Da je zaista predsjednik Skupštine RCG pravi "šampion demokratije", veoma slikovito je potvrdio njegov intervjuu dat "Nedeljnom telegrafu" neposredno pred novogodišnje praznike.
Naime, na dvije stranice teksta, a u kojem su veoma često pitanja bila duža od odgovora, "šampion" je čak 37 puta upotrebio riječ "demokratija".
Ovakav demokratski pristup demokratiji ima samo pravi demokrata, koji je izrastao na demokratiji, radi i stvara u demokratiji i bori se za demokratiju.
Kako je u DPS-u prije novogodišnjih praznika politički stav bio da se prije izbora održi referendum, i to odmah, slijedeći te stavove, "šampion" u odgovorima na postavljena pitanja nije ostavljao dileme o neophodnosti što skorijeg izjašnjavanja građana Crne Gore o državnom statusu.
Jedino je na pitanje da li će crnogorski državljani iz Srbije moći da glasaju na referendumu "šampion" odgovorio stvarno šampionski.
Naime, odgovorio je da će se u vezi s tim pitanjem poštovati međunarodni standardi i preporuke OEBS-a.
Podsjećanja radi, u svim bivšim republikama Jugoslavije, a u kojima su izbori vršeni uz kontrolu OEBS-a, pravo glasa imali su svi državljani tih republika, bez obzira na mjesto i dužinu boravka u zemlji ili inostranstvu.
"Šampiona" treba podsjetiti na ovu izjavu u, ne daj bože, situaciji da se referendum i održi.
Međutim, odmah poslije novogodišnjih praznika "šampionu" je Nova godina donijela i političku "novu pamet".
U Novoj godini, odnosno milenijumu, "šampion" nema ništa protiv vanrednih izbora.
Uz mali uslov da se prethodno postigne konsenzus o najvažnijim pitanjima budućnosti Crne Gore.
Ostavio je "šampion" velike dileme.
Prvo, gdje treba da se postigne konsenzus, da li u Skupštini RCG, ili na Vili "Gorica", odnosno da li nakon sveobuhvatne skupštinske rasprave, otvorene za crnogorsku javnost, ili na polutajnim sastancima poslije kojih se izdaju, ili ne izdaju saopštenja.
Drugo, šta "šampion" ili "šampionova" partija smatra da su najvažnija pitanja budućnosti Crne Gore.
Da li je to "ekonomsko blagostanje" u koje je zahvaljujući "šampionovoj" vlasti, Crna Gora dovedena?
Da li je to stepen lične i imovinske sigurnosti svakog pojedinca, a koji je ispod latinoameričkog nivoa zahvaljujući "šampionovoj" vlasti.
Vjerovatno "šampion demokratije" misli da je pitanje svih pitanja za državljane Crne Gore sa kim, a ne kako će da žive.
Možda bi o svim ovim pitanjima sa svojim miljenicima iz drugih političkih partija "šampion" i mogao da se dogovori.
Sa narodom će to biti mnogo teže.
Jer želja da se uradi baš sve da se ostane na vlasti već je prepoznata, kao i DPS-nastojanje da u trenucima kada politički beznadežno stoje traže političke kompromise i konsenzuse sa opozicijom.
Da li će to ovoga puta proći?
Nadati se da neće.
Autogolovi DPS-a
U normalnim uslovima, u normalnoj državi, u kojoj funkcioniše normalna vlast bilo bi nezamislivo da izjava nekog funkcionera neke partije dobije publicitet kakav je u "Vijestima" (8.1.2000) dobila izjava jednog od "čelnika" DPS-a vezana za Crnogorsko-primorsku mitropoliju i njenog mitropolita.
Naime, "Vijesti" su skoro čitavu naslovnu stranu posvetile tom klasičnom DPS-autogolu, koji je postigao niko drugi već njihov "morački politički libero".
Nije potrebno biti posebno politički pismen pa zaključiti koliko je samo mržnje i ostrašćenosti u dijelu političkog štaba DPS-a kada su mogli osmisliti i saopštiti, preko svog političkog "libera", ono što je on saopštio.
