Usvajanjem novog Zakona o radu trebalo bi da se okonča dugogodišnja diskriminacija oko 30.000 zaposlenih koji rade na određeno vrijeme, ocijenio je u razgovoru za „Dan” član radne grupe za izradu novog zakona o radu Radoje Lakušić. Lakušić kao član radne grupe, u ime nevladinog sektora, navodi da su novim aktom, koji će uskoro biti proslijeđen Vladi, odredbe o radu usaglašene sa standardima Evropske unije, odnosno uvedeno je kao pravilo potpisivanje ugovora o radu na neodređeno.
– U toku rada radne grupe na ovom pitanju, svi članovi su se nedvosmisleno opredijelili za takvo rešenje, jedino su predstavnici Unije poslodavaca bili protiv standadra Evropske unije. Norme su jasno definisane: „Ugovor o radu izuzetno se može zaključiti na određeno vrijeme čiji je prestanak unaprijed određen rokom, izvršavanjem određenog posla ili nastupanjem određenog događaja“. Nadalje, usaglašeno je da se svakim pojedinačnim ugovorom o radu na određeno vrijeme definiše: rok na koji je ugovor zaključen ali i koji to posao treba izvršiti ili koje okolnosti označavaju rok završetka rada na određeno. Na praktičnom primjeru, ističem slučaj zamjene privremeno odsutnog radnika sa posla, ili završetak izrade projekta, kod kojih slučajeva rok je određen završetkom projekta ili odrediv povratkom radnika sa odsustava. U svim ostalim slučajevima ugovor mora biti potpisan na neodređeno – istakao je Lakušić.
Time su, kako kaže, ograničene sve moguće zloupotrebe zakona, jer je zakonom određena i transformacija ugovora sa određenog u ugovor o radu na neodređeno vrijeme. Ako je ugovor o radu na određeno vrijeme zaključen suprotno ovim odredbama ovog zakona, smatra se da je ugovor zaključen na neodređeno vrijeme ako zaposleni pristane na takvo zaposlenje.
– Standardi EU su uređeni okvirnim kolektivnim ugovorom iz 1999. godine i direktivom br. 99/70 o primjeni tog ugovora, kojim je obezbijeđena primjena načela nediskriminacije i sprečavanje zloupotrebe sukcesivnog zaključivanja ugovora o radu ove vrste. Ovim dokumentima „trajanje radnog odnosa može biti određeno kalendarski, do određenog datuma, nastupanjem određenog događaja ili završetkom određenog posla”, dok je cilj direktive EU 91 kojom se dopunjavaju mjere za poboljšanje bezbjednosti i zaštite zdravlja na radu radnika u radnom odnosu na određeno vrijeme upravo poboljšanje bezbjednosti i zaštite zdravlja na radu. Istraživanja EU su pokazala da je oko 25 odsto profesionalnih oboljenja radnika posledica rada na određeno vrijeme i drugih nestandardnih zapošljavanja. Dakle, ove direktive su donesene i radi poboljšanja zaštite zdravlja i bezbjednosti na radu jer se pokazalo da su ove kategorije radnika posebno izložene rizicima od nesreće na radu, kako stoji u ovim dokumentima, ali prije svega radi sprečavanja diskriminacije i zloupotreba – navodi Lakušić.
Ovim dokumentima se nalaže državama članicama EU da svojim nacionalnim zakonodavstvom obezbijede nediskriminaciju i spriječe zloupotrebu zaključivanja ove vrste ugovora.
– Crna Gora će ovim institutom uvesti standarde francuskog, njemačkog, hravatskog radnog zakonodavstva i drugih članica EU, a koje je ukinula avgusta 2008. donošenjem Zakona o radu, što je jedinstven slučaj ne samo u EU već na evropskom kontinentu i šire, sa mogućnošću zapošljavanja na određeno za cio radni vijek radnika (40 godina). Tada je Radna grupa falsifikovala evropske standarde. Primjer francuskog Zakonika o radu kojim se predviđa da se ugovor na određeno može zaključiti za obavljanje specifičnih poslova, dok se za obavljanje stalnih poslova trajnog karaktera zaključuje ugovor o radu na neodređeno – istakao je Lakušić.
Dodaje da je 2011. godine Zakon o radu dopunjen sa odredbom da se ugovor zaključuje „po pravilu na neodređeno vrijeme”, ali su se desile masovne zloupotrebe pa se zapošljavanje nastavilo na određeno.
– U oko 90 odsto slučajeva i po pravilu je zloupotrebljivan zakon u tačno tolikao slučajeva, čime je „zakonsko pravilo” postalo u praksi izuzetak. Osim ovog istraživanja u NVO „Status” došli smo i do rezultata da je konstantno u prosjeku zloupotrebom zakona, u radnom odnosu na određeno 30.000 građana, i to mahom mladih ljudi. Dakle, diskriminisano je 30.000 uglavnom mladih ljudi i posebno žena, ugroženo im je dostojanstvo na radu i sloboda, sa stalnim rizikom od obolijevanja i posledicama ugrožavanja zdravstvenog stanja te rizika pogoršanja mentalnog zdravlja – ističe Lakušić.
Proceduralno, kako navodi, Zakon o radu će zaokružiti Ministarstvo rada i socijalnog staranja te uputiti Vladi na usvajanje, nakon čega se akt dostavlja Evropskoj komisiji, pa tek onda Skuštini na usvajanje.
– Zato sam siguran da će ovo pitanje biti riješeno po EU standardima. Ako dođe do bilo kakvih promjena u smislu sadašnjih rješenja zakona ili u smislu pogoršanja usaglašenog, obratićemo se Evropskoj komisiji – zaključuje Lakušić.
M.S.