Petina očeva u Crnoj Gori i dalje ne plaća alimentaciju, a uprkos inicijativi nevladinih organizacija (NVO) da se osnuje alimentacioni fond koji bi obezbjeđivao djecu čiji roditelji ne plaćaju zakonom dosuđeno izdržavanje, nadležni i dalje ne čine ništa kako bi se to stanje promijenilo. Sagovornice „Dana“ upozoravaju da je neplaćanje alimentacije raširen problem u Crnoj Gori, te da je najčešći oblik ekonomskog nasilja nad djecom i samohranim roditeljima.
Uprkos inicijativi ženskih NVO o osnivanju alimentacionog fonda i izmjenama Krivičnog zakonika, Porodičnog i zakona o socijalnoj i dječijoj zaštiti, kojim bi se obezbijedila zaštita za djecu čiji roditelji ne plaćaju alimentaciju, te strože kazne za to, još se ništa nije promijenilo na tom planu.
Maja Raičević, iz Centra za ženska prava, ocjenjuje da je poražavajuće što za državu to nije prioritet. Ona objašnjava da je nedavanje izdržavanja krivično djelo i jedan od najčešćih oblika ekonomskog nasilja nad djecom i samohranim roditeljima čija je posledica siromaštvo, nedostatak osnovnih uslova za napredak i razvoj djeteta i socijalna isključenost.
– Porazna je činjenica da toliki broj roditelja, najčešće očeva, zanemaruje osnovne životne potrebe sopstvene djece. Zabluda je da se radi samo o osobama lošeg imovnog stanja i da je to razlog nedavanja izdržavanja – poručila je Raičević za „Dan“.
Upozorava da iskustvo Centra za ženska prava pokazuje da su takvoj nebrizi skloni i imućniji, obrazovaniji očevi i da je takvo ponašanje u tijesnoj vezi sa ukorijenjenim stavom da briga o djeci pripada isključivo majkama i da su one dužne da im obezbijede sve potrebne uslove za život. Raičević ukazuje da su posledice takvih stavova i niski iznosi dodijeljenih alimentacija, čak i u uslovima kad su primanja roditelja sa kojim djeca ne žive mnogo veća od prosjeka.
Poseban problem je, kako upozorava, izvršenje sudskih odluka.
– Nema proaktivnog odnosa pravosudnih organa u cilju utvrđivanja rada na crno, praćenja promjene prebivališta, prijavljivanja minimalnog iznosa primanja, neprijavljivanja dodatnih zarada, upisivanja imovine na tuđe ime i prikupljanja drugih dokaza koji bi omogućili lakšu naplatu. Praksa organizacija koje se bave zaštitom žena od nasilja pokazuje da samohrane majke dugi niz godina nemaju načina da naplate novčana potraživanja i da djeca žive u veoma teškim uslovima – kazala je ona.
Raičević smatra da je „neobjašnjiva i krajnje frustrirajuća“ inercija institucija u ovim predmetima.
– Uočili smo da centri za socijalni rad ne preduzimaju mjere u skladu sa svojim nadležnostima koje propisuju Porodični zakon i Zakon o socijalnoj i dječjoj zaštiti, ne obavještavaju pravosudne organe o tome da je neko dijete ugroženo jer ne dobija izdržavanje, već sav teret oko naplate alimentacije prebacuju na roditelja sa kojim dijete živi, a to su najčešće majke. Takođe, propuštaju da u svojim izvještajima prepoznaju neplaćanje alimentacije kao vid ekonomskog nasilja nad ženama i djecom. Ta praksa mora hitno da se mijenja i nema razloga za čekanje – upozorava Raičević.
Ocjenjuje da bi novac koji država izdvaja za naknade za majke, za koje u ovom trenutku nedostaje 30 miliona eura, bio mnogo pravednije podijeljen da je njime riješeno pitanje alimentacionog fonda i dječjih dodataka.
Žalosno je što to za državu nije prioritet – zaključila je ona.
Izvršna direktorica Sigurne ženske kuće (SŽK) Ljiljana Raičević kazala je za „Dan” da će osnivanje alimentacionog fonda i najavljene izmjene zakona sačekati novi saziv parlamenta. U sadašnjem sazivu, kako je rekla, postoji veliko interesovae poslanika da to pitanje dođe na dnevni red.
– Alimentacioni fond bi spasio muke hiljade žena koje nemaju redovnu isplatu alimentacije – poručila je ona.
Smatra da bi trebalo organizovati okrugle stolove i druge vidove raspave sa Ministarstvom rada i socijalnog staranja, centrima za socijalni rad, sudovima i tužilaštvom jer oni, kako je kazala, imaju najviše posla oko te priče. Direktorica SŽK ističe da u ovom trenutku imaju najmanje 20 pritužbi u pisanom obliku prema sudovima i tužilaštvu protiv osoba koje redovno ne plaćaju alimentaciju djeci a zakonom su obavezne.
– Istanbulskom konvencijom je rečeno da je to jedan od težih oblika nasilja nad ženama i djecom. To obavezuje Crnu Goru da uradi taj dio zakona i da zaokruži tu priču oko Istanbulske konvencije i Podgoričke deklaracije, koju su preko predsjednika Vujanovića prihvatili i drugi čelnici država na Balkanu i u regiji – poručila je ona.
Ranija istraživanja su pokazala da je prema crnogorskoj sudskoj praksi preko 80 odsto predmeta u kojima su izdržavanja djece iznosila manje od 100 eura. Roditelji, najčešće očevi, na razne načine izbjegavaju plaćanje alimentacije, a jedan primjer je pokazao da je jednom ocu to polazilo za rukom čak 24 godine.
A.O.
Obračun sa ženom
Iz Sigurne ženske kuće navode da je problem neplaćanja alimentacije jedan od najčešćih razloga zbog kojih im se žene obraćaju za pomoć. Ljiljana Raičević navodi da žene traže pomoć oko razvoda braka, starateljstva, podjele imovine, davanja saglasnosti za putovanje van zemlje.
– To su načini na koje se muškarac obračunava sa ženom, a najviše dijete ispašta. Često možemo čuti da mi imamo dobre zakone. Smatram da nemamo, jer ako imamo toliko zahtjeva da se ti zakoni mijenjaju, to se ne može reći – kazala je Raičević.