-ŠAVNIK – Svetosavske svečanosti u Eparhiji budimljansko-nikšićkoj tradicionalno su počele u šavničkoj opštini, ove godine u selu Pošćenje gdje su se sabrala bratstva koja vode porijeklo od Kosovčića. Svetu liturgiju u crkvi Uspenija Presvete Bogorodice u Pošćenju služili su iguman manastira Bijela arhimandrit Isaija (Krgović), jereji Božidar Ćeranić sveštenik iz Rijeke Crnojevića i Draženko Ristić šavnički paroh. U susret prazniku Sv. Savi i krsnoj slavi bratstava iz Drobnjaka obavljeno je pričešće vjernog naroda, a osveštan je i prerezan slavski kolač. Prvi srpski arhiepiskop i prosvjetitelj Sv. Sava besjedio je arhimandrit Isaija, umjesto udobnosti ovozemaljskog života, carske krune i svoje mladosti, izabrao je carstvo nebesko.
– Ne živi se, kaže Hristos, samo o hljebu, nego o svakoj riječi koja izlazi iz usta Božjih. Po toj riječi je živio i Sv. Sava i ostao je vječno živ, vječno na nebesima. On je taj prvjenac koji je poveo narod svoj za Hristom i danas ga slave pravoslavci širom svijeta. Da se ugledamo na njega, da ga molimo za zastupništvo pred prestolom Gospodnjim, da duhovni vid obnovimo, da se krštavaju mnogi koji nijesu kršteni, da se vjenčavaju nevjenčani, da hodimo po zapovijestima Božijim, jer bez zapovijesti, bez crkve i bez krštenja nema nam spasenja – istakao je u besjedi iguman Isaija.
Nije slučajno što svetosavske svečanosti kreću iz Drobnjaka, od bratstva Kosovčića, koje u ime svog plemana, navela je u svetosavskoj besjedi doc. dr Draga Bojović, i Crne Gore hrani i proslavlja mit o Kosovu i Metohiji, svetosavlje kao obrazac života ovoga naroda i srpski vukovski jezik koji je pohranio vjekove.
– Ne možemo danas, a da ne pomenemo pucanj u sve ove vrijednosti, uzimanje života onima koji su istaknuti nosioci ideje svetosavlja kao filozofije života koja miri braću, u čijoj osnovi je ideja Sv. Save „Mi smo Istok na zapadu i Zapad na istoku”. Zvanična Crna Gora se odriče Sv. Save, Kosova i Metohije, ali se ne odriče, niti ima načina da se odrekne topografije i kulta u vezi sa Sv. Savom, gdje god je kročila njegova noga stvarno ili fiktivno, svejedno, priča koje žive u narodu i pretrajavaju sve vlasti i državna uređenja – kazala je ona.
Nema načina, istakla je doc. dr Bojović, da se odrekne crkvenih relikvija – Kivota sa moštima Sv. Save, njegove lijeve ruke i štapa (žezla) iz Mileševske eparhije koja obihvata i dio današnje Crne Gore. Iako ga nema u školskim lektirama, ima ga na Durmitoru kako Savin kuk, u živoj vodi pod njegovim imenom, u Primorju kao Savine odore...
– Ukida se danas u Crnoj Gori svetosavski identitet, koji je zapravo širi od nacionalnog, srpskog, na svim poljima, a svaka vrsta dokidanja vrši se u samom jeziku i oko njegovog imena u prosvjeti i njenim institucijama. Najsnažnije posledice ostavlja lingvostres koji je epilog ukidanja identiteta državotvornog naroda u Crnoj Gori. Vjekovni identitet Crne Gore se ukida, a „gradi” nepostojeći, montenegrinski, pod plaštom izmišljenih i pravu nepoznatih prava, dok se srpskom narodu i pravu srpskog jezika uzimaju osnovna prava ili, kako je to slikoviti i paradoksalno iskazao rijedak čovjek iz pravne struke koji se bavi sojim poslom i u ovo domenu, Vladimir Leposavić, u naslovu knjige „Uhvaćeni u vršenju svojih prava”, naglasila je doc. dr Bojović.
Nad tim pojavama, smatra ona, kao i nad ćutanjem ogromnog dijela inteligencije o svom identitetu, čovjek ostaje zatečen, skoro nesrećan.
– Na drugoj strani, srećan je što je pripadnik i naslednik svetosavskog puta, što se ideja svetkovanja njegovog imena ne samo kao crkvenog praznika, nego i kulturnog događaja, nikada neće ugasiti. Srećan je i zbog toga što ima ljudi koji održavaju i produžaaju te ideje, kao što ste vi, Drobnjaci, jer „gdje je vrelo, tu će i kapati” – rekla je doc. dr Bojović.
U programu Svetosavskog sabora u Pošćenju učestvovali su pjesnici Slobodan Vučinić, Momo Milikić i Budo Novosel. Svečane akademije u čast Sv. Save nastavljaju se 25. januara u Andrijevici, dan kasnije u Beranama, u Bijelom Polju i Plužinama 27. januara, potom u Rožajama, Mojkovcu, Nikšiću, Žabljaku, nikšićkom naselju Straševina i u Župi nikšićkoj. B.B.
Svetitelj ih zbližio i obožio
Sv. Savu u Drobnjacima kao zaštitnika svojih domova proslavlja većina tamošnjih bratstava koja su nastavila viševjekovnu tradiciju Kosovčića. U Pošćenju, rekao je u ime domaćina sabora Tomaš Ćorović, svetosavsko sabranje obnovljeno je prije 17 godina kada su na ideju Milije Ćeranića i Ranka Kovijanića organizovali bratstvenički skup.
– Kako tada, tako i danas, i za ovih 17 godina smo se bliže upoznali sa našom tradicijom, sa našom slavom, obožili smo se. Mnogi su poslije toga po prvi put doveli sveštenike za slavu u svoju kuću. Upoznali smo naše dalje rođake, prvenstveno bratstvo Samoborana koji su prije više od 500 godina odselili odavde u Gacko, ali su zadržali svoju slavu, priču i legendu o našem nastanku – rekao je Ćorović.