KOTOR – Kao dijete Primorca, igrač, kapiten i trener u tom klubu osjetio sam obavezu, jednostavno zarad svih godina provedenih u njemu da napišem par riječi u vezi sa dešavanjima u njemu. Primorac je institucija i jako sam ponosan što sam bio dugogodišnji dio njegovog tkiva, ponosan na ljude sa kojima sam sarađivao, a posebno na momke sa kojima sam uspio da u najtežim vremenima, ime Primorca ne izgubi na težini, poručuje u saopštenju Petar Vico, kandidat za odbornika sa Izborne liste Vladimir Jokić „Kotor je naša nacija” – Demokrate – Demokratska Crna Gora.

– U današnjim vremenima kada ni izgovorena riječ nema težinu, kada su sva društvena polja postala poligoni za politiku, ne čudi, ali zabrinjava da je i sport postao dio tog trenda. Naučen sam kroz sport, bilo sa kapicom ili pištaljkom, da sport kod čovjeka formira kako zdravo tijelo tako i zdrav duh. Zdrav duh se ogleda u sportskoj širini, disciplini, socijalnim interakcijama, poštovanju saigrača kao i protivnika, povjerenju. Kada sam čuo da za predsjednika Primorca dolazi jedan mlad čovijek, za koga sam vjerovao da poznaje sve ove vrijednosti bio sam zadovoljan. Ali onda dolazi veliko razočaranje – istakao je Vico, naglašavajući da je razočaranje prvo osjetio u načinu na koji odstranjen iz kluba kome je posvetio skoro cijeli sportski život.

– Jako je ružno i tužno kada vam sugrađani na pjaci kažu „Čuli smo da više nisi u Primorcu”, a da vam to ne saopšti čovjek koji sjutra treba da vodi taj klub, bude uzor svim tim mladićima, čovjek za koga sam bio siguran da stoji čvrsto na zemlji bar onako kako je i plivao u vodi. Shvatim da je nastavio da pliva, ali u političkim vodama i da tempo i neka nova pravila igre nameće opet neko treći – partija. Žao mi je što danas gledam da se to dešava mom klubu! Žao mi je što klub postaje u rekordnom roku partijski ogranak i podmladak, što se više vrednuje knjižica i glas nego vrijednosti koje sport sam po sebi nameće. Plašim se da Primorac više neće biti klub sve kotorske djece, već samo one koja će biti spremna da zarad vaterpola prihvate neke nove nametnute, njihove „vrijednosti”, odričući se svojih ubjeđenja. Odricanje je dio sporta, svakako, ali ne i odricanje u ovom pravcu. Razočaran sam, što se za kratko vrijeme da vidjeti da mladi kadrovici Primorca nisu nošeni na krilima sportskog duha, jer da jesu, u klubu bi morala biti prisutna neka od kotorskih vaterpolo legendi...g. Đurčić, Vičević, Đ.Popović, Uljarević, Radulović... jer, njihovo dragocjeno iskustvo samo po sebi bi bilo od koristi. Tako da, mladosti, nijeste baš toliko mladi da vam se da lako oprostiti. Bar vi sa pozicije dojučerašnjih igrača znate što su borba, poraz i nepravda. Vjerujem da će sve doći na svoje, a ja ću i dalje biti uz moj Primorac, jer malo je ovo da ubijete vjeru u meni za neko bolje sjutra. Sa nadom da će vaterpolo odnijeti pobjedu u gradu vaterpola, i da ćemo se ponositi brojem golova Primorca, a ne brojem glasova na vašem semaforu! Sportski pozdrav – poručio je Vico.

B.M.

---

Odricanje od sebe i svoje istorije
Primorac kao da se pomalo odriče i sebe, svoje istorije, jer u njemu su se 98 godina baštinili sloga, razumijevanje, tolerancija, suživot i uvažavanje svakog pojedinca koji je činio ekipu i sam klub. Strah me je da se to potire novim načelima koja se sprovode, kao i samo neobilježavanje rođendana kluba na zvaničnim stranicama Primorca, govore dovoljno. Posebnu snagu Primorca davale su Beštije, vjerni navijači koji su svojim navijanjem izgradili neprikosnoven kult, prepoznatljiv u navijačkim krugovima. Ne pamti se da je ijedan vaterpolo klub imao takvu podršku sa tribina. A sad i neangažovanje predstavnika Beštija od strane Uprave je još jedan pokazatelj da klub nose neki novi talasi, čija struja je pokrenuta partijskim snagama. Žalosno! Nijesam ogorčen radi sebe, jer meni ne trebaju zahvalnice, ali bio je dovoljan, jedan ljudski, fer razgovor, poručio je Vico.