U poslednjih 16 godina u Podgorici je ubijeno 15 osoba, čiji izvršioci i nalogodavci još uvijek nijesu otkriveni. Ubijeni su visoki policijski funkcioneri, saradnici lidera DPS-a Mila Đukanovića, bezbjednosno interesantna lica, vlasnik „Dana” Duško Jovanović, stradali su i obični ljudi, a zajednički imenilac ovim ubistvima je to da su nerasvijetljena. Istrage su tapkale u mjestu, policija je uvjeravala javnost da se intenzivno radi na pronalaženju počinilaca, ali od svega toga nije bilo ništa. Formirani su razni policijski timovi koji su se bavili tim slučajevima. Međutim, izgleda da nije bilo političke volje da se ubice privedu licu pravde.
U glavnom gradu likvidirani su Duško Jovanović, visoki policijski funkcioneri Goran Žugić i Darko Beli Raspopović, Milan Krstović, Mladen Klikovac, Srđan Miranović, Srđan Vojičić, Vladimir Tripunović, Đorđije Ičević, poznatiji kao Đoko Nesanica, Darko Pavićević, Vinetu Strugar, Milutin Radović, Đorđe Sekulović, Miloje Vojinović i Aleksandar Brajović.
Serija krvavih obračuna započela je 31. maja 2000. godine. Još uvijek nepoznati ubica tada je sa više hitaca iz automata ubio Gorana Žugića (37), visokog policijskog funkcionera i savjetnika za bezbjednost crnogorskog predsjednika Mila Đukanovića. Do danas je ostalo nejasno zašto je Žugić ubijen, iako se u policijskim krugovima od momenta ubistva govorilo da je ta likvidacija povezana sa duvanskom mafijom. Pripadnici crnogorske policije i istražni sudski organi djelimično su rekonstruisali zločin. Žugić je te večeri, oko 23 sata, „audijem A6” stigao do zgrade u kojoj je stanovao. Parkirao je vozilo i krenuo ka ulazu. Tog momenta iz mraka se pojavio napadač i pucao mu s leđa. Ispalio je pet-šest hitaca iz automatskog pištolja, od kojih su tri pogodila Žugića u glavu. Kasnije je Goran Stanjević, koji je bio predstavnik vladine Agencije za strane investicije, ispričao da je Goran Žugić ubijen samo nekoliko mjeseci nakon što mu je on iz Švajcarske dostavio dokumentaciju vezanu za istragu tužilaštva u Bariju o švercu cigareta između Crne Gore i Italije.
Na sledeći obračun, koji će ostati nerasvijetljen, čekalo se nepunih godinu dana. Visoki funkcioner crnogorske policije Darko Beli Raspopović (43) likvidiran je u centru Podgorice 8. januara 2001. godine. U policijskim krugovima njegova smrt je povezivana sa likvidacijom Gorana Žugića. Ubistvo se dogodilo naočigled mnogobrojnih građana, ispred tadašnje prodavnice „Meks” na glavnom gradskom trgu. Ubica se prišunjao policijskom funkcioneru dok je on pokušavao da otvori gepek automobila i unutra stavi kesu sa kupljenom robom. Iz neposredne blizine, s leđa, pucano je u njega iz „škorpiona”, najvjerovatnije sa prigušivačem.
Par mjeseci kasnije, 13. aprila, u centru glavnog grada hicem u glavu, pred velikim brojem građana, ubijen je Milan Krstović, vlasnik lokala „Intersiti”.
Dvije godine kasnije ubijen je Mladen Klikovac, na koga je pucano iz snajpera ispred kafane „Puco” na Zabjelu. Ubica je i tada za sobom ostavio oružje, ali to nije bilo dovoljno istražiteljima da mu uđu u trag. Klikovac je ubijen oko 23.35 hicem iz snajperske puške, a pogođen je u trenutku kad je izlazio iz automobila na parkingu ispred pomenute kafane. Smrtonosni hitac pogodio ga je u stomak, a preminuo je nešto kasnije u Kliničkom centru Crne Gore u Podgorici. Policija je u borovoj šumi udaljenoj 250 metara od kafane pronašla lovački karabin sa snajperom. Pretpostavlja se da je za taj posao unajmljen profesionalni ubica. Klikovac je do tada preživio tri pokušaja ubistva.
Poznati podgorički ugostitelj, Đoko Ičević, poznatiji kao Đoko Nesanica jer se njegov kiosk „Park” sa brzom hranom u centru grada nije zatvarao, mučki je ubijen 12. marta 2003. godine u cik zore.
Na kućnom pragu u Golubovcima 2004. godine usmrćen je Vladimir Tripunović. Policija do sada nije ušla u trag ni ubici Srđana Miranovića. Nepoznati ubica s leđa je ispalio nekoliko hitaca u Miranovića dok je on sjedio u autu iza zgrade „Simpo”.
Podgoričanin Darko Pavićević (38) ubijen je u februaru 2006. u naselju Zabjelo, u blizini Osnovne škole „Oktoih”. Pavićevića je, pretpostavlja se, ubila nepoznata osoba koja je sa njim bila u automobilu marke „opel vektra”, PG 858 06.
U noći između 24. i 25. oktobra 2006. godine, oko 22 časa, u Ulici obala Ribnice u centru Podgorice usmrćen je Srđan Vojičić, pratilac i vozač književnika Jevrema Brkovića. Vojičić je ubijen iz pištolja jer je pokušao da odbrani Brkovića, kojeg su ispred ulaza zgrade šipkama napala trojica maskiranih napadača.
U maju 2014. godine, u klasičnoj sačekuši, na Zabjelu su likvidirani Vinetu Strugar i Mirko Radović. Aleksandar Brajović je ubijen u sačekuši 16. avgusta 2015. godine oko 20 časova i 30 minuta, u Ulici Vojislavljevića na Zabjelu. Krajem decembra prošle godine Pljevljak Miloje Vojinović (33), zvani Mrđa, poginuo je u eksploziji automobila koja se dogodila u Podgorici.
Đorđe Sekulović (30) preminuo je od posledica eksplozije koja se 19. januara ove godine dogodila na Bulevaru revolucije, u blizini OŠ „Maksim Gorki” u Podgorici. Njegova saputnica Jelena Korać (31) teško je povrijeđena.
D.ŽIVKOVIĆ
Nema počinilaca
Kao nerasvijetljena ubistva vodi se i likvidacija Radmile Kovačević, koja je 1984. godine nađena mrtva u vagonu na željezničkoj stanici u Titogradu. Nerasvijetljeno je i ubistvo Slobodana Sekulića, koje se desilo prije više od četiri decenije.
Ubistvo ispred redakcije
Urednik i vlasnik „Dana” Duško Jovanović ubijen je ispred redakcije lista 27. maja 2004. godine. Ubica i naručioci nikada nijesu otkriveni, a osuđen je jedino Damir Mandić za saizvršilaštvo na 19 godina robije.