Od 50 miliona eura, koliko se duguje radnicima i povjeriocima „Radoja Dakića”, kojih ima oko 1,8 hiljada, uvođenjem stečaja u preduzeće oni neće dobiti ni desetinu novca koji im po zakonu pripada. Radnici, koji će se naplatiti iz stečajne mase, tvrde da od 77 plata koje im se duguju shodno Zakonu o stečaju, mogu da naplate svega 24.
Uvođenjem stečaja u firmu „Radoje Dakić” najdeblji kraj su izvukli radnici. Oni su za „Dan” kazali da je očigledno da se imovina te fabrike namješta nekom investitoru bliskom vlasti, pa je zato odlučeno da se nakon 15 godina od blokade preduzeća uvede stečaj. Radnici i povjerioci tvrde da su predstavnici vlasti vidjeli da je došlo vrijeme da se ispoštuju pravosnažne sudske presude i da je došlo vrijeme da se radnicima isplati novac, pa su požurili da uvedu stečaj, koji je, tvrde oni, jedino po mjeri tajkuna. Radnici i povjerioci poručuju da, ako je stečaj bio neminovan, trebalo ga je uvesti prije desetak godina kada je bio period investicionog buma.
Predsjednik koordinacionog odbora povjerilaca fabrike Milan Vukčević rekao je da je veliki broj bivših radnika borbu za ono što ih po zakonu sleduje platio najskuplje, i to svojim životima.
– To smo i pokazali na jučerašnjem protestu. Umjesto transparenata na protestu smo nosili čitulje naših šest kolega koji su preminuli u poslednje tri sedmice, a da nijesu dočekali pravdu, nijesu dočekali ono što ih po zakonu sleduje. Zgrada Vlade je postala mjesto gdje se odaje počast preminulim radnicima „Radoja Dakića” već osam i po godina. Žrtve tranzicije, kako nas je nazvala Vlada, čekaju zadovoljenje pravde, spisak povjerilaca je postao bilježnica smrti za preko 500 naših radnika. Dugotrajna agonija radnika pokazuje da sistem ne postoji, pa naše nezadovoljstvo ne može biti izraženo ni protiv sistema – rekao je Vukčević.
Radnici i povjerioci poručuju da je uvođenje stečaja najgori mogući epilog za njih, ali i za državu i Glavni grad. Bivši radnici su uvjereni da se stečaj uvodi na zahtjev pojedinih tajkuna, koji će zemljište vrijedno desetine miliona eura dobiti za male pare i tako jedini profitirati. Činjenicu da je zahtjev za uvođenje stečaja mutan potvrđuje i to što je zahtjev Poreske uprave brzo prihvaćen. Kao argument za to navode da je predsjednik Privrednog suda Blažo Jovanić, koji je preuzeo ulogu stečajnog sudije, istog dana kada je dobio predlog za uvođenje stečaja, imenovao stečajnog upravnika, iako je po zakonu imao rok od tri dana. Takođe, i ročište za raspravu predsjednik Privrednog suda zakazao je za nekoliko dana iako je imao zakonsku mogućnost da to učini u roku od 30 dana, što je dokaz više da se nekome žuri i da bi, po hitnom postupku, da uvedu fabriku u stečaj.
U međuvremenu radnici i povjerioci „Radoja Dakića” svake srijede okupljaju se u znak protesta ispred zgrade Vlade. Oni su više puta podsjećali da su nebrojeno puta tražili prijem kod bivšeg premijera Mila Đukanovića, ali da jedino on nikada nije izašao u susret, niti razgovarao sa njima.
– Novac se i može nadomjestiti ali patnja, traume i ljudski životi ne mogu. Plate čekamo skoro dvije decenije, što znači da je naš lični dohodak postao punoljetan. Naši protesti su obilježili dva i po mandata Vlade ispred koje smo naišli na ljudsko i institucionalno nerazumijevanje. Samo bezdušan čovjek u Vladi može da ne osjeća sramotu na ovakav odnos te institucije prema svojim građanima. Bivši radnici „Radoja Dakića” danas su najsiromašniji i najugroženiji radnici u Crnoj Gori sa najnižom starosnom penzijom od 140 eura za 40 godina radnog staža, a trećinu života uskraćeni smo za plate – poručio je Vukčević.
Stečaj u firmu „Radoje Dakić” pokrenut je krajem prošle godine na zahtjev Poreske uprave zbog duga od skoro 11 miliona eura. Račun tog nekadašnjeg privrednog giganta je u blokadi skoro 15 godina.
B.Ma.
Protestuju skoro devet godina
Bivši radnici i povjerioci „Radoja Dakića” protestuju preko osam godina tražeći hitno izvršenje sudskih presuda. Međutim, njihovi protesti nijesu uticali na predstavnike vlasti da bilo šta preduzmu po pitanju rješavanja njihove situacije. Brojne su bile izjave čelnika nadležnih institucija da će se oni konačno namiriti kada krene prodaja imovine fabrike. Prodaja je bila u jeku u Osnovnom sudu, vještaci su završili procjenu imovine, brojne kompanije su bile zainteresovane za kupovinu zemljišta i onda je odlučeno da se uvede stečaj u preduzeće i time obustavi prodaja sudskim putem. Do sada je prodato zemljišta u vrijednosti oko 2,7 miliona eura, a sudski vještaci su zemljište bez objekata procijenili na oko 50 miliona eura.