODERATORU.
Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite našem
Ombudsmanu.