-„Uhvatiti vezu” je vrednosni kriterijum prioritetan u upravljanju ljudskim resursima u Vojsci Crne Gore (VCG), a ni najgori vojnik ne može biti otpušten iz VCG ako mu je ministar dao zeleno svjetlo, kazao je u razgovoru za „Dan” predsjednik Sindikata odbrane i Vojske Crne Gore (SOVCG) Nenad Čobeljić. On je ukazao na probleme koji, po njegovoj ocjeni, u ovom trenutku opterećuju vojsku i njen kadar.
Čobeljić je kazao da su očekivali da će se izradom novog zakona o Vojsci Crne Gore uskladiti i regulisati određena pitanja u vezi sa članstvom u NATO. Vjerovali da će biti donijeta nova rješenja koja bi činila napredak po pitanju položaja i prava zaposlenih u vojsci.
– Međutim, pokazalo se da su razlozi i pozadina donošenja novog zakona o Vojsci u stvari motivisani potrebom da se stvore mehanizmi koji omogućavaju ministru odbrane da bez ograničenja upravlja vojskom i ljudskim resursima u MO i VCG. Legalizovano mu je pravo da upravlja državnom institucijom od posebne važnosti kao da je njegovo lično vlasništvo. Ovu namjeru objašnjavaju činjenice da je novi zakon o vojsci donesen po hitnom i skraćenom postupku, bez ponuđenog nacrta, bez socijalnog dijaloga, bez javne rasprave, bez zahtjeva vezanih za punopravno članstvo Crne Gore u NATO u smislu prilagođavanja tome novih zakonskih rješenja. Dodatno SOVCG nije omogućeno da prisustvuje sjednici Odbora za odbranu i bezbjednost Skupštine niti su naši predlozi amandmana razmatrani. Nevjerovatno je, ali istinito da su navedeni motivi nekome mnogo važniji od samog članstva u NATO. Niz je odluka MO koji potvrđuju navedeno, a koje su uslijedile odmah po donošenju zakona, a odnosi se prije svega na zloupotrebe pri zapošljavanju – ocijenio je Čobeljić.
Ističe da su, kako navodi, ignorisani zahtjevi SOVCG da se unaprijede položaj i prava vojnika po ugovoru po prestanku profesionalne vojne službe, uključujući reintegracije na civilno tržište rada, kao i položaj i prava civilnih lica na službi u Vojsci. Podsjetio je da su vojnici po ugovoru novim zakonom izgubili pravo na rješavanje stambenih potreba u MO iako po zakonu mogu u VCG raditi punih 27 godina. Smatra da su u zakonu primijenjene tehnike zaobilaženja osnovnih zakonskih rješenja stavovima u zakonu koji počinju sa „izuzetno” i izrazima „kada to potrebe službe zahtijevaju”.
– „Izuzetno” i „potrebe službe” su stvorile mogućnost ministru odbrane da sprovodi ličnu kadrovsku politiku, a time i strahovladu u MO i VCG. „Izuzetno” je u praksi zapošljavanja i upravljanja ljudskim resursima postalo pravilo, a ne izuzetnost. Jasno je da je ovom „izuzetnošću” samo stvoren prostor za samovolju i zloupotrebe što se kontinuirano dešava od stupanja na snagu novog zakona. Ovo sigurno nijesu NATO standardi i zahtjevi. Ovo nijesu pokazatelji demokratičnosti, već postupanja sa pozicije sile i isključivosti. Sve odluke ministra odbrane se obrazlažu „potrebom službe”, i nema obavezu da obrazloži te potrebe. Tako je novom regulativom u članu 94 uvedeno stanje u službi koje glasi: „razriješeno od dužnosti zbog potreba službe”. Ministar nema obavezu da ovom licu obrazloži tu potrebu službe. Ako ove odluke nemaju obrazloženje, onda je jasno da mogu biti donesene jednostrano, samovoljno i neprofesionalno – smatra predsjednik SOVCG.
On je dodao da je u članu kojim se regulišu prava iz penzijskog i invalidskog osiguranja data mogućnost „izuzetnog” prijevremenog penzionisanja koje je, kako tvrdi, poslužilo ministru za obračun sa Sindikatom odbrane i Vojske.
– Ministru nije samo dato neograničeno pravo upravljanja ljudskim resursima, već i vojskom u cjelini. Tako je članom 38 stavu 1 tačka 2 koji se odnosi na nadležnosti ministra odbrane regulisano da ministar „donosi odluke o upotrebi vojske u drugim aktivnostima u zemlji”. Da bi ova nadležnost bila u skladu sa Ustavom i zakonom neophodno je jasno navesti na koje se to aktivnosti odnosi. Ovakva formulacija daje neograničena prava ministru da upotrebljava vojsku, odnosno da je zloupotrijebi što je očekivati od nekoga ko je pokazao sklonost ka zloupotrebama i diskriminaciji – naveo je on.
