Povodom 120 godina od smrti Marka Miljanova, Udruženje književnika Crne Gore posvetilo je Tribinu „Riječ” ovom etičaru, književniku i vojvodi, čije su ime, život i djelo svevremeni putokaz najviših etičkih kategorija. U Plavoj sali Srpske kuće o životu, djelu i značaju Marka Miljanova, čije ime nosi najveća književna nagrada Udruženja književnika Crne Gore, govorili su dobitnici istoimene nagrade Perivoje Popović i Andrija Radulović.
– Vojvoda Marko Miljanov Popović, i junaci njegovih knjiga, i njegovi savremenici, i pojedini ovovremeni duhovni potomci pate se pitanjima morala, etike kao takve. Marko Miljanov posebno naglašeno u svojoj velikoj knjizi „malih” priča koja se jednostavno zove „Primjeri čojstva i junaštva”, jer – prvo moraš biti Čovjek, a Junak potom, ako možeš. Bilo je tako u svim čovječnim vremenima, pa i u Markovom vremenu u primjerima, u pojedinostima, ali u cjelini, to nama ovovremenima jeste teško pitanje koje podrazumijeva težak ili, bogme, nemoguć odgovor, u suđenom nam (ne)vremenu, koje drugačije poglede ima, koje mnogo češće ka pustoši zemlje, nego prema Svjetlosti Nebesa gleda. Neka o Markovom vremenu i prilikama bude riječ na početku, malo prije, tek nakon početka... Kad je Gospod, još prije Postanja, nastao iz Riječi, Slova, Slovesnosti i stvorio riječ, nastala je i riječ proročanstvo. I riječ put. Nastala je u sferama davnim i dalekim, postala u eonima trajnim i beskrajnim riječ proročanstvo. I ču je i spozna prorok i pogleda u duboko ogledalo vode spoznanja i vidje Riječ i vidje Put. Vidje grad i vidje drum kako ga krči i puti sila od čovjeka, nada Gospodnja i ljudska, snaga mača i pera. I reče Prorok da bude Medun i da bude Marko. I reče Prorok. I bi tako na dan kada se vraća život svijetu, u dane kada se svijet vraća životu - kazao je, između ostalog, Perivoje Popović.
Andrija Radulović je kazao da danas kad mnogi, sve u svili i kadifi, izgiboše obrazom ili na moralnom polju, sjećamo se Marka Miljanova kao velikog učitelja hrabrosti, ljubavi i časti, koji nas opominje svojim „Primjerima čojstva i junaštva”, da je jedino moralno izgrađen čovjek istinski slobodan i vrijedan, s kojim se neće ni danas ni sjutra niko poigravati i potkusurivati.
– Njegova Riječ kazana je čista srca, u kojoj se uvijek budi svjetlost i istina za koju valja živjeti, dajući lični primjer svemu, i ne dodajući ni slamku svojim stvarnim likovima, sem onoga što su sami stvorili i svojim podvigom se upisali u knjigu koja slavi čojstvo i viteštvo. Marko Miljanov je zapisivao stvarne događaje, suštu istinu, ljude i njihove podvige, ali sve to ima puni smisao, upravo zbog toga što je to zapisao i posvjedočio onaj koji je iz iste vatre izašao i sam izgradio svoje ime, kako je neko dobro rekao dodajući slavi mača, slavu pera. Cijelo je srpstvo poštovalo i slavilo Marka Miljanova, od Jovana Skerlića do Nikole Tesle! I danas njegovo ime i djelo sija posebnim sjajem pod Njegoševim nebom - pojašnjava Radulović.Pjesničke i prozne priloge čitali su laureati ovog priznanja. A.ĆUKOVIĆ

---

Najdublje žilište etičnosti
– Ime Marka Miljanova postalo je najdublje žilište iz koga su se u svim pravcima razgranale najviše kategorije plemenitosti, ljudskosti i etičnosti. Najviša nagrada koju UKCG dodjeljuje označava nerzdjeljivu pripadnost sopstvenoj naciji, sopstvenim precima, u apsolutnom je dosluhu sa predačkim nasljeđem. Ako je veliki vojvoda Marko Miljanov zapisivao iz razloga da izvadi iz mraka „one koji nisu za mrak radili, no veseli život davali, teke da izvidaju rane braće mučenika”, onda je takva nagrada, nagrada meni, prvoj pjesnikinji dobitnici istoimene nagrade, u izuzetno povlašćenom katalogu laureata, istovremeno i svjedočanstvo samjeravanja sa vrhovima etičnosti - kazala je, urednica Tribine, Milica Kralj.
UKCG je imalo čast, sreću i Božje sazvježđe da za nagradu UKCG podari ime Marka Miljanova, rekao je predsjednik UKCG.
– Mi smo kao pisci uvijek i u svim vremenima bili uz svoj narod i ispunili onu Markovu, „da sačuvamo druge od sebe“ – rekao je Đurić.