Osporavanje pravnog statusa Pravoslavne crkve kroz navodne „argumente” da „nije registrovana” po Zakonu o pravnom položaju vjerskih zajednica od 1977. i upućivanje crkve koja vjekovima postoji u Crnoj Gori na nekakvu „registraciju,” koja nije propisana zakonom, ne predstavlja ništa drugo nego produžetak ideološke borbe protiv crkve, ocijenio je juče u izjavi za „Dan” mitropolit crnogorsko-primorski Amfilohije. On je komentarišući novi Zakon o strancima, koji je juče usvojen, a prema kojem će sveštenici iz Srbije i Bosne i Hercegovine morati da polažu crnogorski jezik i prilažu potvrdu o registraciji vjerske organizacije za koju rade, da bi dobili privremeni boravak, podsjetio predsjednika Skupštine Ivana Brajovića da mu je dok je bio ministar unutrašnjih poslova poslao dopis u kojem ga je upoznao da hrišćanska crkva postoji na ovim prostorima od četvrtog vijeka.
Mitropolit traži da se prestane sa progonom iz Crne Gore pravoslavnih sveštenika, monaha i vjerskih službenika koji su strani državljani.
– Skrećemo vam pažnju na nesumnjive podatke da se od crkve traži da postupa i čini radnje koje nijesu nijednim pozitivnim crnogorskim zakonom propisane – ukazuje vladika Amfilohije, koji je u ranijem pismu Brajoviću precizirao šta se sve dešavalo sa crkvom na teritoriji današnje Crne Gore kroz vjekove, te kako je mijenjala nazive.
Mitropolit podsjeća Brajovića da mu je još 2012. objasnio da pravoslavna crkva u današnjoj Crnoj Gori postoji od 4. vijeka po Hristu, prvo pod imenom Episkopije Diokslijske, Risanske, Skadarske i Rascijske, u vremenu jedinstava Crkve istoka i zapada.
– Drevno hrišćanske Episkopije kotorska i barska dobile su od 11. vijeka svoj kontinuitet u Nadbiskupiji barskoj i Biskupiji kotorskoj Rimokatoličke crkve, a ostale drevne episkopije od 1220. postoje bez prekida u današnjem obliku kao Zetska episkopija, od 1346. na Saboru u vrijeme cara Dušana i patrijarha srpskog Joanikija, uzdignuta na stepen mitropolije, Budimska, Humska i Raška, u sastavu Arhiepiskopije Žičke, odnosno Pećke patrijaršije. Pored istorijskih uslovljenih promjena (Zetska = Crnogorska i Skenderijska, Crne Gore i Brda, danas Crnogorsko-primorska mitropolija; Humska = danas Zahumsko-hercegovačka, na čelo koje je bio i Sv. Vasilije Ostroški; Budimljanska = Zahumsko-raška iz vremena kralja Nikole, danas Budimljansko-nikšićka, Raška = Raško-prizrenska, dijelom Mileševska, Dobrobosanska, danas u Crnoj Gori djelovi Mileševske) sve te episkopije su od osnivanja bile organski djelovi Pećke patrijaršije, sve do njenog ukidanja 1766. Od tada do 1920. djelovi nekadašnje Pećke patrijaršije su jurisdikcijski pripadali Carigradskoj patrijaršiji, a drugi djelovi pod imenom Crnogorske mitropolije u Knjaževini/Kraljevini Crnoj Gori, Karlovačke mitropolije, Mitropolije Kraljevine Srbije do 1879. godine, Bukovsko-dalmatinske mitropolije – upravljali su se samostalno u stalnom iščekivanju obnove jedinstva Pećke patrijaršije – objašnjava mitropolit.
On podsjeća da je odluku o vaspostavljanju jedinstva Pećke patrijaršije prvo donio Sinod Crnogorske mitropolije 16. decembra 1918. godine, a potom je saglašnošću svih ostalih mitropolija jedinstvo ostvareno 1920. godine, a potvrđeno 1922. Tomosom Vaseljenske patrijaršije, uz uključenje u Beogradsku patrijaršiju i drugih eperhija Vaseljenske patrijaršije, i saglasnošću svih autokefalnih pravoslavnih crkava u svijetu. Novim Ustavom objedinjene Pećke/Beogradske patrijaršije, odnosno Srpske prasvoslavne crkve od 1931. Mitropolija crnogorsko-primorska je proširena nekadašnjom Zahumsko-raškom/Nikšićkom eparhijom, djelovima Pećke mitropolije i Bokokotorskom eparhijom i dobila naziv Crnogorsko-primorska, a 2000. je obnovljena i izdvojena Budimljansko-nikšićka eparhija – podsjetio je mitropolit Amfilohije.
On ističe da su vaspostavljanjem jedinstva Pećke patrijaršije, u okvirima današnje SPC, vjekovima postojeće pravoslavne eparhije na prostorima današnje Crne Gore sačuvale i čuvaju svoj neprekinuti kontinuitet, identitet, imovinu i puno samoupravljanje, saglasno vjekovnom kanonskom pravu i poretku pravoslavnih crkava.
– Taj kontinuitet, zakonsko-pravni subjektivitet i imovinska prava su im priznavale i potvrđivale sve vlasti i države kroz vjekove, bez obzira na njihove promjene i promjene državnih granica. Ništa više, ali ni manje, ne očekuje i ne traži Pravoslavna crkva od vlasti sadašnje nezavisne Crne Gore i njenih organa – poručuje mitropolit.
M.S.
Traže ista prava
Mitropolit ističe da obaveza registracije ne postoji po zakonu te niko, pa ni crkva, nije dužna da postupa i čini radnje koje zakonom nijesu propisane. Ističe da brojna važeća rješenja, odluke i pravosnažne sudske presude utvrđuju i potvrđuju da Mitropolija i sve eparhije SPC u Crnoj Gori imaju nesporan pravni status.
– Još jednom i iznova pozivamo MUP Crne Gore da prekine sa progonom i izgonom više sveštenika i monaha, koji nemaju crnogorsko državljanstvo. Uporno se prenebregava činjenica da je riječ o ljudima koji nikada nijesu imali problem sa zakonom i koji su lojalni građani Crne Gore. I ovaj problem je vještački izazvan jer su svim sveštenicima i monasima bez crnogorskog državljanstva godinama unazad redovno odobravani privremeni boravci upravo po propisima koji su i danas na snazi. Od nadležnih državnih organa Crne Gore očekujemo da se što prije pristupi pripremi i donošenju novog zakona o slobodi vjeroispovijesti i crkvama i vjerskim zajednicama, zakona o restituciji oduzete imovine Crkava i vjerskih zajednica i pripremi ugovora sa Srpskom pravoslavnom crkvom u istom obimu prava kao što je već učinjeno u slučaju Rimokatoličke crkve, Islamske i Jevrejske zajednice – kaže mitropolit.
Usvojen sporni propis
Skupština je juče usvojila Zakon o strancima, glasovima vladajuće koalicije okupljene oko Demokratske partije socijalista (DPS). U trenutku glasanja u skupštini je bio 41 poslanik vladajuće koalicije i svi su ga podržali. Odsutan je bio poslanik Genci Nimanbegu.