Ekspert za ljudska prava i slobode
Radenko Lacmanović ocijenio je u intervjuu za „Dan” da se u godini za nama Crna Gora i njene institucije ne mogu pohvaliti poštovanjem ljudskih prava. Naglasio je da bi se prije moglo reći da su određene institucije i srećom već bivši istaknuti državni funkcioneri doprinijeli da stanje u ovoj oblasti bude degradirano. Ukazao je na brutalna kršenja ljudskih prava objavljivanjem spiskova o samoizolaciji građana, kao i onih koji su tužili državu.
⢠Bivša vlada je tokom pandemije virusa korona objavila imena lica u samoizolaciji. Kako to komentarišete?
– Treba se sjetiti Odluke o objavljivanju spiska lica u samoizolaciji, ne zbog toga što su inficirani virusom korona, već iz razloga što su došli sa različitih destinacija u svoju Crnu Goru. Ovakva odluka nije naravno imala uporište u domaćem, a ni u međunarodnom pravu, što je potvrdio doduše sa zakašnjenjem Ustavni sud. Premijer, koji voljom građana to više nije, objašnjavao nam je tada kako pravna nijansiranja treba ostaviti za kasnije. Na ovom primjeru, ali i na nekim ranijim potvrđeno je kako na čelu izvršne vlasti nikad ne smije biti čovjek koji dolazi iz institucije gdje se po pravilu krše ljudska prava, pogotovo u totalitarnim sistemima, kakav smo mi bili do sada. Posebno zabrinjava to što su za ovakvu odluku dobili pozitivno mišljenje od Agencije za zaštitu ličnih podataka. Izlaganje na ovakav način svojevrsnoj stigmatizaciji ljude koji su došli u svoju državu nakon potvrđenog prvog slučaj korone nije moglo donijeti nikakvu korist za ostale građane, što je vrijeme i pokazalo. U zemljama razvijenih država i naroda kojima težimo davno je napušten sistem javnog sramoćenja umjesto utvrđivanja odgovornosti.
⢠Prethodna izvršna vlast objelodanila je i spisak lica koja su tužila državu. Vaš stav o tome?
– Sjetimo se i toga kako je
Duško Marković objavio spiskove lica koja su tužila državu zbog uskraćenih prava po osnovu rada i radnih odnosa. Marković je na ovaj način od ljudi pravio neprijatelje države, a abolirao one koji su ih uskratili za garantovana prava. Dok danas slušamo njihove priče o gašenju nacionalne avio-kompanije, samo nikako da nam kažu koje nacije u građanskoj državi, dobro bi bilo da saopšte ko će isplatiti sredstva građanima zbog nezakonito objavljenog spiska lica u samoizolaciji. Ovim ljudima je bilo ograničeno i pravo na slobodu kretanja, bez ijednog valjanog razloga i medicinskog dokaza.
⢠Je li pravo javnosti da zna bilo obesmišljeno u godini za nama zbog spornog Zakona o slobodnom pristupu informacijama?
– Pravo javnosti da zna i u ovoj godini je bilo obesmišljeno, zbog poznatih izmjena Zakona o slobodnom pristupu informacijama iz 2017. godine. Naime, tim izmjenama unijete su u zakon poslovna i poreska tajna, što su organi vlasti jedva dočekali i maksimalno koristili kada su htjeli da sakriju sve što bi moglo ukazivati na njihov nerad i protivpravno ponašanje.
Policija je i ove godine nastavila sa neodgovornim i rizičnim objavljivanjem ličnih podataka. Nakon što su objavili video-snimak lica koje su osumnjičili za ubistvo na Cetinju, a poslije toga se izvinjavali, u ovoj godini su saopštili inicijale iz Danilovgrada građanina koji je mogući ubica noćnog stražara, pa smo brzo dobili sasvim drugu osobu. Dodatno je ilustrativan primjer kada su zbog pucnja u građanina Nikšića objavili podatke na osnovu kojih se lako moglo indetifikovati fizičko lice, a koje su osumnjičili za ovo krivično djelo, a taj čovjek i nije bio u gradu pod Trebjesom, što je potvrđeno, jer ga je policija zaustavila i legitimisala u Budvi. Naravno da nije potrebno ukazivati kakve posledice mogu biti ovako neodgovornog objavljivanja ličnih podataka. Javnosti nije poznato da je neko odgovarao zbog ovakvih propusta. Ovo je prilika da se apeluje na ljude iz medija da opreznije objavljuju podatke do kojih dođu u sličnim situacijama. Građane zanima da li je neko i na koji način stradao i zbog čega, a ne to ko je izvršilac konkretnog krivičnog djela. Ko je izvršio konkretno krivično djelo od prevashodne je važnosti u sistemima gdje javnost sudi i presuđuje, a ne sudovi.
⢠Ima li pomaka kada je u pitanju položaj lica sa invaliditetom?
