Nakon skoro dva mjeseca od kada je sudija Radovan Mandić donio oslobađajuću presudu Damiru Mandiću, optuženom za saizvršilaštvo u ubistvu Duška Jovanovića, šire obrazloženje takve odluke biće dostavljeno Apelacionom sudu i svim strankama u postupku. Na obrazloženje presude, po zakonu, žalba se podnosi u roku od 15 dana od dana dostavljanja prepisa presude. Žalbu i odgovor na žalbu, sa svim spisima, Viši sud dostavlja drugostepenom, Apelacionom sudu.
Sudija Višeg suda u Podgorici Radovan Mandić, po mišljenju tužilaštva i većeg dijela stručne javnosti, zanemario je veliki broj dokaza koji su nedvosmisleno ukazivali da je Damir Mandić izvršio krivično djelo stavljeno mu na teret. Tužilaštvo je, preko zastupnika optužbe, Ljiljane Klikovac u završnoj riječi iznijelo da ima dovoljno dokaza da se optuženi oglasi krivim, a to uvjerenje temeljeno je "na materijalnim dokazima, iskazima svjedoka i rezultatima sprovedenih vještačenja".
Zamjenik višeg državnog tužioca Ljiljana Klikovac, koja zastupa optužnicu protiv Damira Mandića, kazala je prilikom iznošenja završnih riječi na glavnom pretresu da su u toku postupka pribavljeni nesporni materijalni dokazi koji ukazuju na postojanost krivičnog djela koje se optuženom stavlja na teret. Ona je izmijenila optužnicu u dijelu koji se odnosi na učešće optuženog u ovom zločinu. Klikovac je dodala u optužnici nalaze vještaka u vezi sa limenkom "red bula" i barutnih čestica pronađenih na majici Damira Mandića.
- Rezultati dokaznog postupka upućuju na nesumnjiv zaključak da je optuženi Mandić izvršio krivična djela koja su mu stavljena na teret. Ovakvo uvjerenje temeljim na materijalnim dokazima, iskazima svjedoka i rezultatima sprovedenih vještačenja. Imajući u vidu kvalitet brojnih dokaza smatram da je dokazano da je optuženi Damir Mandić izvršio krivična djela koja mu se optužnicom stavljaju na teret pa predlažem da ga sud oglasi krivim i osudi po zakonu - rekla je tada Klikovac iznoseći završne riječi.
Ona je istakla da je nesumnjivo utvrđeno da je vozilo "golf3" kupljeno od Veselina Vučeljića u februaru 2004. godine.
- Utvrđeno je da je mobilni telefon marke "nokia 6310", sa kojeg je Vučeljić četiri puta kontaktiran, vlasništvo optuženog Mandića. Nesporno je da je kartica 069-413-397 u toku februara 2004. godine 13 puta korišćena u tom telefonu, a nije prije ni poslije više upotrebljavana. Zaključujem da je optuženi već od februara zajedno sa zasad nepoznatim licima bio uključen u planiranju Jovanovićevog ubistva, a dio tog plana bio je kupovina vozila kod Vučeljića, zatamnjivanja stakala na njemu i stavljanje ukradenih tablica - navela je Klikovac.
Zamjenik višeg državnog tužioca Ljiljana Klikovac najavila je da će protiv određenih svjedoka nakon izricanja presude pokrenuti inicijativu za krivične postupke zbog davanja lažnog iskaza.
- Određeni svjedoci, prvenstveno Nenad Mićunović i Leon Drešaj, pokušali su da daju alibi optuženom tvrdeći da su se kritične večeri u određenom periodu nalazili sa njim. Međutim, njegove odbrane su opovrgnute vještačenjem vještaka za telekomunikacije, koji je analizom listinga dolaznih i odlaznih poziva sa telefona ovih svjedoka i optuženog utvrdio njihove približne lokacije u određenom vremenu. Naime, optuženi se brani da je kritične večeri 15 do 20 minuta prije ponoći prošao Njegoševom ulicom prema Ulici Jola Piletića, da je izašao iz vozila, sreo se i dugo razgovarao sa Mićunovićem, a onda vozilom "pasat" svijetlo tirkizne boje pošao prema prodavnici "Auto zeta" i da ga je tada Mićunović obavijestio o Jovanovićevom ubistvu. Optuženi prvi susret sa Mićunovićem locira u Njegoševoj ulici, odnosno ne pominje susret na ostrvu Ulice Jola Piletića. Nasuprot njemu, Mićunović tvrdi da se oko 23.30 prvi put sreo sa optuženim kod ostrva u Ulici Jola Piletića, a da je Mandić vozilom "pasat" tamne boje, sive ili mrke došao iz pravca Stadiona. On je rekao da je optuženi sjedio u vozilu, dok Mandić tvrdi da je izlazio. Dakle, očigledna je nesaglasnost u njihovim izjavama oko bitnih detalja. Svakako da optuženi kod istražnog sudije ne bi zaboravio da kaže ovu ključnu stvar vezano za svoj alibi da se ona zaista i dogodila na način kako je to predstavio svjedok Mićunović. Vještačenjem listinga utvrđeno je da se Drešaj od devet minuta do 39 minuta iza ponoći nije nalazio u "Maniji". Njegovo kretanje je u to vrijeme bilo locirano u pravcu dijela grada prema "Maši", a istovremeno je na tom dijelu puta locirano i kretanje optuženog. Indikativna je njihova telefonska komunikacija oko pola sata iza ponoći u rejonu bazne stanice "Maša", čiji je domet oko 250 metara, a treba naglasiti da ta bazna stanica pokriva i lice mjesta na kojem je pronađeno vozilo "golf3". Takođe, optuženi 27. maja 2004. godine od 10 časova ujutru do 23 časa ima ukupno 75 dolaznih i odlaznih poziva, dok istog dana u periodu od 22.55 do sedam minuta iza ponoći nema registrovanih poziva, što ukazuje da mu je telefon u kritično vrijeme bio isključen - kazala je tada Klikovac.
Dakle, istakla je ona, ovim dokazom je potpuno opovrgnuta tvrdnja optuženog da je do jedan sat poslije ponoći bio u "Maniji" kao i tvrdnja Leona Drešaja o svom boravku u ovoj diskoteci.
M.V.R.-D.Ž.
|