Apelacioni sud odbio je kao neosnovane žalbe advokata Ljuba Bigovića, jednog od optuženih za ubistvo policijskog funkcionera Slavoljuba Šćekića, na rješenje Višeg suda kojim je odbijeno jemstvo u iznosu od 850.000 eura u nekretninama koje je ponudio u zamjenu za slobodu.

Iako je Specijalno tužilaštvo dalo saglasnost da se ovo jemstvo prihvati, sudije Višeg i Apelacionog suda smatraju da se svrha pritvora u njegovom slučaju ne može ostvariti drugom, blažom mjerom, i to konkretno mjerom zabrane napuštanja stana i jemstvom.

Bigović se pored, Saše Borete, Ljuba Vujadinovića i Milana Čile Šćekića, tereti za ubistvo policijskog inspektora.

Optuženi je na ime jemstva ponudio stavljanje hipoteke na nepokretnostima čija je vrijednost 508.000 eura i 340.000 eura. Pored novčanog iznosa i hipoteke, Bigović je tražio i da mu se odredi mjera nadzora: zabrana napuštanja stana, zabrana napuštanja mjesta boravišta, obaveza povremenog javljanja državnom organu i privremeno oduzimanje putnih isprava.

Prema pisanju medija, Bigovića su prije nekoliko mjeseci, na zahtjev suda, u Istražnom zatvoru posjetili vještaci medicinske struke koji su konstatovali da ovaj pritvorenik treba da bude pušten na kućno liječenje.

Kako je ranije objavljeno na sajtu suda, a prenijeli mediji, navedeno je da je taj Baranin uhapšen 16. februara 2006. pod sumnjom za zločinačko udruživanje, iznudu i pomaganje u izvršenju teškog ubistva. Bigović tvrdi da mu neke odluke o produženju pritvora nisu dostavljane, da neke nisu razmatrane, nije uvažavano njegovo narušeno zdravstveno stanje i da su nezadovoljavajući uslovi u kojima boravi.

Takođe je konstatovano da je Bigović morao da kupuje vrlo skupe ljekove, kao i da je za liječenje u Institutu za rehabilitaciju u Igalu, gdje je boravio nekoliko mjeseci tokom 2015. godine, morao da plati 10.673,60 eura.

Ljubo Bigović tužio je prije nekoliko godina državu Evropskom sudu za ljudska prava u Francuskoj zbog, navodno, nezakonitog produžavanja pritvora i neadekvatnog liječenja u spuškom zatvoru.

Tvrdio je da mu je Crna Gora povrijedila prava garantovana Konvencijom o ljudskim pravima, i to članovima 3, 5 i 6, koji se odnose na zabranu mučenja, pravo na slobodu i sigurnost i pravo na pošteno suđenje.

Podsjećamo, Vrhovni sud je u decembru prošle godine ukinuo presudu Apelacionog suda od 20. februara 2015. godine kojom su Boreta, Bigović, Vujadinović i Šćekić osuđenih na po 30 godina zatvora zbog ubistva Slavoljuba Šćekića i predmet vratio na ponovno suđenje.

Odluci Vrhovnog suda prethodila je odluka sudija Ustavnog suda koje su usvojile žalbu odbrane osuđenih, jer je ocijenjeno da im je povrijeđeno pravo na pravično suđenje u dijelu koji se odnosi na pribavljanje i kvalitet korišćenog dokaza zaštićenog svjedoka Zorana Vlaovića i prava na odbranu.

VJ.D.

---

Ubijen iz heklera na kućnom pragu
Slavoljub Šćekić je ubijen na ulici koja vodi prema njegovoj kući tako što je iza leđa, sa njegove desne bočne strane, u njega ispaljeno više projektila iz pištolja „hekler i koh”, koji su mu u predjelu glave i tijela nanijeli devetnaest strijelnih rana u vidu prostrelina i ustrelina, usled kojih je, zbog iskrvarenja iz razorenja i rascjepa srca, jetre, pluća, želuca, prečage, slezine i desne glavene arterije, te raskidanih krvnih sudova oko višestrukih preloma kostiju duž kanala strijelnih rana, nastupila smrt. Posebnu težinu ovog krivičnog djela čini to što su okrivljeni osnovano sumljivi da su ubili visokog policijskog službenika – načelnika Odjeljenja za suzbijanje opšteg kriminaliteta u MUP-u Crne Gore, u vezi sa otkrivanjem učinilaca podmetanja eksplozivnih naprava na objekat „Splendid” u izgradnji, radi iznude od investitora izgradnje ovog objekta da kupi nepokretnosti pored gradilišta navedenog objekta, kao i da je oštećeni lišen života iz koristoljublja.


Nije prekršeno pravo na liječenje
Apelacioni sud je razmotrio i žalbene navode kojima se ističe loše zdravstveno stanje okrivljenog te da okrivljeni Bigović više nije u mogućnosti da se liječi u datim pritvorskim uslovima i ukazao da sve navedeno nije od uticaja na drugačije odlučivanje. Ovo iz razloga što, kako se to i navodi u prvostepenoj odluci, okrivljeni Bigović može ostvariti pravo na zdravstvenu zaštitu u okviru UIKS-a, a kada se adekvatna zdravstvena zaštita ne može ostvariti u okviru UIKS-a, okrivljeni ima pravo na liječenje u odgovarajućim zdravstvenim ustanovama po zakonom posebno propisanom postupku.

– Pritom, okrivljeni pravo na zdravstvenu zaštitu ostvaruje u odgovarajućoj zdravstvenoj ustanovi i njegova osnovna ljudska prava u pogledu liječenja nijesu prekršena činjenicom da se isti nalazi u pritvoru – piše u rješenju Apelacionog suda.