- Piše: Borivoje Ćetković

Da je u Crnoj Gori sve moguće, potvrđuje i nedavno objavljena fotografija novog gospodara i mitropolita Amfilohija, snimljena, pretpostavljam, daleke 1989. ili početkom devedesetih godina prošlog vijeka. Sada djeluje nestvarno: on „mlad i lijep”, budući gospodar i danas glavni hajkač na Mitropoliju crnogorsko- primorsku, stoji skrušeno ispred mitropolita i ljubi krst iz njegove ruke. Ako je suditi po strahopoštovanju kojim je pristupio mitroplolitu, moglo se reći kao da ga je sami Bog poslao da ispovijedi svoje grehove i da će vjerno služiti i Gospodu i narodu. Poslat je, međutim, od DB-a Srbije koji mu je, uz svestranu podršku, i pomoć prevarenih radnika i naroda, pomogao da se dočepa vlasti i da upravlja Crnom Gorom do današnjeg dana. A danas, ovaj, nekada navodno preumljeni vladar, usvajanjem Zakona o slobodi vjeroispovijesti tjera mitropoliju da dokaže da je vlasnik imovine, koju ona vjekovima posjeduje. I Crkva je zatražila od gospodara ono što on traži od nje, istina kasno, da i on dokaže porijeklo svoga imetka, da objasni kakvom je to vještinom uspio da se obogati, dok je većina građana Crne Gore osuđena da jedva sastavlja kraj s krajem.

I MANS je uporno istraživao i tražio od diktatora objašnjenje o tome da je baš on najbogatiji šef države u EU- bogatijeg vladara, a siromašnijeg naroda nema u Evropi. Koje sve firme naš diktator ima u vlasništvu i šta sve posjeduje od nekretnina, poznato je i domaćoj i stranoj javnosti. Međunarodni konzorcijum istraživačkih novinara (sjedište mu je u Vašingtonu) procjenjuje gospodarevo bogastvo na 14, 7 miliona eura.

Njegov, „poštenim radom i znanjem” stečeni imetak, kako on to uporno ponavlja decenijama, ne može se upoređivati s bogatstvom nekih imućnijih državnika Evrope (a nema ih mnogo) – u poređenju s njim oni su puka sirotinja.

Imetak od 14, 7 miliona eura, nije cifra kojom se može obuhvatiti ukupna njegova imovina, jer i on kao i svi njegovi pajtaši, veliki „biznismeni” ne drže „sva jaja u jednoj korpi”- šta sve ima u stranim bankama i raznim ofšor destinacijama to samo on zna.

I prije novog gospodara imali smo bogate vladare i narod koji je živio paćenički, u neizvjesnosti i strahu šta mu donosi sjutrašnji dan. Istorija nam se ponavlja, ali mnogi to neće da vide. Stari gospodar, knjaz i kralj Nikola za vrijeme svoje višedecenijske vladavine stekao je u sirotinjskoj Crnoj Gori enormno bogatstvo- i on je bio rekorder po velikoj imovini i narodu- sirotinji.

Poznato je gdje su sve po Crnoj Gori knjaz, odnosno kralj Nikola i njegova porodica imali dvorce, imanja, šume, ali se manje zna za njegova preduzeća i njegovo bavljenje trgovinom i bankarstvom. Dobri poznavaoci privredne istorije Crne Gore navode podatke da je stari gospodar imao svoja preduzeća, akcije u akcijskim društvima u nekim preduzećima (pivara „Onogošt” i dr.)A zarađivao je i na „trgovini žita, bilo da ga je davao za gotovinu, ili na vađevinu”, a veliku korist je imao i od „trgovine stokom i drugim proizvodima”.

Nije imao mjere u mnogo čemu- u bogaćenju je najviše pretjerao. Alav kakav je bio, jagmio je ispred drugih Crnogoraca. I nikad mu nije bilo dosta. Nije se znalo veli Đilas, „što je njegovo, a što državno”. I novi gospodar grabi ispred drugih, nezasit je, ne zna se šta je njegovo, ali se zna da ono što je državno-kao da je njegovo.

Kakav je bio kraj Nikoline despotije zna se: odlukom Podgoričke sjupštine (1918. godine) detronizovan je i on i njegova dinastija, a sva imovina mu je konfiskovana i zabranjen mu je povratak u zemlju.

Novi gospodar je ubijeđen da neće doživjeti sudbinu Nikole I Petrovića, izabrao je „pravu stranu istorije” (ušao je u NATO), računa sa nemoćnom, nejedinstvenom opozicijom i narodom koji nema lične i građanske kuraži. Ni svjetski moćnici, a kamoli mali beznačajni vazali, (kakav je ovaj naš), nijesu mogli predvidjeti budućnost- događaji se odvijaju kako to niko konkretno nije želio. Ovu lekciju treba da nauči i naš samodržac, da shvati da svaka tiranija ima svoj početak i kraj, pa i ova njegova.

---