Nikšićka željezara „Toščelik“ trenutno je radionica, a ne fabrika, s obzirom na broj radnika i pogona koji su u funkciji, smatra nekadašnji željezarac i sindikalni vođa Janko Vučinić. Komentarišući trenutnu situaciju u Željezari istakao je da ne može vjerovati vlasnicima, predstavnicima turske firme „Toščelik“, da sedam godina od kada su preuzeli imovinu nekadašnjeg industrijskog giganta trpe gubitke i da su za nju, kako su nedavno kazali, „potrošili“ 60 miliona eura.

– Ne vjerujem u tu cifru jer bi se za toliko novca sa „ledine“ mogla podići nova fabrika. Moje mišljenje je da je proizvodnja u Željezari sporedni posao, da im fabrika, kad se tako ophode prema proizvodnji, treba za neke druge poslove. Imam pravo da sumnjam da su po srijedi finansijske malverzacije, a da je proizvodnja samo neko pokriće, jer ne mogu da razumijem da turski vlasnik, ako već toliko godina prikazuje gubitke, samo iz neke, kako kažu, ljubavi prema Crnoj Gori, Nikšiću i radnicima, to trpe. Pa ko bi normalan to radio – kazao je Vučinić koji je sada predsjednik Radničke partije.

Izvršni direktor „Toščelika“ Erkut Alkaja nedavno je novinarima predočio da je fabrika u teškom stanju zbog krize u auto i mašinskoj idnustriji Njemačke, Italije i Francuske. Zbog toga su počeli mjere štednje koje, između ostalog, podrazumijevaju, i za svih oko 300 radnika smanjenje plata za deset odsto do 1. januara.

– U potpunosti razumijem revolt radnika, ali ne znam kako su prihvatili smanjenje plata jer od prosječne zarade od oko 350 eura, koliko primaju oni u čeličani i kovačnici, siguran sam da ne mogu ni za sebe obezbijediti biološki opstanak, a ne za porodice kojima je ta plata jedini izvor egzistencije – smatra Vučinić.

Ako se sadašnja situacija nastavi, ističe on, neće biti dobro, jer „sve liči“ na gašenje Željezare. Problem je, kazao je Vučinić, što je „Toščelik“ imovinu fabrike kupio iz stečaja i stoprocentni je njen vlasnik.

– Mogu da rade sa njom šta god žele, ali opet ističem da Željezara sa tolikim brojem radnika i sa dva pogona, koliko ih je ostalo od inače pet, može da radi. Ako oni ne znaju, neka je državi daju u zakup ili nekom drugom ko bi mogao da proizvodi – naglasio je bivši inženjer te fabrike i sindikalac.

Po preuzimanju Željezare, podsjetio je on, iz „Tosjali grupe“ čiji je dio „Toščelik“, najavili su godišnju proizvodnju od 400.000 tona čelika i uposlenje do 550 radnika.

– Nevjerovatno mi je da proizvode gubitke, a uz sve proizvode legirane čelike čija se cijena po toni, u zavisnosti od vrste, na tržištu kreće u prosjeku po hiljadu eura. Željezara je sada maltene radionica, a sadašnja situacija se može objasniti neznanjem i nesposobnošću onih koji njom upravljaju – kategoričan je Vučinić.

B.B.

---

Sunovrat počeo dolaskom MNSS-a
Iako je nikšićka žljezara u poslednjih dvadesetak godina u nekoliko navrata, i to neuspješno, mijenjala vlasnike, Vučinić naglašava da je njena prava propast počela dolaskom britansko-holandske kompanije Montenegr spešlti stils (MNSS). Zbog njih je u fabriku i uveden stečaj, a kredit od 26 miliona koji su uzeli uz garanciju države za navodne investicije, smatra da je većinom završio u privatnim džepovima. Od tog novca navodno je, podsjetio je Vučinić, za fabriku kupljena nova peć i dvije dizalice u Luci Bar. Rukovodstvo MNSS-a, u čijem bordu su tada sjedjeli profesor Radomir Vukčević, kao predsjednik, i Ana Kolarević, dovelo je do toga da su garancije pale, pa je država, odnosno građani Crne Gore, vratila 33 miliona eura koliko je bio iznos kredita sa kamatama.

– Koliko je nova peć plaćena ne znam, dizalice su završile u staro gvožđe, tako da sumnjam da je veliki dio novca od kredita završio u džepovima profesora i Kolarevićke. Danas niko ne pita gdje je taj profesor koji je nemilice trošio novac građana Crne Gore – naglasio je Vučinić.