Viši sudovi u Crnoj Gori su od 2010. godine, kada je zakonskim izmjenama uvedena mogućnost primjene mjera tajnog nadzora, izdali oko 1.400 naloga za praćenje građana. Ipak, potpuni podaci o primjeni mjera tajnog nadzora, koje obuhvataju tajni nadzor i tehničko snimanje telefonskih razgovora, odnosno druge komunikacije, fotografisanje i vizuelno snimanje i praćenje, nijesu dostupni jer ih institucije ne daju.

NVO Građanska alijansa je došla do podatka da su u slučaju Višeg suda u Podgorici izdate 164 naredbe u 2019. i 2020. godini, a građani nad kojima su se primjenjivale mjere tajnog nadzora ni u jednom slučaju dosad nijesu o tome obaviješteni što je obaveza na osnovu člana 162 Zakona o krivičnom postupku. Na drugoj strani, Viši sud u Bijelom Polju nije htio da da bilo kakve informacije o mjerama tajnog nadzora.

Prema riječima Zorana Vujičića iz Građanske alijanse, monitoring primjene mjera tajnog nadzora je pokazao da se se građani prema kojima je mjera primjenjivana, a kada se odustalo od krivičnog gonjenja, ne informišu da su bili pod ovim mjerama iako je to zakonska obaveza institucija.

– Zabrinjava i činjenica da viši sudovi različito postupaju po zahtjevu za slobodan pristup informacijama kada im se traže podaci o primjeni mjera tajnog nadzora čime se dodatno baca sjenka na ovu mjeru i nemamo pravu sliku širine korišćenja ove mjere – kaže Vujičić.

On ističe da se mjere tajnog nadzora moraju koristiti isključivo u skladu sa zakonom jer u suprotnom se duboko zalazi u privatnost pojedinaca što se kosi sa osnovnim ljudskim pravima.

Mjere tajnog nadzora su predviđene Krivičnim zakonikom u kojem se navodi da „ako postoje osnovi sumnje da je neko lice samo ili u saučesništvu sa drugim izvršilo, vrši ili se priprema za vršenje krivičnih djela, a na drugi način se ne mogu prikupiti dokazi ili bi njihovo prikupljanje zahtijevalo nesrazmjerni rizik ili ugrožavanje života ljudi, prema tim licima mogu se odrediti mjere tajnog nadzora”.

Koordinatorka programa Ljudska prava u Centru za građansko obrazovanje Tamara Milaš ističe da je primjena mjera tajnog nadzora u Crnoj Gori problematična sa više aspekata i nerijetko prouzrokuje i kršenje zagarantovanih prava na privatnost i pravo na zaštitu ličnih podataka.

– Prvenstveno, sudska rješenja kojim se određuju ove mjere često nijesu adekvatno obrazložena. Mora se imati u vidu da ovakve mjere duboko zadiru u pravo na privatnost lica koja su pod mjerama zbog čega standardi Suda u Strazburu zahtijevaju detaljna i dostatna obrazloženja određivanja ovakvih mjera. Suprotno tome, u praksi se to često radi, može se reći, prostim kopiranjem obrazloženja bez analize pojedinačnih okolnosti slučaja – ističe Milaš.

M.S.

---

Izuzetak koji je postao pravilo
Milaš kaže da Zakonik o krivičnom postupku predviđa da se, u slučaju da ne dođe do pokretanja krivičnog postupka, lice koje je bilo pod mjerama o tome obavještava i ima pravo da pregleda prikupljeni materijal prije njegovog uništavanja, osim u izuzetnim situacijama predviđenim ZKP-om.
– Nikada nijesmo čuli da je neko, u skladu sa ovom zakonskom obavezom državnih organa, pozvan i obaviješten da je bio pod mjerama. Dakle, ono što je zakonom predviđeno kao izuzetak u praksi je postalo pravilo. Prema tome, institut tajnog nadzora mora početi da se primjenjuje zakonito i u skladu sa međunarodnim standardima kako bi postao sredstvo u borbi za jačanje vladavine prava, u suprotnom njegova neadekvatna primjena podriva samu vladavinu prava – poručuje ona.