Zlocin
SVI PREMIJEROVI LjUDI
Milo i njegov savjetnik
Nekadašnji radnici, penzioneri i akcionari nikšićke Pivare "Trebjesa" traže od Filipa Vujanovića uvid u kupoprodajni Ugovor.
Isti taj Ugovor od Vlade na uvid su tražili i poslanici SNP-a, članovi Komisije za praćenje javnosti i transparentnosti procesa privatizacije. Uostalom, ugovor oko prodaje Pivare "Trebjesa" više i nije toliko važan, važne su preuzete obaveze ugovornih strana, i izvršenje tih preuzetih obaveza.
Ako je suditi po svim dosadašnjim crnogorskim privatizacijama, malo je vjerovatno da će akcionari nikšićke Pivare, kao uostalom i poslanici, moći da privire u pojedinosti ovog posla, koji je započeo i promovisan kao posao decenije, a završava ovih dana kroz nikšićke kanalizacione odvode.
Generalni direktor Pivare Patris Dirik nije naučio od Crnogoraca stogodišnju tradiciju tehnologije proizvodnje nikšićkog piva, ali je zato veoma brzo osvojio tehnologiju "pranja novca" i protivzakonitog podizanja gotovinskog novca sa računa Pivare.
Novac je umjesto akcionarima dijeljen uskom menadžerskom krugu, koji uživa protektorat državnih organa.
Nekadanjši radnici, penzioneri i akcionari Pivare su vlasnici 30 odsto kapitala "Trebjese", ukupne vrijednosti devet miliona maraka, dakle radi se o manjinskim vlasnicima.
Manjisnki akcionari u Crnoj Gori imaju akcije koje ne mogu prodati, akcije na koje ne dobijaju dividendu, i akcije na osnovu kojih u preduzeću ne mogu da ostvare ništa, pa ni da "zavire" u kupoprodajni Ugovor. Tražili ste, gledajte.
Afera "Akor"
Opštinski odbor DPS-a Budva podržava stavove rukovodstva "Budvanske rivijere", a protivi se odluci Vlade Crne Gore povodom prodaje šest crnogorskih hotela francuskoj firmi "Akor".
Iza Opštinskog odbora Budve i predsjednika Opštine Budva Đorđija Pribilovića "stoji" Svetozar Marović, a iza Savjeta za privatizaciju i Vlade Filip Vujanović, obojica potpredsjednici DPS-a.
Presudiće u sporu Milo, iako se tu nema šta presuđivati, jer Filip ništa ne radi bez prethodnog odobrenja svog šefa. Kratkih rukava i ovoga puta ostaće Sveto.
Veliku prašinu u javnosti je uporedo sa ovom "aferom" digla jedna obična sjednica Opštinskog odbora SNP-a Nikšić. Vijest je dospjela na naslovne strane režimskih glasila Crne Gore.
Navodno, SNP Nikšić se dijeli i "puca" po pitanju državnosti Crne Gore i ustavnih promjena SR Jugoslavije. Ni riječi o tome kako potpredsjednici DPS-a po Budvi "pune džeferdare i određuju sekundante". Istina, ne zarad državnosti "uspravne" Crne Gore ili, ne daj bože, Jugoslavije, već zarad uticaja na raspodjelu crnogorskog privatizacionog kolača, koji ne ostade od njihovih đedova, već od naroda Crne Gore, nekad i sad. Časnog li razloga za DPS-sukobe?
Začuđuje hrabrost Đorđija Pribilovića, koji saopštava:
"Problemi su u velikoj centralizaciji Republike, gdje je vlast skoncentrisana u uskom krugu ljudi".
Apsolutno tačno!
Ali, je takođe tačno da je gospodin Pribilović glasao, a i dalje glasa, za tu i takvu vlast, ukoliko se u međuvremenu nešto nije promijenilo.
Brzo će zasjedanje Skupštine i mjesto i vrijeme za provjeru.
Pomoćnik ministra turizma Dragan Ivančević, zadužen za "spasavanje" ugovora sa "Akorom", saoštava da se neki hoteli koji se "pozajmljuju" "Akoru" uopšte neće ni privatizovati (prodavati).
Nakon zvaničnog crnogorskog stava (uz naučnu podršku Veselina Vukotića) da se privatizuje sve (osim policije), dakle i elektroprivreda, pošta, željeznica, Luka Bar, "Vranac", "Prokorde" i "Kruna", "point", i "lovćen", čujemo sada zvaničan stav Vladinog "povjerenika", da će neki hoteli ostati u državnoj svojini.
Radi se o potrebi da se obezbijedi par mjesta za besplatno "brčkanje" Vlade RCG i njenih nalogodavaca.