– Prava osoba sa invaliditetom posebna su priča i na tom se polju samo ostvaruju formalni pomaci, a ne nikako suštinske promjene. Podsjetimo se samo izbornog procesa, pa i perioda nakon njega. Koliko je izbornih lista i na kojim mjestima kandidovalo osobe sa invaliditetom. Naravno postojali su pozitivni primjeri, ali to je i suviše malo da bi opšti utisak zadovoljio. Takođe i u vrijeme dok se dijele funkcije predstavnika populacije lica sa invaliditetom uopšte nema. Često se priča kako određena mjesta treba da pripadnu manjinskim nacionalnim zajednicama, što je opravdano, a nikako da se govori kako na pojedina rukovodeća mjesta treba da dođu predstavnici manjinskih grupacija poput osoba sa invaliditetom. Izvjesno je da nijedna manjinska zajednica nije danas u Crnoj Gori obespravljena, kao što su pojedine manjinske grupacije, među kojima su ljudi sa invaliditetom na visokom mjestu, što se da pročitati i u izvještajima međunarodnih organizacija koje se bave ljudskim pravima. Sjetimo se, takođe, i izbornog dana kada brojna lica nisu mogla glasati samostalno i tajno samo zbog toga što im je vid oštećen ili su niskog rasta i slično. Šablon koji je zakonom propisan nije bio adekvatan, a nisu ni postojali uslovi da ljudi bez vida samostalno dođu do prostorije za glasanje i biračke kutije iako su sami stigli do biračkog mjesta. Takođe, ni lica niskog rasta zbog visine police na kojoj se glasalo nisu mogla zaokružiti željenu listu. Faksimil kao sredstvo za lični potpis mnogim od lica bez vida ili sa težim pokretom ruku nije dopušten na biračkim mjestima, a nedozvoljava se ni u brojnim situacijama, poput banaka, notara i slično, pa se ovi ljudi, iako često sa visokim akademskim zvanjima, dovode u poziciju nepismenih osoba. Zbog ovih, ali i drugih razloga, Radna grupa za reformu izbornog zakonodavstva mora uzeti u obzir predloge predstavnika ljudi sa invaliditetom, pogotovo što oni ne zahtijevaju posebne materijalne troškove niti dodatnu obuku članova biračkih odbora. Uostalom i da iziskuju ti zahtjevi veće finansijsko izdvajanje, oni moraju biti prihvaćeni, jer ljudska prava nemaju novčanu cijenu. Najava ministra pravde i ljudskih i manjinskih prava da će osnovati direktorat za pitanja osoba sa invaliditetom ohrabruje i treba je podržati. Pravi rezultat ćemo dobiti ako na čelu tog direktorata bude neko iz ove populacije i na taj se način ispoštuje i načelo koje proklamuje Konvencija o zaštiti lica sa invaliditetom od diskriminacije, a to je ništa o nama bez nas.
M.M.K.
Na meti i vjerske slobode
⢠Jesu li na meti bivše vlasti bile i vjerske slobode?
– Vjerske slobode i prava posebno su bile na meti bivše vlasti. Privodili su, hapsili, zatvarali, pa i osuđivali građane bez razlike da li se radi o vladikama, sveštenicima, dokazanim intelektualcima, studentima, đacima i slično. Riječju na meti agresivnog policijskog aparata bili su svi koji su branili svetinje koje su htjeli da privatizuju i od njih zarade dodatno bogatstvo, jer objektivno više i nema državne imovine koju bi mogli raskrčmiti. Da nije bilo hapšenja vladike
Joanikija i sveštenika iz Nikšića, ne bismo saznali kako su nehumani uslovi u prostorijama gdje borave lica lišena slobode u gradu pod Trebjesom. Bojim se kada bismo obišli i prostorije u ostalim gradovima da bi stanje bilo još i gore.Brutalnost agresivnog aparata
⢠Godinu za nama obilježila je i policijska brutalnost?
– Posebnu brutalnost agresivni aparat je manifestovao u Pljevljima, kada je više policajaca tuklo jednog građanina. Ovakva brutalnost po svim mjerilima ima obilježja torture, gdje bi sankcije morale biti znatno konkretnije od onog što smo zasada čuli. Takođe, postupanje policije u Budvi u vrijeme dok su građani branili njihovu izbornu volju od prije četiri godine zaslužuje da se nazove apsolutnim kršenjem ljudskih prava i osnovnih sloboda.glosa”Pravo javnosti da zna i u ovoj godini je bilo obesmišljeno, zbog poznatih izmjena Zakona o slobodnom pristupu informacijama iz 2017. godine. Naime, tim izmjenama unijete su u zakon poslovna i poreska tajna, što su organi vlasti jedva dočekali i maksimalno koristili kada su htjeli da sakriju sve što bi moglo ukazivati na njihov nerad i protivpravno ponašanje, kaže Lacmanović
