Nekadašnja varoš Velimlje, u centru istoimene mjesne zajednice u Banjanima, primjer je kako nebriga nadležnih može da uništi jedno mjesto koje je svojevremeno imalo sve potencijale za ubrzani razvoj. Do prije skoro pola vijeka u Velimlju je bilo oko 28 zanatskih radnji, bolnica sa stacionarom, a poštu su imali još u vremenu Kraljevine Jugoslavije. Danas o tome svjedoče samo napuštene građevine u kojima je iz godine u godinu sve manje stanovnika. U naselju je 2003. godine bilo 155 stanovnika, a sada svega tridesetak stalnih koji se i danas vodom snabdijevaju iz bistijerni, a nemaju ni iole pristojan lokalni put prema okolnim selima i matičnoj opštini Nikšić od koje su udaljeni oko 40 kilometara.
-Kad bi se stvorili uslovi, prvenstveno voda i put, bilo bi nade da se vrate potomci onih koji su odavde odavno otišli. Vrijeme je tako, neće niko da se bavi poljoprivredom ako nema uslova, a i ne može taj posao da se obavlja bez osnovnih uslova, ističe
Novak Milović (88), trenutno najstariji mještanin nekadašnje varoši.
Njegov otac
Đorđe bio je obućar, a on kod njega šegrt. Posla je bilo na pretek, a osim obućarske u mjesnom centru bile su i druge zanatske radnje, poput šnajderaja, vunovlačare, imali su i mlin, a devedesetih godina i fabriku krunskih zatvarača firme „Monteks”. Na bezvodnom području, ističe Milović, oduvijek je bilo teško živjeti i baviti se stočarstvom, a sada kada se stanovništvo raselilo nadležni najavljuju gradnju vodovoda.
-U susjednom selu Riječani radili su prošle godine istraživanja i našli vodu. Odatle planiraju da nam sprovedu vodovod, a kada to niko ne zna. Meni u ovim godinama i ne treba, ali će možda ovim rijetkim, nešto mlađim od mene, makar unekoliko olakšati život, ako i oni nijesu planirali da odu iz Velimlja, kaže starina.
Upravo težak život na takvom području i onima koji su bili uporni u bavljenju poljoprivredom nije omogućavao da od svog rada sami sebi poboljšaju uslove živote. Na davnašnje bistijerne neki su tek prije nekoliko godina uspjeli da ugrade hidrofore i sprovedu vodu u svoja domaćinstva.
Dragana Eraković u Velimlje je došla kada se udala za supruga
Voja daleke 1974. godine.
-Punih 40 godina sam vodu iz bistijerne u kuću donosila u kanti. Tako sam održavala domaćinstvo, podigla i školovala petoro djece. Tek prije četiri-pet godina ugradili smo hidrofor zahvaljujući kojem danas koristimo kupatilo, mašinu za pranje veša, kazala je Erakovićeva.
B.B.
Prvo izbor rukovodstva, pa onda projektiMjesna zajednica Velimlje, kao ni druge u rejonu Banjana, nema legitimno mjesto rukovodstvo. U Velimlju poslednji izbori su bili prije devet godina, a planira se pokretanje inicijative da se organizuju novi. Kad se to završi, kazao je predstavnik Udruženja Banjana i Rudinjana „Vladika Sava Kosanović“
Mihailo Miljanić, pokrenuće realizaciju nekoliko projekata.
-Kad se izabere rukovodstvo, pokrenućemo inicijativu da se u Velimlju otvori mjesna kancelarija. Prioritetni zadatak je da kod nadležnih potenciramo da se dionica Velimlje-Crni Kuk-Donje Crkvice do granice sa Republikom Srpskom prekategoriše u regionalni put. Sada ima status lokalnog puta i u izuzetno je lošem stanju, rekao je Miljanić.
)){kind=small}
