Da bi bivši radnici „Primorke” ostvarili prava i dobili svoja dugovanja, u junu ove godine obratili su se ministru poljoprivrede i ruralnog razvoja Milutinu Simoviću. Međutim, i pored njihovog interesovanja nikakav odgovor u međuvremenu nisu dobili. Ministra su podsjetili da njihova agonija traje od 2008. godine, te da sa velikim nestrpljenjem očekuju pomoć države. U ime radnika zahtjev su u kancelariju ministarstva predali Dževdet Begzić i Dragan Rondović. Ministra Simovića su takođe podsjetili, a, kako kažu, on bi to trebalo svakako da zna, da se za 90 radnika duguje suma od 142.000 eura bez poreza i doprinosa.
– Nažalost, ne da nas Simović nije primio u njegovom kabinetu, nego nedavno, dok je bio u Starom Baru i otvorio manifestaciju „Maslinijada”, nije našao za shodno da se sretne sa nama. To je najbolji dokaz kako se predstavnici države odnose prema građanima i koliko ih je briga za njih. Razočarani smo takvim ponašanjima. U Starom Baru živi 70 odsto bivših radnika „Primorke”, i mi smo čekali da se sastanemo sa njim. Valjda je žurio na ručak pa nije našao vremena za nas – kazao je Begzić.
Prema njegovim riječima, s obzirom na to da je stečaj konačno završen, a radnici se iz stečajnog računa ne mogu naplatiti, država ima obavezu da to reguliše.
– Radnici zbog svojih starosnih godina ne mogu konkurisati na berzi rada, jer niko neće da ih primi, i ne mogu ostvariti prava na bilo koji vid nadoknade. Ostali smo na milost i nemilost ulice. U famoznu penziju iz stečaja ne mogu zbog nepovezanog radnog staža. Gdje god da se pojavimo nailazimo na zatvorena vrata i potpuno smo svjesni da u predmet „Primorke” teško ko smije da takne. Predmet je u Specijalnom tužilaštvu, ali nikako da krene sa mrtve tačke. Očito da su u tužilaštvu zaokupljeni „državnim udarom”, a udar države na naše porodice može da čeka, jer te porodice nisu interesantne za državu, iako ih je ona dovela da danas žive ispod nivoa treće kategorije, istakao je Begzić.
U poslednje vrijeme, kako navodi, razmišljaju i čekaju da odrede pogodan datum kada bi radnici pošli pred vrata Mila Đukanovića.
– Valjda će imati vremena da nas primi na razgovor, jer dok je bio na funkciji premijera vremena nije imao. Zašto idemo kod Mila Đukanovića? Ako ništa drugo, bar ima moralnu obavezu da pomogne radnike „Primorke”, jer je na premijerskom satu izjavio da su radnici „Primorke” ispoštovani po pitanju zaostalih dugovanja, povezanog radnog staža, dodijeljenih otpremnina, i da čak neki pogoni rade, te da su neka sredstva iz državne pomoći od četiri miliona eura poslužila za oporavak kompanije. To naravno nije bilo tačno. Takve izjave su mogle samo da posluže kriminalnoj grupi koja je kasnije otkrivena, i protiv koje je napisana krivična prijava, i naravno završili su u Spužu. Upravo te izjave su nam zatvorile sva vrata, jer su nam odgovarali „premijer je rekao da nema problema sa Primorkom”. Pretpostavljamo da je premijer dobijao lažne informacije, i da je na osnovu njih imao takav stav – naveo je Begzić.
Kako kaže Dragan Rondović, jedini koji su im do sada izašli u susret, uključili se u njihove probleme i dali im podršku, jesu potpredsjednik Skupštine Crne Gore Branimir Gvozdenović i predsjednik opštine Zoran Srzentić.
– Međutim, ni od toga nije bilo ništa, njihova upornost nije dala rezultate, ali smo im svakako zahvalni – kaže Rondović.D.S.