Sudbina je bivšeg selektora Crne Gore i trenera Budućnost Voli Luku Pavićevića odvela u Japan. Ne osvrćući se na istorijske repove (čuveni rat na daljinu između Crne Gore i Japana) i kulturološke razlike zasukao je rukave i sa svojim Alvarkom dominantno osvojio šampionat egzotične zemlje. Za one koji ga dobro poznaju to nije predstavljalo iznenađenje. Svi su bili ubijeđeni da se obreo u sredini koja će znati da cijeni njegovu izuzetnu radnu etiku i moral.
- Moram da priznam da kad sam dobio poziv od japanske reprezentacije mnogi prijatelji su mi upravo to i rekli: Luka, to je zemlja za tebe i način na koji ti živiš i radiš. Nisam baš o tome tada tako razmišljao, ali poslije nekog vremena shvatio sam da u tome ima istine. Sa druge strane, ako možemo da pričamo o izvjesnoj predodređenosti, onda ona dolazi preko moga oca Božidara Savovog Pavićevića. Naime, on je još daleke 1983. godine pozvan u Japan da održi seriju predavanja na temu zemljotresa u Crnoj Gori. Božo je kao direktor RZUP CG vodio projekat obnove naše republike poslije zemljotresa 1979. godine. Po povratku iz te nam daleke zemlje on je mene stalno zvao Luka-san i Iči-ban. Što se tri i po decenije kasnije stvarno i desilo, otkrio je Pavićević predistoriju svojih odnosa sa Japanom.
Pošto je godinu dana proveo predvodeći reprezentaciju ove zemlje dobro se upoznao sa manama i kvalitetima, što mu je mnogo pomoglo kada je preuzeo Alvark.
- Osnovni problem koji sam detektovao je nedostatak fizičkog inteziteta i agresivnosti u igri. U skladu sa tim sam napravio novu selekciju, kao i postavku fizičke, tehničke i taktičke strukture igre koja bi mogla da pomogne japanskoj košarci. Nakon godine u reprezentaciji prešao sam u Tojotin klub u Tokiju i nastavio sa radom po upravo tim tačkama. Mislim da smo uspjeli da napravimo uticaj u Ligi i košarkaškoj zajednici u tom smislu. Svakako da ima još prostora za rast, ali Savez, Liga, klubovi, pa i pojedinci su svi motivisani da podignu košarku na što viši nivo.
Pavićević je svjestan fizičkih limita japanskih košarkaša predložio čelnicima njihovog Saveza da se okanu NBA lige, već da usavršavanje traže u Evropi.
- Treneri i igrači su veoma obrazovani. Imaju ozbiljne budžete, svi su maksimalno posvećeni i samim tim su im dostupne najbolje informacije koje košarka može da pruži u ovom momentu. Problem nastaje kada dođe do raskoraka između želja i mogućnosti. Sa svojim rastom i fizičkim predispozicijama nije lako sprovoditi tehničke i taktičke varijante vodećih NBA klubova. Koliko god na tome radili uvijek će se sresti sa svojim limitom. Zbog toga sam savjetovao vodeće ljude njihove košarke da svoje usavršavanje traže u Evropi, koja je usljed nedostataka pomenutih kvaliteta još davno napravila prilagođavanja ove prelijepe američke igre.
Bivši selektor Crne Gore je do titule sa Alvarkom i zvanja najboljeg trenera došao sa devet uzastopnih pobjeda. Japanski mediji ističu da je za to zaslužan Pavićevićev sistem i vjera u igrače.
- Trener Luka je vrlo detaljan u pristupu utakmici. On je definitivno jedan od najpametnijih trenera sa kojima sam radio. Njegova posvećenost detaljima u odbrani i napadu je nenadmašna. Bio je vrlo iskren, a njegov sistem je prihvaćen od igrača jer nije bilo nikakvih tajni, objasnio je jedan od najboljih košarkaša Alvarka Džavad Vilijams, koji je u karijeri nosio dresove Klivlenda, Hapoela, Karšijake, AEK-a...N.Z.
Milion dolara za japanskog igrača
Šampionat Japana je iz godinu u godinu sve jači i ozbiljniji, ali čelni ljudi ne namjeravaju da se zadovolje urađenim.
- B-liga je sjajno organizovana, što nije bio slučaj do prije nekoliko godina. Grupa ljudi na čelu sa čuvenim gospodinom Kavabučijem preuzela je projekat podizanja kvaliteta takmičenja po svim osnovama. Kavabuči je čuven po tome što je prije par decenija to isto uradio sa fudbalom i J-ligom. U neformalnom razgovoru poručio je da će liga biti ozbiljna kada japanski igrač bude imao ugovor od milion dolara. A to se dogodilo ovog ljeta.
Ostaje u Alvarku
Kako ima još godinu dana ugovora sa Alvarkom Pavićeviću ne pada na pamet da traži hleba preko pogače.
- Privatno uživam u svim aspektima života u Japanu. Ljudima, hrani, Tokiju... Supruga Sandra je sa mnom, a sinovi Andrej i Matija dolaze kad god uhvate vremena od škola u Italiji i Španiji. Svi smo podjednako fascinirani ovom dalekom zemljom. Imam još godinu dana ugovora sa Alvarkom i ne razmišljam dalje od toga. Radujem se dolasku kući tokom ljeta, a što podrazumijeva i Beograd i rodnu Podgoricu.