Ukoliko se ne "primire", i Sveto i Đoko će vrlo brzo, u "njihovoj" Budvi, za ulazak i "brčkanje" na "njihovoj" plaži morati da plate (i to u markama).
Svi po jednog turistu
Uslijedio je još jedan "nastup" pomoćnika minsitra turizma Dragana Ivančevića. Naime, on za "propast" ove, ali i naredne crnogorske turističke sezone optužuje nikog drugog do Socijalističku narodnu partiju Crne Gore.
Kada se zna da se u Vladi RCG, a koja je zadužena za unutrašnju politiku, niti jedna odluka ne može donijeti bez učešća SNP-a, takva izjava je potpuno razumljiva.
Kako je g. Ivančević na vrijeme upozorio na posljedice, za očekivati je da SNP preduzme niz aktivnosti, kako se slutnje i opštužbe pomoćnika ministra turizma u Vladi RCG, a povodom uspjeha turističke sezone i broja gostiju, ne bi obistinile.
Za početak bi bilo dobro da se svaki SNP birač (a takvih je blizu 150.000) obaveže da na Crnogorsko primorje, ili planine, dovede po jednog turistu. Pri tome je neophodno ispoštovati određena pravila:
Prvo: Turisti iz Srbije se ne računaju, plaćaju u dinarima a takođe mogu nanijeti političku štetu, naročito ako su uz to i državljani Crne Gore.
Drugo: Registracija SNP-turista vršiće se isključivo na namjenskim šalterima Dragana Ivančevića, radi tačnog informisanja ministarstva turizma, a i njega lično;
Treće: Turisti ne napuštaju Crnu Goru bez prethodnog odobrenja gospodina Ivančevića i nakon njegove procjene "uspješnosti" sezone;
Četvrto: Prije odlaska neophodno je da svaki turista potpiše pismo zahvalnosti Vladi RCG za stvorene demokratske uslove za odmor i rekreaciju.
Ukoliko je sva ova procedura za gospodina Ivančevića i suviše komplikovana, ne ostaje mu ništa drugo već "prst na čelo" i da ponudi alternativna rješenja. I onako je kompletna "zvanična" Crna Gora otišla u alternativu.
Sa velikom dozom "iznenađenja" režimska glasila u Crnoj Gori konstatuju da stranci imaju problema da napuste Jugoslaviju zbog neposjedovanja vize za ulazak u zemlju. A, zamislite: u Jugoslaviju su ušli preko "lijepe njihove" u "lijepu našu", a od dokumenata imaju "lijepe oči".
U crnogorskom "režimskom" stilu saopštava se da "srpski carinici maltretiraju turiste".
Kao prvo, srpski carinici ne postoje. Postoje carinici Savezne Republike Jugoslavije na graničnim prelazima u Srbiji. Ti carinici postupaju po Ustavu i zakonima SR Jugoslavije.
Kao drugo, strani državljani koji za boravak u SR Jugoslaviji moraju posjedovati vizu, ukoliko se nađu na teritoriji SRJ bez nje, nijesu turisti, već stranci, koji su prekršili jugoslovenski Zakon o boravku stranaca.
Veliko je pitanje šta bi se desilo državljaninu SR Jugoslavije (pa sve da mu na čelu piše "Montenegro") ukoliko bi se našao bez vize u bilo kojoj državi Evrope ili, ne daj bože, Amerike.
Istina, ulazak bez vize na teritoriju tih država može biti jedino ilegalan. Teško je i pretpostaviti varijantu u kojoj bi vas u jednom dijelu suverene države pozivali i pružali sve pravne garancije (naravno bez ustavnog osnova), a u drugom dijelu te iste države hapsili.
To samo govori o neozbiljnosti i proizvoljnosti "montenegro suvereniteta", u kojem strani državljani, ni krivi ni dužni, trpe posljedice neustavnog i nezakonitog ponašanja "zvanične" Crne Gore.
Po međunarodnom pravu, sva lica koja su kao stranci ponašanjem crnogorskih "graničnika" na Debelom brijegu bila dovedena u stvarnu i pravnu zabludu imaju pravo na naknadu štete.
Ostaje samo nejasno da li je spremnost Vukašina Maraša da za mogućnost prolaza Debelim brijegom započne i rat u Crnoj Gori motivisan potrebama crnogorskog turizma, pa i po cijenu problema koje ti "turisti" kasnije imaju, ili je u pitanju sasvim nešto treće, i kudikamo opasnije.
Antikampanja
Izborna antikampanja u Crnoj Gori se zahuktava. U režimskim glasilima smjenjuju se Milo i Miško, a po procjeni nastupaju istovremeno ("Pobjeda", 22.8.2000).