Govoreći o neprodužavanju ugovora za 22 vojnika po ugovoru, Čobeljić je istakao da su posledice ministrove odluke uticale na egzistenciju otpuštenih vojnika, povjerenje u državne institucije, njihovo blaćenje i javno žigosanje, i da su nemjerljive po sistem komandovanja i vrednovanja rada u vojsci.
– Sada se primjenjuje tehnika da prethodno ministar po svojim kriterijumima odlučuje da li će se vojniku produžiti ugovor i o tome se obavijesti jedinica koja potom sprovodi ministrovu odluku. Nije važno da li je taj vojnik odličan ili loš po ocjenama njegovih pretpostavljenih starješina. Ovakva odluka ministra može se promijeniti i u praksi se jedino mijenja ukoliko vojnik uhvati vezu. To je sada vrijednosni kriterijum koji je prioritetan u upravljanju ljudskim resursima u VCG. Ni najgori vojnik ne može biti otpušten iz VCG ako mu je ministar dao zeleno svjetlo. Sami zaključite na šta se svodi autoritet komandnog kadra u vojsci – od komandira voda do načelnika Generalštaba VCG. Ove posledice se, naravno, odražavaju na povjerenje građana u vojsku kao njihovu bezbjednosnu instituciju. Jedan veoma važan stub države je zloupotrijebljen sa očekivanjem da se ta tendencija nastavi i dobije još drastičnije oblike – naveo je Čobeljić, cijeneći da je žalosno da Specijalno državno tužilaštvo niti Savjet za odbranu i bezbjednost nijesu imali profesionalni i moralni kapacitet da ispitaju slučaj protjerivanja i diskrimniacije vojnika, odnosno samovolju jednog ministra.A.O.
Napredak bio samo sa Milicom
Upoređujući odnose SOVCG sa Ministarstvom odbrane, dok su na njegovom čelu bili Boro Vučinić, Milica Pejanović i Predrag Bošković, Čobeljić je kazao da su se „muški ministri” odlučili za konflikt i diskriminaciju, uništenje SOVCG i afirmaciju žutog sindikalizma.
– Oni se ne mogu pohvaliti nikakvim konkretnim rezultatima kada su u pitanju prava i slobode zaposlenih u MO i VCG. Naprotiv, i jedan i drugi za rezultat imaju štetu nanesenu unutrašnjim odnosima i sistemu komandovanja u Vojsci. Svakako su štete mnogo dublje i njihove posledice će se dugo osjećati i trpjeti. Sa ministarkom Pejanović smo uspostavili i razvili socijalni dijalog, eliminisali diskriminaciju, unaprijedili prava zaposlenih kroz izmjene i dopune zakona o vojsci 2014. godine, potpisali sporazum o saradnji, povećali zarade za 16 odsto i u principu prilično ozdravili odnose i povratili određene vrijednosti i povjerenje koji su prethodno bili potpuno degradirani, što je rezultiralo i višestrukim uvećanjem članstva SOVCG – naveo je Čobeljić.
Dodao je da su i Vučinić i Bošković „dali sve od sebe da se riješe predsjednika SOVCG”.
– Jedan kroz disciplinske postupke i jednogodišnju suspenziju sa ciljem da mi prestane služba u vojsci, drugi prijevremenim i nasilnim penzionisanjem. Oba su dali i daju sve od sebe da marginalizuju SOVCG. Pritom je krajnje zloupotrijebljeno Ministarstvo odbrane kao institucija i sistem komandovanja u VCG – zaključio je on.
Penzionisanje kao način eliminisanja
Čobeljić smatra da je odluka o njegovom prijevremenom penzionisanju donesena u cilju, kako je naveo, njegovog „konačnog i potpunog eliminisanja, kako u profesionalnom, tako i u sindikalnom smislu”.
– Na moje radno mjesto sada je postavljeno civilno lice. To je način da se podmlađuje vojska i njen oficirski kadar po receptu ministra odbrane i njegovog direktora za ljudske resurse. O hitnosti da se vojska podmladi mojim protjerivanjem dokazuje i to što mi nije omogućeno ni da iskoristim godišnji odmor iz ove godine, već mi je on plaćen bez konsultacija sa mnom. Prema SOVCG je u toku drastična hajka i otvorena diskriminacija. Sporazum koji smo potpisali sa ministarkom Milicom Pejanović se uopšte ne primjenjuje prema nama, ali se zato primjenjuje prema servilnom sindikatu. Sve što je nama uskraćeno, njima je dozvoljeno. Potpuno je prekinuta dugogodišnja saradnja sa službom za finansijsko poslovanje MO, onemogućeno nam je neposredno informisanje članstva i zaposlenih, isključeni smo iz rješavanja egzistencijalnih pitanja kao što je stambena problematika, sa nama je potpuno prekinut socijalni dijalog – naglasio je on.