U ovoj godini proizvođači lubenice i jagode prošli su najbolje, što se tiče zarade, dok su proizvođači krompira doživjeli fijasko, kazao je „Danu” poljoprivrednik iz Zete, Mladen Aligrudić.
– Proizvođači ove godine imaju razloga da budu zadovoljni, ali isto toliko razloga i da budu i nezadovoljni. Otkupne cijene određenih proizvoda su bile prihvatljive, do izvanrednih, a kad to kažem, mislim konkretno na lubenicu. Rana lubenica se prodavala po cijeni od 25 do 30 centi, a cijena tokom sezone nije padala ispod 12, a išla je čak i do 20 centi. Cijene paradajza su bile prihvatljive, a trenutno su jako dobre. Cijena se kretala od 30 do 40, odnosno sadašnjih 80 centi, po kilogramu, ali ga više nema. Cijena paprike je bila neopravdano niska tokom cijele godine, i prodavala se po cijeni od 30 do 40 centi, dok je kod krompira bio totalni fijasko, osim za one proizvođače koji su imali izuzetno ranu proizvodnju, dok se oni sa srednje ranom proizvodnjom još uvijek dvoume da li da ga vade iz zemlje. Cijena krompira sada je oko 15 centi. Cijena krastavca je u početku bila jako dobra, zatim neprihvatljivo niska, a sada je opet porasla, ali tog proizvoda, što se tiče domaće proizvodnje, nema na tržištu. Lubeničari su prošli jako dobro, jer ove godine nije došlo do zagušenja tržišta, pa ni do pada otkupne cijene. Sadašnja otkupna cijena lubenice je između 20 i 25 centi i to je dobra cijena, posebno kada uzmemo u obzir da je trenutno najveća potražnja za tom robom. Jagoda se prodavala po cijeni od 1,6 do 1,8 eura, što je bila bolja cijena u odnosu na prošlu godinu kada se prodavala po cijeni od 1,2 do 1,3 eura, pa je ove godine bila veća potražnja za tim sadnim materijalom – kazao je on.
Aligrudić je ukazao na to da je velika razvojna šansa sjevera Crne Gore u proizvodnji povrća.
– Klima se mijenja iz dana u dan, pa je velika šansa za proizvodnju povrća na većim nadmorskim visinama, poput Bijelog Polja, Nikšića i slično. Svjedoci smo da u Zeti i zetsko bjelopavlićkoj kotlini imamo veliki problem u proizvodnji povrća u glavnoj sezoni, jer dolazi do prijevremenog sazrijevanja povrća. Bukvalno kompletan špic turističke sezone prođe bez našeg povrća, pa se u tom slučaju mora uvoziti, a konkurencija sa strane dovodi do slabog plasmana naših roba. O tome, kao mala država moramo da povedemo računa. Činjenica je da smo potpisnici CEFTA sporazuma i da nemamo pravo blokade bilo kakvog uvoza, ali postoji toliko suptilnih načina da se da šansa domaćim proizvođačima, kako bi bili konkurentniji na tržištu, jer kvalitet domaće robe ne zaostaje za uvoznom, nego je čak i bolji, međutim, damping cijena je bilo i biće – rekao je Aligrudić.
On je istakao da je ovogodišnja proizvodnja, zbog lošeg vremena prepolovljena, da su prinosi mnogo manji nego ranije, ali i od očekivanih, pa se otvorio prostor za veliki uvoz. Naglasio je i da otkupne cijene osciliraju, pa bi najbolja varijanta bila formiranje zaštitnih cijena, kao i kad bi, kako je kazao, došlo do dogovora između proizvođača i otkupljivača, odnosno lanaca marketa, o tome šta da se proizvodi, u kojim količinama, te kad bi se unaprijed dogovorio plasman roba.
– Potrebno je da obje strane dogovore cijene koje su prihvatljive i za jednu i za drugu stranu, jer se samo tako može nastaviti lanac proizvodnje – kazao je on.
Poljoprivrednk Žarko Maraš ukazao je na to da je godina počela kišom, što je stvorilo probleme u proizvodnji, ali je i poskupilo zbog većih ulaganja u zaštitu i pripremu proizvodnje.
– Otkup je bio na nivou prethodnih godina, osim paradajza, koji se ove godine nešto više uvozio u odnosu na prethodne, jer ga je manje i bilo. Nažalost, paradajz nije postigao cijenu, iako je svud u okruženju bio skuplji. Domaći paradajz se prodavao po cijeni od tri do pet eura po gajbi, a uvozni po osam do 10 eura. Da se desilo da je paradajz u okruženju bio 20 centi, naš paradajz uopšte ne bismo mogli ni da plasiramo. Ne radi se o lošoj cijeni, nego o prodaji, jer su svi poznati kupci otkazali i morala su se tražiti neka druga rješenja – rekao je on pojašnjavajući da je kod paradajza ove godine presudio izgled, a ne kvalitet, jer je paradajz iz uvoza „pobijedio” u estetskom smislu.
On očekuje da će se u narednom periodu postići dogovor između trgovačkih lanaca i poljoprivrednika, kako bi se domaća roba više otkupljivala, jer na taj način ne bi došlo do smanjenja domaće proizvodnje zbog uvoza.
– Ove godine je smanjena proizvodnja paradajza, a ukoliko bi se trend takvog uvoza nastavio i dalje, ili ako se kvalitet domaćeg ne podigne na veći nivo, ne znam da li će uopšte biti rentabilno proizvoditi paradajz. Mislim da dosta proizvođača razmišlja o tome da smanji proizvodnju paradajza ili da je potpuno prekinu – kazao je Maraš.
J.V.
Šansa u jagodičastom voću
Po riječima Aligrudića, domaće tržište, osim veće proizvodnje povrća, zahtijeva i veću proizvodnju jagodičastog voća.
– To je velika šansa za proizvođače, malina, kupina, borovnica čija je cijena jako dobra – kazao je on.
Domaći proizvođači, kako je istakao, pokrivaju svega 20 odsto tržišta, a šansu vidi u preostalih 80 odsto, što, kako je kazao, nije neizvodljivo, ukoliko bi došlo do udruživanja proizvođača, planske proizvodnje, kao i formiranja zaštitnih cijena.