Zlocin
NEBOJŠA MEDOJEVIĆ, IZVRŠNI DIREKTOR GRUPE ZA PROMJENE
Krvavi pohod gospodara mraka
- Prošlo je 500 dana, crnog obraza, Crne Gore. Ko je ubio Duška Jovanovića - nema odgovora. Kakva je to država u kojoj ubijaju novinare? Ubistvom Jovanovića organizovani kriminal je prvi put snažno stupio na javnu scenu i postao politički faktor. Toga dana pao je sa vlasti aktuelni režim i Crna Gora je dobila nove gazde. Nevidljive, nedodirljive. Gopodare Mraka. Ako neko tako mučki ubije u tom trenutku najvažniju javnu ličnost, vlasnika i glavnog i odgovornog urednika najtiražnijeg dnevnog lista, čemu da se nadaju obični građani, poslovni ljudi, stranci. Ko će biti sljedeći, bilo je pitanje koje od tog dana stoji u glavama svih građana Crne Gore. Niko više nije siguran. Obećao je ministar policije, da će pronaći ubice ili podnijeti ostavku. Nema potrebe, ubica je poznat. I ako ga nađete i ako ga ne nađete, gospodine ministre. Hobotnica organizovanog kriminala, taj Osmi Putnik crnogorske tranzicije, otrgla se kontroli, napustila tijelo domaćina gdje je parazitirala sve ove godine udobno se hraneći prljavim i krvavim novcem od šverca cigareta, nafte, kafe, trafikinga, droge, šticunga... Nije bilo potrebe za silom. Osmi Putnik je rastao zajedno sa Domaćinom. Nijesu smetali jedno drugom. Bilo je dovoljno za sve. Kako se situacija mijenjala u zemljama u regionu, političke promjene donijele su i normalne demokratske vlasti koje su počele da se bore protiv svojih kriminalca i protiv svoje korupcije. Nestalo je para. Osmi Putnik je napustio tijelo domaćina i krenuo u svoj krvavi pohod. Duško Jovanović je bio prvi na udaru. Među prvima je prepoznao opasnost od ovog monstruma i upro prstom u njega. Zato je prvi i stradao. Bio im je poznat. Mnogi su se iz vladajućih krugova tada zabrinuli. Vjerovatno su se neki tada tješili “Nema veze”. On je njihov. Nas neće. Naši smo”. Greška. Osmi Putnik ne poznaje ni Naše ni Njihove. Ide redom. Ubistavom Duška Jovanovića, neman je napala državu. Ubistvom nesrećnog Slavoljuba Šćekića, neman je napala i Vlast. Ko će da brani moju porodicu i mene, ako je policija nemoćna da zaštiti sebe. Država u kojoj ubiju prvog novinara i prvog policajca, a ne otkrije ubice i nalogodavce prestaje da postoji kao država. Postaje meta. Neko ima novca da plati tjelohranitelje, kupi blindirane auta, postavi vidno obezbjeđenje, kupi pancir. Mi ostali, živimo u kavezu sa Nemani. Oni su tu među nama. Imaju ljudska lica, normalno žive, možda sjede za stolom do našeg, možda parkiraju auta do naših, možda čitaju “Dan” kao i mi. Možda smo to, u stvari, Mi sami.
Slobodu nam niko neće donijeti. Ona je visoko gore i moramo se do nje popeti. Ali kako, sa glavom pognutom i na koljenima. Nikako. Zato se moramo suočiti sa sramnih 500 dana crnog obraza Crne Gore i učiniti sve da Pravda caruje, a krivda tamnuje. Sve je do nas. Ili Mi ili Oni.