Reditelj Bobo Jelčić je anamnezu ludila Gospodina R (koga igra Boris Isaković), postavio kao mali komad u velikom prostoru, ocijenila je pozorišna kritičarka, prof. Dragana Bošković. Ona smatra da bi se predstava Jugoslovenskog dramskog pozorišta iz Beograda intimnije, i ubojitije igrala na nekoj maloj sceni, ali joj je, međutim, velika scena JDP „dala dobar ton praznine, skladišta loših uspomena, koje, kao voda, dovedu do neizbježnog cunamija – ubistva komšinice, žene i djeteta do tada neupadljivog Gospodina R.
Glumac Boris Isaković je ispričao da je u prvom susretu sa Bobom Jelčićem, reditelj „imao blago nepovjerenje, ili ulaganje povjerenja u njega”. Ali, dok je proces rada na predstavi trajao, to se polako topilo.
– Laknulo mi je kada su krenule probe, shvatio sam da to znam da radim. Volim ovu vrstu teatra. Vrlo je uzbudljivo i zahtijeva potpuno prisustvo. Mislim da je pozorištu danas potrebno prisustvo glumca. To je pravi izazov. Možda smo malo navikli da se skrivamo i kao proizvodimo neku istinu – rekao je Boris Isaković na okruglom stolu poslije predstave koju je užička publika ocijenila sa 4,13.
Bojan Munjin, selektor 23. JPF, kaže da je ovo predstava koja nas se tu i sada tiče. Stvarnost sa velikim S. To je magija prožimanja života i glume. To je publika prepoznala, ona gleda sebe i život u kome jeste. Zato je ova predstava – ovdje.
Almir Imširević ocjenjuje „da Bobo (Jelčić) ima empatiju, voli ljude i to se u ovoj predstavi vidi”.
– To nama nedostaje. Znate priču „Zločin i kazna” – on se na 500 strana pita da li je trebalo ili nije trebalo ubiti. Danas živimo u vremenu kada se ubistvo desi i nema razmišljanja da li je trebalo ubiti ili ne, – kaže Imširević.
Dramaturg Nataša Govedarica je napravila razliku između filma o Gospodinu R i pozorišta...
– Laku izmjenu prostora na filmu morali smo prilagoditi uslovima teatra i to je bio prvi izazov. Drugi izazov je to što film ima 22 lika, a mi smo imali desetočlanu podjelu. Taj proces je zahtijevao dosta kreativnosti. Služili smo se i improvizacijom, ali nismo izlazili van okvira onoga što je Fasbinder ponudio. Bilo je uzbudljivo prevazilaziti ograničenja, a ostati u okvirima. Bobo rijetko radi po tekstualnom predlošku. San je svakog dramaturga raditi sa ovakvom ekipom, na takvom materijalu i doći do ovakvog rezultata.
– Ni manje uloge, ni većeg zadovoljstva. Ovo nije ni nalik na ono što sam radila do sada. To me je do te mjere ispunilo i promijenilo kao glumicu, da je to nešto možda najvrednije. Jako se dobro osjećam u ovom ansamblu, srećna sam svaki put kada dođem na predstavu – zaključila je Vesna Čipčić.
S.T.
Komentari
Komentari se objavljuju sa zadrškom.
Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijedjanje i klevetanje. Nedozvoljen sadržaj neće biti objavljen.
Prijavite neprikladan komentar našem
MODERATORU.
Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite našem
Ombudsmanu.
)){kind=small}