Niko u Crnoj Gori nije pomislio, a kamoli posumnjao, kako je data izjava samo njegov lični stav.
Naprotiv, citirajući ga, "Vijesti" su posebno isticale njegovu pripadnost i visoki položaj u DPS-u. Preskočili su da naglase da je isti i predsjednik programskog odbora TVCG.
Jasno je svima u Crnoj Gori da DPS preko dnevnika "Vijesti" pušta "probne balone", prethodno naduvane u MUP-u, uz obavezne konsultacije sa kabinetom predsjednika DPS-a.
Međutim, kada su DPS-analitičari, a možda i sam "glavni" zaključili da je ovakva izjava nanijela ogromnu političku štetu DPS-u, natjerali su strijelca "autogola" da u istom listu ("Vijesti") održi lekciju iz partijske odanosti i disciplinovanosti.
Naime, bio je primoran da izjavi kako je to što je izjavio o mitropolitu Amfilohiju, Crnogorsko-primorskoj mitropoliji i o svim vjernicima Srpske pravoslavne crkve samo njegov lični stav.
Čudi da navodno najtiražniji nezavisni dnevni list i ovu njegovu izjavu nije objavio na naslovnoj strani, jer je izgleda golgeter DPS-autogolova njihov medijski miljenik, kojem se posvećuje i čitava naslovna strana kako bi iznosio svoje lične stavove.
Za očekivati je, na kraju, da se ostatak DPS-a politički i ljudski "ogradi" od izjave svog "strijelca", a isti snosi političke konsekvence za ovo "istrčavanje".
Ministar inostranih
poslova u nastavcima
Dok se jedni DPS-lideri bave crkvom, drugi pripremaju medijski teren za crnogorsko osamostaljivanje.
Tako ministar inostranih poslova Crne Gore u "nezavisnim" obrazlaže neophodnost i potrebu stvaranja nezavisne Crne Gore.
Jedino je nezavisna Crna Gora, po njegovom mišljenju, "put za dobre odnose i stabilnost u regionu".
Naravno, nema komentara da li je nezavisna Crna Gora put za dobre odnose i stabilnost u samoj Crnoj Gori.
Vjerovatno će narednih dana predavanje na tu temu, a preko "nezavisnih", održati ministar policije.
Nije čudo što se baš sada ministar inostranih poslova Crne Gore "latio pera", i to u svakodnevnim nastavcima, preko "nezavisnih".
Njegova nekadašnja "živa diplomatska aktivnost" po evropskim i američkim metropolama u potpunosti je zamrla.
Diplomatski pozivi sve rjeđe stižu i njegovim šefovima, a kamoli njemu, tako da nikoga ne čudi njegov iznenadni edukativni medijski nastup.
Šta drugo da rade crnogorski ministri kada je njihova nekadašnja "politička mama" M.O. nedavno izjavila kako Amerika podržava demokratsku Crnu Goru unutar demokratske Jugoslavije.
Sve je mikro u
"mikrodržavi"
Crnogorski dežurni ekonomski analitičari lansirali su ekonomski koncept za budućnost Crne Gore kao mikrodržave.
"Eksperti" sa Ekonomskog fakulteta u Podgorici konstatuju kako je mikrodržava zamjena za skupi državni aparat.
Ovo je već totalno ekonomsko neznanje ili nonsens.
Zaboravljaju "eksperti" da troškove svake države, bila ona "mikro" ili "makro", plaćaju njeni građani kroz plaćanje poreza državi.
I studentima prve godine Ekonomskog fakulteta je jasno da je država jeftinija ukoliko ima više građana koji u njoj žive i plaćaju sve njene troškove.
Formula je jednostavna:
Broj građana: ukupni troškovi ) cijena funkcionisanja države ili državnog aparata po jednom građaninu.
Što je ova cijena veća, država je skuplja.
To bi bilo isto kao kada bi tvrdili da bi troškovi života petočlane porodice bili manji ukoliko bi živjeli u pet odvojenih stanova nego da žive zajedno.
