-Piše: Vojislav Bulatović
Svako ima svoju „originalnu“, vjerodostojnu priču i, naravno, kriv je uvijek onaj Drugi, jer nije u stanju da sagleda njegovu istinu. Naravno, o društvenim pojavama i ne postoji jedna istina, jer su veze među pojavama mnogostrane pa naše ocjene zavise od toga iz koje perspektive posmatramo. Međutim, u političkom djelovanju mi možemo odabrati jedan pravac (kao kad u prirodi trasiramo neki put zavisno koji pravac nam najviše odgovara) koji će dati najbolje rezultate. Najnepovoljniji je izbor onaj koji zanemaruje, svjesno eliminiše neki važan faktor pa se naše akcije odvijaju kao da im je Branko Ćopić dao naslov iz svog djela: „Noge na vrancu, glava u klancu“. Naša politička opozicija simulira demokratski kapacitet šaljući poruke da joj za dlaku izmiču pobjede svo vrijeme samo zbog prevare i obmana DPS-a i njegove mašinerije. Ovaj apsolut odbrane opozicije u najmanju ruku anulira njenu odgovornost za organizacione slabosti, a koje su evidentne. U kontinuitetu se nastavlja praksa podrivanja ukupnog demokratskog kapaciteta opozicione politike zarad promovisanja sitnostranačkih interesa. Umišljeni politički lideri imaju glavni cilj da obezbijede sebi mjesto na političkoj sceni tj. u mozaiku političkih subjekata. Zašto se birači svrstavaju u takve “gerilske” kolone, to je pitanje za analitičare i istraživače.
Institucije međunarodne zajednice, ma kako se one zvale, i ma gdje bile locirane, ne vide da neko gazi demokratske principe u Crnoj Gori. Ako je to tako, njih u krajnjoj liniji ne interesuje organizaciono stanje i efikasnost opozicije, jer stoje na stanovištu da je to u domenu građanske akcije. Sa tih adresa stižu upozorenja da podižemo ukupni demokratski kapacitet. Takođe, one ne skrivaju svoje namjere da podržavaju političke snage kod nas koje implementiraju zapadne vrijednosti, jer drže da je to pravo demokratskog izbora i spoljnopolitičke orijentacije. Ovaj elemenat zaslužuje pažljivu analizu od strane opozicije, jer je kontraproduktivno prikrivati ga. Za poslednje izbore stižu poruke sa svih tih adresa da su bili legalni i nesporni. Odmah nakon izbora, glasnici NATO-a su slavodobitno objavili da su u Crnoj Gori pobijedili Zapad i NATO, a ne Rusi koji su se grubo umiješali u izborni proces s namjerom da ubiju premijera i dovedu na vlast njihove pristalice. I sam Pens je izjavio u Podgorici da je u Crnoj Gori uspješno slomljen ruski plan i čestitao pobjedu vladajućoj koaliciji. Ovih dana opoziciji je upućen poziv od EU da se vrati u parlament (ne prvi put) uz posredovanje u pregovorima s vladom. Istovremeno u Bar su doplovili brodovi Alijanse da daju podršku našoj mornarici, mada primorci tvrde da mornarice na našem moru nema od nestanka one jugoslovenske. Brodovi saveznika, kako se ovdje predstavljaju, očigledno demonstriraju da ovdje stižu kod legitimnog i legalnog domaćina što treba da opomene i opoziciju. Da li, uprkos svemu navedenom, opozicija, zajedno sa “ostatkom” “neposlušnog” naroda ima demokratski kapacitet da dokaže nelegitimnost sadašnje vlasti? Mi se ne možemo u tom smislu uporediti sa zapadnoevorpskim državama, jer pravimo takoreći početne korake u istorijskom preobraženju koji zovemo tranzicija. Mi nemamo samostalnog građanina u masi koja bi mogla da elastično prebacuje čast (ili teret) vlasti s jednog političkog subjekta na drugi. Naši građani u velikom broju povijaju se pod raznim udarima političkih manipulatora i to tako što svoje lične, sitne račune namiruju nekim primamljivim ponudama (velika obećanja, neke materijalne koristi, itd.). Spoljni faktor, takođe, ne vidi alternativu postojećoj vlasti, jer ta alternativa nije artikulisana od strane stabilnog političkog subjekta i nije uvjerljivo konzistentna kad je u pitanju međunarodna zajednica. Dosadašnja vlast ima čvrstu osovinu u stranci DPS, s tri nacionalna stuba manjinskih naroda, bez obzira na povremene oscilacije. Ovaj blok je čitavo tranzicijsko vrijeme iskoristio da gradi državu i njen spoljnopolitički imidž. Taj spoljno-politički činilac nije samo onaj u liku EU, već i ovaj iz okruženja. Pomenuti stubovi podrške nacionalnih manjina imaju oslonac u politici okolnih država u konstelaciji balkanske ukrštenice postratovskih sporova. Negatorske ocjene od strane opozicije, kritičke javnosti, nezadovoljnog dijela naroda uglavnom se odnose na stalnu zloupotrebu te države i njenu partijsku funkciju. Ocjenjivači i posmatrači iz EU to kvalifikuju (ako isto vide) kao slabost pravne države i nedovoljnost demokratskih kapaciteta. To pokazuje da je potrebno dati kormilo vlasti i drugim političkim subjektima da bi se osvježio i dinamizirao demokratski proces. Opozicija ne može ostati na stavu ili paroli koju je ispisala baš ova vlast na početku: “Vi se maknite, a mi znamo kako ćemo!” što demonstrira sadašnjim bojkotom. Sada se mora reći odmah: šta je to kako ćemo. Zato je malo tražiti poštene i fer izbore, jer brojni politički subjekti vide u tome samo šansu da se pojačaju na račun drugih.
Treba napraviti čvrst i jasan programski dokument koji će garantovati očuvanje bitnih tekovina dosadašnjeg tranzicijskog procesa, uključujući razvoj boljih odnosa sa međunarodnom zajednicom.
Komentari
Komentari se objavljuju sa zadrškom.
Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijedjanje i klevetanje. Nedozvoljen sadržaj neće biti objavljen.
Prijavite neprikladan komentar našem
MODERATORU.
Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite našem
Ombudsmanu.