Publicista Salko Luboder autor je knjige o Zaimu Azemoviću, koji je za sobom ostavio bogatu književnu zaostavštinu. Autor monografije je kazao da je knjiga bila u pripremi još za života Zaima Azemovića, ali da nije bilo lako okončati ovaj odgovoran posao.
- Prilično je bilo komplikovano napraviti jednu ovakvu knjigu s obzirom na rukopise stare više od pola vijeka. Često izblijedeli, slabo čitljivi, iziskivali su selekciju i ponovno oživljavanje. Ipak, ne žalim truda. Ponosan sam na ono što sam uradio. Posebno bih bio srećan ukoliko bi ova knjiga makar malo doprinijela boljem vrednovanju djela Zaima Azemovića. Siguran sam da su ovo samo počeci revalorizacije stvaralaštva ovog književnika jer tragajući za materijalom naišao sam na bogatu rukopisnu zaostavštinu – rekao je Luboder.
Prof. Mirsada Šabotić je, na promociji u Centru za kulturu u Rožajama, svoju besjedu počela citirajući slavnog Njegoša: „Blago onom ko dovijek živi, imao se rašta i roditi”.
- Upravo Zaim Azemović će kroz impozantni literarni opus koji je ostao iza njega, živjeti dovijeka. Salko Luboder, kao jedan od najbližih Zajkovih saradnika i prijatelja imao je senzibiliteta da složi ovu bogatu monografiju koja je dajdžest Zajkove cjelokupne literarne sehare. Bogat Zaimov stvaralački vijek izvanredno je dat kao sadržinska struktura u ovoj knjizi koju je autor razvrstao po srodnosti u sedam cjelina. Prvu cjelinu čine biografski i bibliografski podaci, druga sadrži prikaze i osvrte, te poeziju i prozu. Veličina Zajkove vrijednosti i poštovanja koje su mu ukazivali prikazani su u ovom dijelu knjige. Plejada eminentnih književnih kritičara plijeni svojim poznavanjem Zajkovog stvaralaštva, među kojima su Husein Bašić, Alija Džogović, Mijajlo Ašanin, Iso Kalač, Miroslav Đurović, Redžep Škrijelj, Ljubisav Milićević, Enver Muratović, Jašar Redžepagić, Isak Kalpačina, Vuk Minić, Ismet Rebronja i mnogi drugi, koji su iscrpno istraživali i proučavali Azemovićevo stvaralaštvo – rekla je Šabotićeva ističući da posebnu vrijednost knjizi daje šesta cjelina.
– Sjećanje na Zaima Azemovića je poseban pečat koji daje vrijednost ovom djelu, jer su ovi tekstovi nastali nakon Zajkove smrti. Draž monografije čine i fotografije koje na najbolji način ukazuju na Zaimov društveno-intelektualni život – objašnjava Šabotićeva.
Dr Draško Došljak je istakao da je Luboder ovim poslom pokazao svu veličinu u vremenu i prostoru književnog stvaraoca, sakupljača narodnih pjesama, izreka i ukupnog blaga, humaniste Zaima Azemović.
- Luboder je uložio ogroman trud i u veoma kratkom rok ponudio čitaocima ovu dragocjenu knjigu. Tekstovi razasuti po mnogim listovima, časopisima, biltenima i knjigama dobili su svoju „novu kuću” koja pokazuje da je Zaimovo djelo privlačilo pažnju različitih i mnogobrojnih književnih cenatara. Prikazi, ocjene i kritike imaju šezdesetogodišnji vremenski kontinutitet koji Luboder znalački popunjava, raspoređuje i od zaborava čuva mnoge tekstove. Ovi tekstovi su istorija književne riječi, trajanje poezije i sagledavanje proze Zaima Azemovića. Vrijednost ovog rukopisa Salka Lubodera je višestruka. Potvrđuje da je među nama živio, radio i stvarao veliki pregalac, Zaim Azemović. Kada neko svojim životom i djelom postigne vrhunske rezultate on postaje uzor drugima. Azemović je bio uzor mnogima a njegovo djelo je putokaz ka lirici, lijepoj, plemenitoj riječi – kazao je Došljak.
Izdavanje knjige je finansiralo Ministarstvo kulture Crne Gore.
V.Ra.
Vrednovati stvaralaštvo
Došljak ističe da ova knjiga donosi i ocjene i vrednovanje književnog i naučnog stvaralaštva Zaima Azemovića.
– Azemovićeve pjesme, ma koliko bile obojene tamnim sjenkama života, nikada nijesu tama i beznađe već pjesnikovo svjesno nastajanje da se pjesmom vrati životu, da otvori još neviđeno i nečuveno čudo – rekao je Došljak.
Organizovati Zaimove dane
Šabotićeva je pozvala da se osnuje književno udruženje pod imenom Zaima Azemovića, koje bi uz pomoć lokalne uprave organizovalo manifestaciju „Zaimovi dani”, kroz pjesničke večeri i druženje pjesnika iz regiona. Predložila je da se organizuje i pjesnički konkurs inspirisan životom i djelom Azemovića.
On je zaključio da je jezik ovog pisca uzet iz svakodnevice iz kuća, iz šume, sa ulice, bogat i neukrotiv, preliva se na svakoj njegovoj stranici.