Čak i za mikroekonomiste u mikrodržavi ova mikrologika bi trebalo da bude jasna.
Crnogorski režimski ekonomisti će morati mnogo da se pomuče da odbrane svoju tezu o Crnoj Gori kao mikrodržavi.
Kao prvo, otvoreno je pitanje kako će kod "uspravnih" multicrnogoraca biti prihvaćene ove novokomponovane režimske mikroteze.
Takođe, biće problema kako da se ove teze marketinški promovišu, iz razloga što nije lako objasniti ni stručnoj, a ni laičkoj javnosti kako to može da bude korisnije nešto što je "mikro" u odnosu na nešto što je "makro".
Mikrodržava je za mikropolitičare, mikroekonomiste, mikrodržavnike, mikronarode, a Crna Gora ne želi da to bude.
Na kraju bi, po njihovom projektu, sve u državi bilo mikro. Možda baš sve a, što se sigurno, ne bi svidjelo većoj polovini Crne Gore.
Crna Gora na makro nivou
Međutim, u toj mikrodržavi Crnoj Gori, kako su joj DPS-a eksperti dali ime, nije sve i na mikronivou.
Tako su, na primjer, dugovanja za plate radnicima na pravom "makro" nivou.
Nezaposlenost je na makro nivou.
Šverc i siva ekonomija su na makro nivou.
Javni, odnosno državni troškovi su isto tako na makro nivou.
U državnom listu "Pobjeda" (10.1.2001) osvanuo je naslov kako su uz pomoć Vlade RCG radnicima preduzeća "Radoje Dakić" u Podgorici isplaćene plate za 1998. godinu.
Bilo bi smiješno da nije žalosno. Zar tako nešto uopšte vrijedi da bude objavljeno?
Ni govora o tome zašto "Radoje Dakić" ne radi, i ko je bio dužan da stvori uslove da radnici "Radoja Dakića" rade.
Ovako, kada radnici određenih preduzeća zaprijete da će blokirati neku saobraćajnicu, Vlada RCG im udijeli po koju mikro platu, zarađenu prije 30 i više mjeseci.
Na kraju, i za tu mikro platu neko treba da se zahvaljuje Vladi Crne Gore na stvorenim mikro uslovima za mikro preživljavanje.
Kome smetaju
opozicioni mediji
U "Vijestima" je objavljena informacija da je, u protekloj godini, Institut za otvoreno društvo (Džordž Soroš) u Crnoj Gori za potrebe medija uložio 750.000 maraka.
Takođe je djelimično objavljeno i ko su bili korisnici tih sredstava i u kojem iznosu.
Sve sami "nezavisni" do "nezavisnog", "otvoreni" do "otvorenog", "demokratski" do "demokratskog".
Na spisku fnansijski "pomognutih", na primjer, nijesu Radio "Svetigora", Radio "D", dnevnik "Dan".
Možda po mjeri fondacije "Soroš" nijesu dovoljno "nezavisni", otvoreni", i "demokratski". Međutim, niko ne može reći da nijesu opozicioni ili, makar neki od njih, muzički.
Ko nije na listi "Soroša", doživljava sličnu sudbinu i kod Vlade Crne Gore.
Naime, već više od šest mjeseci u Ministarstvu privrede Crne Gore "leži" zahtjev za dodjelu frekvencija Radiju "D" za opštine Andrijevica, Plav i Berane.
Komisija za dodjelu frekvencija se, navodno, ne sastaje.
Međutim, za potrebe "nezavisnog" Radija "Busola" u Herceg Novom komisija za dodjelu frekvencija Ministarstva privrede se "sastala". I frekvencije dodijelila.
Vjerovatno po kriterijumu "Soroš".
Te kriterijume mladi Andrijevice, Plava i Berana, a koji bi rado slušali muzički Radio "D" ne ispunjavaju.
Toliko je demokratskih primjera u Crnoj Gori - da stvarno preliva.
|