Veoma uspješno dopunjuju jedan drugoga i apsolutno se slažu. Crne Gore bez njih i njihove vlasti nema, anticrnogorci su svi koji ne slijede njihovu "crnogorštinu", neprijatelji su svi koji nijesu njihovi prijatelji, Crnu Goru mrze svi oni koji je ne "vole" na njihov nači, svi u Crnoj Gori koji je ne gledaju njihovim očima su slijepi.
Očigledno je, ali njima neshvatljivo, da građani Crne Gore ne prepoznaju takozvano crnogorsko-režimsko "dostojanstvo", odnosno "klečeće dostojanstvo".
Crnogorska vlast funkcioniše po onoj: "Svuda klekni, samo se doma isprsi":
- klekni pred međunarodnom zajednicom i sa ispruženom rukom moli za finansijsku pomoć;
- klekni pred Medlin Olbrajt i moli za američko "razumijevanje" i "podršku";
- klekni pred Mesićem i moli da ti dozvoli da ga moliš.
A nakon svega toga se ispravi, isprsi nasred Crne Gore, da svi Crnogorci vide kako si dostojanstven, i ti, i država u čije ime sve to radiš!
Ono što Milo Đukanović i njegov savjetnik ne vide ili neće da vide je sljedeća činjenica:
Crnogorski režim nije u zavadi sa Beogradom, nije u zavadi ni sa režimom u Beogradu, u zavadi je sa sopstvenim narodom, i to je najveća muka i Mila i njegovog savjetnika. Sa tim nemaju veze ni Beograd, ni srpska opozicija, ni SNP, ni druge opozicione partije u Crnoj Gori.
Crna Gora je postojala i prije i Mila i Milovog savjetnika, a nadživjeće ih obojicu, i njih, i njihov proevropski put, i njih i njihovo "proevropsko dostojanstvo", i njih i njihov lični interes.
Milo Đukanović poručuje građanima Crne Gore da 24. septembra nađu pametnija posla od glasanja, kao da crnogorski narod ne zna kada mu je koji posao pametniji, te da već tri godine taj isti narod ima mnogo pametnija posla nego da sluša njega i njegovog savjetnika.
Svaka nepogoda dođe i prođe, pa će i ova.
Igre Kinezima
Po izvještajima režimskih glasila u Crnoj Gori, crnogorska policija je presjekla lanac za ilegalno prebacivanje Kineza u Italiju.
Uostalom, to im je i posao. I dobro je kada se taj posao dobro i radi, bez obzira na to ko je počinilac, gdje je zaposlen, kojoj partiji pripada.
Ipak, više je nego "providna" želja i novinara i crnogorske policije da se ovaj "slučaj" posebno tretira, jer su osumnjičeni pripadnici Vojske Jugoslavije.
Potpuno je očigledno da se potenciranjem pripadnosti Vojsci Jugoslavije ovaj slučaj želi medijski iskoristiti, kako bi se minimizirale optužbe, koje svakodnevno stižu i iz zemlje i iz inostranstva, a povodom umiješanosti državnih organa Crne Gore, a posebno dijela MUP-a, u organizovani kriminal.
Sva dobronamjerna javnost, pa i autor ovog teksta, slaže se da se sve kriminalne pojave sprečavaju u samom začetku, a posebno slučajevi zloupotrebe službenog položaja radi sticanja lične koristi i privilegija.
Međutim, mora se naglasiti da postoji velika razlika u društvenoj opasnoti krivičnih djela koja se vrše u organizaciji ili direktnom saučesništvu državnih organa RCG, ili se radi o pojedinačnoj odgovornosti.
Crnogorska javnost bi bila veoma zahvalna ukoliko MUP Crne Gore rasvijetli "incident" sa granice prema Hercegovini kada je pucanjem iz vatrenog oružja došlo do povređivanja više lica. Radilo se o švercu droge milionske vrijednosti.
Novinari režimskih glasila, i državni organi RCG sve su uradili da se ovaj "slučaj" zataška i što prije zaboravi.
Potpuno normalno, kada se zna da su vozila koja su služila za vršenje krivičnog djela u vlasništvu državnih organa RCG.
Crnogorska javnost će takođe biti veoma zahvalna kada budu pozvani na odgovornost pripadnici državnih organa RCG koji vrše logističko obezbjeđenje ševercerima međunarodnih razmjera na Crnogorskoj obali i Skadarskom jezeru.
Međutim, jasno je da to neće biti moguće iz jednog prostog razloga - što je u Crnoj Gori stavljen znak jednakosti između države i kriminala, države i korupcije i, nažalost, između države i njenog rukovodstva.